Bio sam na tekmi i prošle godine kad je Hajduk igrao protiv Stoke Citya. Bio sam na Poljudu i gledao Hajduka protiv raznih Hrvatskih prvoligaša. Igrao sam na Poljudu protiv Hajduka, a igrao sam i za reprezentaciju Hrvatske na Poljudu. Bio sam na Poljudu i prije tri dana na utakmici Hajduk- Inter i još mi sve zvoni u glavi i još uvijek se dojmovi sliježu.
Kako opisati atmosferu?
Nemoguća misija, trebalo bi pozvati književnike, skupiti sve talentirane pjesnike, smjestit ih u lože da mirno promatraju i onda čekati njihov bljesak nadahnuća da opisu riječima atmosferu poljudskog stadiona.
“
Ovu utakmicu je trebalo staviti u turističku ponudu i tako obogatiti sadržaj turističkih usluga!
”
Ja vam odmah poručujem da nisam u stanju niti izbliza dočarati sliku atmosfere, žao mi je svih onih koji nisu bili tamo i osjetili veličanstveni navijački spektakl. Ovu utakmicu je trebalo staviti u turističku ponudu i tako obogatiti sadržaj turističkih usluga!
Ljubav prema bilima, revolt navijača prema klupskoj politici, podrška hajdučkoj mladosti, što li već? Dijagnoza uopće nije bitna, ono što je važno i što me posebno impresioniralo je pozitivna energija koju sam konačno osjetio na jednom hrvatskom stadionu. Nije bitan bio ni rezultat, nije bila bitna niti igra Hajduka (iako moram reci da su unatoč rezultatu na mene ostavili jako dobar dojam, nije bilo nabijanja, težili su igri i nadigravanju sa puno boljim i iskusnijim protivnikom).
Dakle , ta pozitivna energija za koju sam mislio da je davno nestala ili se preselila na neke druge europske stadione me ostavila bez teksta. U ovo vrijeme, vrijeme globalne depresije - kako u nogometu tako u svim sferama života, nisam očekivao nešto tako veliko i pozitivno. Imam ja iskustva kao navijač, zadnjih deset godina to mi je skoro glavno zanimanje, prošao sam razne stadione i nije me baš tako lako impresionirati... Vidio sam svega i svačega po bijelom svijetu, ali ovo zadnje gostovanje spada u sam vrh nogometnih doživljaja.
Moram reći da sam sada siguran u jedno: Hajduk je svih ovih godina na aparatima - klinički mrtav, a nikad jači.
Na životu ga drže Torcida i svi navijači koji nisu okrenuli leđa svom klubu. Nikad gori rezultati , nikad gora financijska situacija, nikad mlađa momčad a nikad više ljubavi, podrške i pozitive na tribinama! Straha nema, jer je nemoguće uništiti ovakav pokret, ovako veliku instituciju. Nema tih političara, gradonačelnika, direktora i menadžera koji su u stanju isisati tu količinu ljubavi i života.
“
Puno je lakše stvoriti dobru momčad, dočekati talentiranu generaciju, stabilizirati financije nego vratiti publiku na stadion. Eto - zato Hajduk u prednosti, jer nikad nije izgubio najvažniju utakmicu!
”
Zadnjih dvadesetak godina se bezuspješno smjenjuju i sisaju poput pijavica sve sto se isisati može, ali bez uspjeha. Nikome ništa nije jasno, već odavno bi život trebao biti ugašen, svijeće su odavno pripremljene i mise zadušnice plaćene, a dešava se uskrsnuće!
Ustat će iz groba i vratiti se Hajduk tamo gdje mu je mjesto, ja u to više ne sumnjam. To je pitanje vremena! Možda za godinu, možda za dvije ili pet, ali povratak je neminovan.
Ne znam što će biti sa ostalim hrvatskim klubovima, ne znam za Dinamo, Rijeku , Varteks ili Cibaliju, ali za Hajduk sam siguran da ce preživjeti i nadživjeti mnoge klubove. Stvorit će oni i kvalitetnu momčad , dočekat će oni europsko proljeće, jer imaju ono što drugi nemaju. Puno je lakše stvoriti dobru momčad, dočekati talentiranu generaciju, stabilizirati financije nego vratiti publiku na stadion. Veliku ljubav, vjeru i neizmjerno strpljenje je puno teže stvarati. To se ne može niti kupiti u ovo moderno doba kad sve ima svoju cijenu. Eto - zato Hajduk u prednosti, jer nikad nije izgubio najvažniju utakmicu!
