Jebiga, rekoh da sam gotov, ali pade mi na pamet jedan primjer.
Mala prispodoba o ''uzimanju stvari u svoje ruke''.
Ti navodno radiš na proizvodnji električne energije. U redu, zamisli da ne radiš. Znam da je možda teško, ali zamisli.
Dakle, odlučio si izgraditi kuću u nekoj pripizdini iza sedam brda i dolina gdje u blizini nema struje i niti jedne druge kuće u blizini. U redu, možda ima nekoliko vikendica.
Zatim se obratiš distributeru električne energije i kažeš im da trebaš struju. A i tvoji susjedi također.
Oni ti lijepo odgovore da trenutačno nikako nije isplativo potezati 100 i kusur kilometara žica do tvoje kuće, ali da to svakako imaju u njihovom planu pokrivanja cijele zemlje mrežom u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti i da se strpiš, jer ne može preko reda.
Ali ti siiilno želiš struju. Pa im kažeš da su bezobrazni. Pa uzmeš stvari u svoje ruke i spojiš se (ne sebe, nego svoju kuću) na dalekovod i povučeš tih 100 i kusur kilometara do svoje kuće.
Istina, uložio si svoje vrijeme, trud i novac za sve to silno kablovinje, ali na kraju ipak imaš struju.
ALI TUĐU JEBENU STRUJU, PROFESORE.
Ako ti ni nakon ovog nje jasno, lijepo nazovi Milana Tarota i pitaj ga za savjet. Vjerojatno će ti reći da sjedneš na komad kartona, četiri dana ne pereš pazuhe i ponavljaš ''Kookaboora'' unazad.
"Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima." Arthur Schopenhauer