Za nekoga tko je tako (o)lako dijelio savjete, lekcije i svoja opažanja na HTV-u proteklih godina, Štimac se zaista ponio kao kukavica ne pojavivši se u TV studiju nakon prve utakmice za kormilom Hrvatske. Javnost je zanimalo što novi izbornik ima reći o početku svog mandata, no Štimac je ostavio svog bivšeg kolegu Dragu Ćosića i novog glasnogovornika HNS-a Nevena Cvijanovića u neugodnim situacijama.
Slaven Bilić to nije učinio nikad. I nakon neugodnih, pa i sramotnih poraza, Bilić se pojavio pred kamerama, svjestan da će mu se secirati svaka izjava i da će zbog neke od tih izjava biti još podložniji kritikama. Ali bio je to dio njegovog posla koji je uvijek obavljao maksimalno profesionalno.
Štimac mora prihvatiti da će zbog svojih brojnih kritika koje je podijelio kao TV komentator biti još 10 ili 20 posto izloženiji kritikama kao izbornik.
Igor je bio solidan sukomentator, s dobrim okom za neke detalje, elokventniji od većine tih televizijskih sukomentatora. Mnogi će reći da njegov posao i jest bio kritizirati, no to nije istina, barem ne kritizirati na klasični hrvatski populistički način.
On je svoju ulogu i svoju poziciju morao bolje iskoristiti. Za razliku od običnih TV komentatora, čije se nogometno iskustvo svodi na kvartovski hakl poput većine kauč navijača, Štimac ima i ogromno igračko te određeno trenersko iskustvo, pa bi trebao bi znati bolje i više od običnih komentatora o tome koliko je teško u stvarnosti postići floskule poput "stajati bliže igraču", "ubrzati igru", "ulaziti s više igrača u završnicu" i slično.
Imao je priliku malo educirati javnost, pa i svoje TV kolege, podsjetiti ih da nije samo tako lako "igrati brže", zaštititi barem ponekada svojeg bivšeg suigrača Bilića. Imao je priliku postaviti malo bolje temelje za kvalitetnije analize trenerskih učinaka, i propustio je to učiniti, a sam će biti žrtva toga.
Bilić je u 62 utakmice na klupi Hrvatske upisao sedam poraza. Nakon jedne, Štimac već ima prvi poraz.
Nije baš tako lako, zar ne?
Sportnet
