ZORA ŽIVIH MRTVACA

SCENARIJ
Tiziano Sclavi

CRTEŽ
Angelo Stano

NASLOVNICA
Claudio Villa

ORIGINALNI BROJ
1





PRIČA: 8
SCENARIJ: 8
CRTEŽ: 8
NASLOVNICA: 8

---

80%



Prvi broj Dylana i odmah jako dobra priča.
Tema kako i sami možemo vidjeti zombiji, a o njima se puno toga prikazalo što u knjigama,filmovima,stripovima itd.
Radnja odmah započinje akcijom prikaza zombija,pitko teče i kroz trenutak kada upoznajemo prvi puta Dylana i saznajemo da voli svirati klarinet i izrađivati modele brodova.
Ovdje me se posebno dojmio vic Groucha na koji sam odvalio od smijeha kojeg doslovno citiram: " Nego znate li kada opalite iz topa postoji vjerojatnost od jedan prema milijardu milijardi da će kugla ostati na mjestu a top odletjeti unatrag".
Posebno je dobar zadnji dio priče gdje sve pršti od akcije,također sam kraj je vrlo dobro napravljen gdje Sclavi ostavlja čitatelja u razmišljanju.
Na kraju jako dobar posao Sclavia koji odmah ubacuje glavnog neprijatelja Dylana,doktora Xabarasa,poprilično zanimljiva i dojmljiva figura.
Scenario je također jako dobar odmah u početku scene za zombijem i klijenticom Dylana,izvrsne su scene kada Dylan dolazi u selo undead i obračunava se s zombijima.
Crtež,vrlo dobar,nije mi odličan fali nešto...dobro je Stano odradio crteže zombija,dosta uvjerljivo izgledaju i budi osjećaj jeze.
Slabija strana mi je kako crta Dylana.
Naslovnica, nije nešto posebno ali je istinski klasik.
Vrlo dobra priča,pojavljivanje Xabarasa,da bi bila vrhunska fali bolja razrada radnje u škotskom selu i bolje rješavanje problema u kući Xabarasa,ali s obzirom na godinu kada je priča napravljena ovo je dobar strip.Crtež dobar mada može i bolji ( detaljniji ).


Najava povratka Xabarasa



Stanovi zombiji

Hvala Spock, budem još stavljao, ovo su komentari napisani davnije još.
Dao si visoke ocjene priči, ipak mi nije za toliko, završetak kao što si spomenuo,ruši dobar dio ocjene.
Jače strane su atmosferičnost i crtež, kao i naslovnica.
Groucho me ovdje s topom nasmijao do suza

Upravo sam uložio u tri stripa..Kada ih pročitam u detalje bit ću ih slobodan komentirati..Jedan komentar trenutno vrijedi ; Prvi strip je odličan !

Drago mi je da ti je odličan, ali teško je komentirati kad ne znamo o kojoj je epizodi riječ!

DD SR 244: Marty

Scenarij: Tiziano Sclavi & Cristina Neri
Crtež: Giampiero Casertano
Naslovnica: Angelo Stano

Zanimljivosti:

- Autori priče i scenarija su Sclavi i Neri. Riječ je o Scavijevoj supruzi Cristini Neri. Ovo joj je druga suradnja sa slavnim mužem. Prva je bila u SR 151: Jezero na nebu, koju je napisala zajedno s bratom Pippom, Tizianovim šurjakom.
- Ubojica Julian uvelike me podsjeća na Breta Elissa, ubojicu iz prve Scavijeve povratničke epizode, SR 240: Ukronija.
- 25. str.: Na pitanje dali je oženjen, Dylan odgovara: "I da, i ne... To je tema o kojoj baš ne volim razgovarati..."

Komentar:

Nakon što sam pročitao i ovu, treću Scavijevu povratničku epizodu, još uvijek mi je "Ukronija" najbolja i najefektnija. Tu Sclavi zaista šokira čitatelja svojim suludim idejama, scenama, a pogotovo završetkom. Druga, "Ubojica je među nama" je šokantna iz potpuno druge perspektive, ali i kompletan rip-off filma "Identitet" iz 2003. Ova, treća, je također omaž istoimenom filmu iz 1955., iz kojeg je potpuno preuzet lik, odnosno glavni glumac Ernest Borgnine.
Nisam gledao film, pa pretpostavljam da je i priča barem djelomično preuzeta.

Sclavi nam postepeno, kako se priča razvija, sve više daje do znanja što se tu u biti događa! Npr. Blochovim zanovjetanjem da je dosadno jer nema nikakvih zločina, iako se ubojstva redaju kao na traci i to u stilu Chiaverottija u najboljim danima. Prema kraju priče sve više ima vinjeta i scena koje jasno vode rješenju zagonetke, a sve kulminira ubacivanjem fantastičnih elemenata.
Dodirnuo se i katolicizma, gdje je misao također grijeh, pa nam jasno daje do znanja da je Marty pobožan čovjek.

Baš kao i svi mi, Marty stalno zamišlja drugačiji, bolji život, a kada izgubi i ono što je imao, tek tada počne zamišljati stvarne male stvari koje su ga veselile, a kojih više nema! Bit je da se treba uživati u tim malim stvarima, jer tek kada neko razdoblje prođe, shvatiš koliko ti nešto fali, a tada ostaje samo žal što nisi više uživao u tim vremenima jer povratka nema.

Casertano puno lošiji nego u ranijim radovima. Najveći su problem karikaturalna lica aktera. Završnih nekoliko stranica su briljantno nacrtane i uvelike poboljšavaju ukupan dojam. Briljira i u scenama s dobrim znancem, psom lutalicom kojeg Dylan zove Botolo, čiji izrazi i postupci su osjećajniji nego ljudski.
Tu je Casertano odlično dočarao tipičan Sclavijev stav: "ljudi su zli, životinje su dobre"!
Naslovnica odlična. Savršeno opisuje epizodu.

Marty i Botolo:


Iskreno, nije me dirnula ova priča! Više me dirne kad se sjetim pjesme Dobriše Cesarića: "Balada iz predgrađa", a ova me priča podsjetila na nju.
Hm, to bi značilo da me ipak dirnula!
Kako god, za kraj evo ulomak iz te pjesme:
...
A jedne večeri nekoga nema,
A mor'o bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj već miriše -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više...

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

(priča: 7, scenarij: 8, crtež: 8, naslovnica: 9) - 78%

Scenarij: Fabio Celoni
Crtež: Fabio Celoni
Naslovnica: Angelo Stano

Ovo je Dylan Dog po ukusu Tim Burtona, priča se odvija kao dubok san iz kojeg se budiš da bi odmah opet utonuo u isti. Priču ne moraš ni shvatiti jer ona nije vodilja stripa već fantastični ali u isto vrijeme i konfuzni crtež koji u puno kadrova nečeš ni pojmiti već češ prepustiti mašti da dovrši priču. Pošto je scenarist i crtač ista osoba imam dojam da je prije nastao crtež pa se prema njemu stvarao scenarij.

priča: 7, scenarij: 7, crtež: 10, naslovnica: 7