DD SR 244: MartyScenarij: Tiziano Sclavi & Cristina Neri
Crtež: Giampiero Casertano
Naslovnica: Angelo Stano
Zanimljivosti: - Autori priče i scenarija su Sclavi i Neri. Riječ je o Scavijevoj supruzi Cristini Neri. Ovo joj je druga suradnja sa slavnim mužem. Prva je bila u
SR 151: Jezero na nebu, koju je napisala zajedno s bratom Pippom, Tizianovim šurjakom.
- Ubojica Julian uvelike me podsjeća na Breta Elissa, ubojicu iz prve Scavijeve povratničke epizode,
SR 240: Ukronija.
- 25. str.: Na pitanje dali je oženjen, Dylan odgovara: "I da, i ne... To je tema o kojoj baš ne volim razgovarati..."
Komentar:Nakon što sam pročitao i ovu, treću Scavijevu povratničku epizodu, još uvijek mi je "Ukronija" najbolja i najefektnija. Tu Sclavi zaista šokira čitatelja svojim suludim idejama, scenama, a pogotovo završetkom. Druga, "Ubojica je među nama" je šokantna iz potpuno druge perspektive, ali i kompletan rip-off filma "Identitet" iz 2003. Ova, treća, je također omaž istoimenom filmu iz 1955., iz kojeg je potpuno preuzet lik, odnosno glavni glumac
Ernest Borgnine.
Nisam gledao film, pa pretpostavljam da je i priča barem djelomično preuzeta.
Sclavi nam postepeno, kako se priča razvija, sve više daje do znanja što se tu u biti događa! Npr. Blochovim zanovjetanjem da je dosadno jer nema nikakvih zločina, iako se ubojstva redaju kao na traci i to u stilu Chiaverottija u najboljim danima. Prema kraju priče sve više ima vinjeta i scena koje jasno vode rješenju zagonetke, a sve kulminira ubacivanjem fantastičnih elemenata.
Dodirnuo se i katolicizma, gdje je misao također grijeh, pa nam jasno daje do znanja da je Marty pobožan čovjek.
Baš kao i svi mi, Marty stalno zamišlja drugačiji, bolji život, a kada izgubi i ono što je imao, tek tada počne zamišljati stvarne male stvari koje su ga veselile, a kojih više nema! Bit je da se treba uživati u tim malim stvarima, jer tek kada neko razdoblje prođe, shvatiš koliko ti nešto fali, a tada ostaje samo žal što nisi više uživao u tim vremenima jer povratka nema.
Casertano puno lošiji nego u ranijim radovima. Najveći su problem karikaturalna lica aktera. Završnih nekoliko stranica su briljantno nacrtane i uvelike poboljšavaju ukupan dojam. Briljira i u scenama s dobrim znancem, psom lutalicom kojeg Dylan zove Botolo, čiji izrazi i postupci su osjećajniji nego ljudski.
Tu je Casertano odlično dočarao tipičan Sclavijev stav: "ljudi su zli, životinje su dobre"!
Naslovnica odlična. Savršeno opisuje epizodu.
Marty i Botolo:Iskreno, nije me dirnula ova priča! Više me dirne kad se sjetim pjesme Dobriše Cesarića: "Balada iz predgrađa", a ova me priča podsjetila na nju.
Hm, to bi značilo da me ipak dirnula!
Kako god, za kraj evo ulomak iz te pjesme:
...
A jedne večeri nekoga nema,
A mor'o bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...
A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj već miriše -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više...
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
(priča: 7, scenarij: 8, crtež: 8, naslovnica: 9) - 78%Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!