Nije (li) u šoldima sve?

Dok jug Hrvatske i dalje "stišće palčeve" i "plaća mise" za dolazak Josipa Šimunića u Hajduk, Dinamov izvršni predsjednik uvjerava modri dio Hrvatske kako Crazy Joe nije imun na sve ono što mu na stol i u džep stavlja novi hrvatski predstavnik u Ligi prvaka. Šimunić već danima analizira ona dva slova u zagradi naslova ovog teksta...

Tri dana na desktopu mog računala stoji otvoren dokument s radnim naslovom "Šimunić - kolumna". Tri dana već slušam, čitam, zovem, šaljem poruke, komentiram, pokušavam, saznajem pa demantiraju, vrtim sve koji bi mogli biti upoznati s nečim konkretnim. Dobio sam oko 260 "sigurnih informacija" od ponedjeljka do četvrtka i na koncu bio sretan i ponosan na štit koji imam oko sebe - strogu Sportnetovu politiku glede (ne)objavljivanja neprovjerenih i nepouzdanih informacija. Iako sam i ja "krvav ispod kože" i priznajem da me zrno tuge ipak dotaknulo kad bih se sjetio koliko "hitova" sam Sportnetu uskratio ne objavljujući sve ono što sam "navodno saznao iz izvora bliskih pregovorima".

A onda sam shvatio najljepšu stvar u cijeloj priči. Za kolumnu o Šimuniću i situaciji oko njegovog dolaska u Hajduk/Dinamo zapravo je najmanje važna njegova odluka. Kao što su svi svjetski mediji mjesecima živjeli čekajući odluku LeBrona Jamesa prošlog ljeta, tako je i Joe Šimunić hrvatskim medijima priuštio dio tog medijskog "glamura". "The Decision".

LeBron je birao između glamura, odličnih suigrača, snažnije medijske pozornosti naspram lojalnosti prema gradu, klubu i navijačima koji su od njega napravili božanstvo. Šimunićeva dvojba između Hajduka i Dinama nije baš previše slična LeBronovoj, no dodirnih točaka itekako ima.

Između čega to dvoji Josip Šimunić? Između 1,2 milijuna eura i 0,3 milijuna eura. Između Lige prvaka i HNL-a. Između kluba koji već šest godina vlada hrvatskim prvenstvom i kluba koji je u međuvremenu osvojio tek jedan utješni kupić i veselio mu se kao da je Liga prvaka.

Kakve su to uopće dvojbe? Tko bi razuman uopće odabrao "opciju B"?

Josip Šimunić. Barem se tome još uvijek nadaju Hajdukovi navijači, dok ga ne vide kako pozira s Dinamovim dresom i Mamićima u kadru. "Šimunić je dao ruku Malešu, a Šimuniću je riječ svetinja", kažu u Splitu uz dodatak "Da je riječ o nekom drugom odavno bismo ga prekrižili, ali Joe je dovoljno lud da u ovom slučaju kaže - Hajduk". Hajdukove navijače "golica" činjenica da Šimunić još uvijek nije javno prihvatio basnoslovnu Dinamovu ponudu i u tome vide "slamku spasa" svojeg optimizma. Drugu "slamčicu" nudi podatak da Šimunić ima istog mendžera kao i Krasimir Balakov.

U Hajduku bi Šimunić i prije prve utakmice postao apsolutno božanstvo navijača. Bio bi to novi Hajdukov Niko Kranjčar, igrač koji bi samim potpisom za Hajduk ušao u legendu i kojeg bi se skovalo u besmrtno zviježđe u kojemu stoje samo najveće i najtrofejnije veličine kluba. Ne samo zato što je riječ o čovjeku koji je 87 puta nastupio za reprezentaciju i svih 87 puta bio na rubu suza kad se svirala Lijepa naša, nego puno više zbog toga što je odbio Mamićeve milijune. Šimunića bi hrvatski jug nosio na ramenima i držao kao kap vode na dlanu.

Dođe li u Hajduk, Šimunić će odabrati sredinu u kojoj je srce važnije od razuma. A baš je to oduvijek bila najjača karakteristika koja 33-godišnjeg Joea. Najprije srce, tek onda razum. Da nije tako možda bi sad uživao australsku sportsku mirovinu kao jedan od najvećih "klokana" u povijesti australskog nogometa. Da nije tako ne bi išao "kopačkom u glavu" u svakoj utakmici bilo kluba bilo reprezentacije. Da nije tako ne bi driblingom rješavao situacije u svom kaznenom prostoru i kidao živce svojim trenerima, suigračima, navijačima.

Međutim, može li hajdučka tješilica "Nije u šoldima sve" zaista parirati svemu onome što mu nudi drugi prosac?

Najprije, raspršimo tezu kako Šimunić Dinamu ne treba. Uz dužno poštovanje prema Tonelu, Vidi, Bišćanu, Cufreu, da Barbarića i Škvorca ni ne spominjemo, Josip Šimunić bolji je, ugledniji i karizmatičniji igrač od svakog od njih i bez ikakve dvojbe bio bi od prvog trenutka prvi nositelj Dinamove obrane. Posebno u sezoni Lige prvaka u kojoj će se s Tonelom i Vidom sudarati puno zahtjevniji napadači od onih koje su hvatali u HNL-u ili kvalifikacijama Lige prvaka.

Iako je Šimunić u karijeri zaradio dovoljno za miran život, razlika između onoga što mu nudi Dinamo i onoga što mu može ponuditi Hajduk je uistinu dramatična. Igranje u Ligi prvaka je izazov sam po sebi, jer nije baš da se Joe sa svojim klubovima nauživao najelitnijeg klupskog natjecanja na svijetu. Dinamo Šimuniću ne nudi samo novac. Dinamo Šimuniću nudi i sportski izazov kojeg je teško odbiti. "I ovce i novce", reklo bi se.

Koliko je istine u tome da Mamić želi uzeti Šimunića samo zato da ga ne bi uzeo Hajduk? U Hajdukovom taboru drže kako Mamić sve radi kako bi "minirao" već postignuti dogovor Šimunića s Hajdukom, čak i pod cijenu da Šimunić ne dođe ni u Dinamo. Informacije kažu da se Joe uistinu pokolebao glede dolaska u Hrvatsku ne želeći biti novi kamen spoticanja između sjevera i juga zemlje. Odluči li uistinu ostati u Njemačkoj, nema nimalo dvojbe da će Hajdukovi navijači za njim žaliti puno više nego Dinamovi.

Činjenica jest da Šimunić Hajduku treba više nego Dinamu, kao što je činjenica da Dinamov izvršni predsjednik jedno govori, a drugo radi kad "cvrkuće" kako "bez snažnog Hajduka nema ni snažnog Dinama". Šimunić kao igračko pojačanje samo je dio razloga zašto je Mamić toliko zapeo za njega. Drugi i puno značajniji dio je dokazivanje "malom Malešu" tko je pravi gazda svega što se događa u hrvatskom nogometu. Do te mjere da osim igrača, Hajduku "otima" i pjevače njegovih klupskih himni.

Gdje će na kraju završiti Joe Šimunić - možda ćemo saznati za sat, možda za dan, možda za tjedan. Hoće li to biti "peterostruko H" (HSV, Hertha, Hoffenheim, Hrvatska - Hajduk) ili će biti "peterostruko plavo" što se boje dresa Šimunićevih klubova i reprezentacije tiče?

Bilo kako bilo, što god Crazy Joe odlučio, bio to Hajduk, Dinamo ili netko treći - nitko ga zbog toga ne smije pljuvati, vrijeđati ili omalovažavati. Samo bi veliki licemjeri mogli prigovoriti Šimuniću na prihvaćanju onoga što mu nudi Dinamo ili ga prozivati zbog toga što je odabrao Hajduk. Josip Šimunić je hrvatskom nogometu dao sve što je mogao i nije zaslužio biti na stupu srama bez obzira kako se ova priča završila.

Bernard Jurišić - sportnet.hr

Odlično napisano (i dalje ne podržavam njegovo dovođenje u Dinamo )

Sad ćeš me natjerati da pratim i sportnet nemoj kukati ako prijevodi budu kasnili

Evo procitaj ova dva komentara o Sammiru, pro i kontra... zanimljivi su.


HOĆU SAMMIRA!

NEĆU SAMMIRA!

To je bilo lako...

Na plejki možda i uđete u Ligu prvaka

Apsolutno se slažem! Sportnet je daleko najbolji sportski portal u nas. Ustvari, na njihovoj stranici naći ćeš daleko kvalitetniej tekstove nego u bilo kojim dnevnim novinama.

Stigao je kao nepoznat, a danas je i po igri i po standardnosti prepoznat. On, Ruben Lima od ovog ljeta novo lice u Hajdukovoj svlačionici, od prvog trenutka zasjeo je na svoju poziciju lijevog braniča i zadovoljio i trenera Balakova i navijače. Čak štoviše zbog prodornosti, driblinga i izvanrednih nabacivanja koja su često "pola gola" ovaj mladi Portugalac postao je i navijački miljenik. A kakvi su njegovi dojmovi o momčadi, Splitu, navijačima?

- Jednom riječju oduševljen - kaže Ruben.

Jeste li očekivali da ćete od samog starta postati standardni, praktički nezamjenljivi?
- Pa, teško mi je određeno reći, ali ja sam bio optimist, makar naravno kad god dolaziš u novu sredinu logično je očekivati razdoblje prilagodbe. Meni je momčad sjela od prve, sjajno su me prihvatili i suigrači i navijači tako da nije bilo problema.

Balakov?
- Izvanredan trener, radimo naporno, atmosfera i odnosi u momčadi su odlični i otuda i naša stabilnost.

Kako objašnjavate kiks u Zadru?
- Vjerojatno nam je u glavi bio samo Stoke City. Drugog objašnjenja nemam. Jer sigurno je da smo mi bolji i jači od Zadrana.

Split, društvo, prijatelji…?
- Split sam do sada malo upoznao, fascinirao me je stari dio grada. Prekrasna je Palača, mediteranske uličice, gužva…Osjećam se kao da sam u mom Lisabonu. Kad ga bolje upoznam moći ću vam reći i više. Inače ja živim u Stobreču, odlično mi je, lako sam se prilagodio, blizu je more. Tamo provodim i najviše slobodnog vremena, makar ga nemam previše jer ja sam došao igrati nogomet i sav moj život zapravo se odvija na Poljudu. A prijatelji su im uglavnom suigrači, najviše sam sa Subašićem i Maločom s kojima se najviše družim, izuzetno cijenim našeg kapetana Andrića kao igrača i kao autoritet u svlačionici… Svi se slažemo, kako vi ono ovdje kažete, prava smo klapa.

Pred Hajdukom su dvije delikatne utakmice, lokalni derbi sa Splitom, a onda dolazi najveći rival Dinamo...
- O svakom od njih znam samo iz novina i priča suigrača. Uvjeren sam da ćemo Splita pobijediti. A Dinamo? Znam da je on najveći rival Hajduka, ali o njemu u ovom trenutku ne razmišljam. Kad dođe na red. Međutim igra se u Splitu i ovdje pravo na ulogu favorita ima samo Hajduk.

Dugo je grad Split sanjao pravi gradski derbi i napokon ga je dočekao. Split i Hajduk ukrstit će koplja, a ulog su tri boda na koja "pikiraju" i jedni i drugi. Park mladeži već je nekoliko dana rasprodan, a s obzirom na situaciju, vjerojatno bi velikim dijelom bio i Poljud...

Munjevito su Split i Hajduk obnovili staro gradsko rivalstvo koje je u različitim količinama staro koliko i ova dva stogodišnjaka. Odmah po povratku Splitovaca u prvoligaško društvo, utakmice između dva kluba iz grada pod Marjanom postala su jedna od poslastica sezone.

Tako će biti i večeras od 20 sati, kad "crveni" i "bili" ukrste koplja pred krcatim Parkom mladeži. Za razliku od prošle sezone, sad je Hajduk stabilan i sa sigurnim trenerom Krasimirom Balakovom "u sedlu", dok Split iz tjedna u tjedan potresaju odlasci važnih ljudi.

"U svaku utakmicu ulazimo da pobijedimo. Svaki Hajdukovac mora to imati u glavu. E sad, hoće li protivnička momčad biti bolja taj dan i hoće li pobijediti, to je nogomet. No, na svakoj utakmici moramo biti motivirani za samo jedan cilj - pobjedu", kaže Hajdukov bugarski strateg.

U Hajdukovoj momčadi neće biti Vukušića, Milićevića i Vejića, Marin Tomasov zaradio je lakšu ozljedu prošle nedjelje, ali bi trebao biti spreman za gradski derbi. Momčad zacijelo neće pretrpjeti velike promjene u odnosu na snage koje su potpisale uvjerljive pobjede protiv Istre i Zagreba.

Atmosfera u i oko Splita kao kluba više nije bajna kao što se to nekad činilo. Iznenadnoj smjeni trenera Ivana Katalinića uslijedila je ostavka sportskog direktora Nenada Pralije, koji je tu funkciju obnašao dok je klub bio još u Trećoj ligi. Hoće li ti događaji utjecati pozitivno ili negativno na igrače, pitanje je sad.

Novi/stari trener Tonči Bašić ne želi previše gledati u prošlost već je isključivo koncentriran na susret s Hajdukom uoči kojeg je prepun optimizma: "Znamo snagu Hajduka, ali svjesni smo i svoje snage. Dobro smo se pripremili za njih, imamo dvije uzastopne pobjede i pred punim tribinama očekujemo tri boda koja su nam bitna da se vratimo u vrh tablice."

Bašić, kojemu će ovo biti najteži ispit u dosadašnjoj trenerskoj karijeri, će na raspolaganju imati sve svoje najjače snage, ali nije želio otkriti početni sastav, kazavši kako će tu odluku donijeti poslije posljednjeg treninga, koji se održao u subotu navečer.

Kako doznajemo od Splitova tehničkog direktora Marija Paladina, sve ulaznice puštene u prodaju su rasprodane (4.024), no nema sumnje kako će se na stadion u Parku mladeži natiskati i puno više gledatelja.

sportnet.hr

Nisam ni sumnjao da ce biti repova cim Hajduku sudi ono govno Maric...
Jebes ovako prvenstvo. Najozbiljnije mislim da treba istupiti iz lige.