Nego, šta očekujete od Lige prvaka? Prošle godine smo dobili hrpu skandala u polufinalu zahvaljujući Mourinhu, ali smo isto tako svjedočili prilično lošem suđenju (poništen gol Barcelone protiv Arsenala za 0:2 u Londonu, drugi žuti karton Van Persieju u Barceloni, regularan gol Higuaina poništen u Barceloni kod 0:0, tolerisanje igračima - posebno onima koji nose dres Barcelone i Reala - da komentarišu suđenje iako se to kažnjava žutim kartonom...).
U posljednjih par sezona na naslov "pucaju" najbolje engleske i najbolje španske ekipe dok je Interov naslov iz 2010.godine bio svojevrstan eksces, baš kao i plasman Bayerna u finale.
Barcelona je po mnogima prvi favorit, a impresivne igre na početku sezone u kojoj su već sad osvojili dva trofeja (španski i evropski Superkup) sugerišu da će protiv Barce biti jako, jako teško išta napraviti sve do finala. Napadački arsenal su pojačali kapitenom Arsenala - Cesc Fabregas donosi novu dozu kreativnosti i rasterećenje 31-godišnjem kapitenu Xaviju - i brzonogim Alexisom Sanchezom koji je briljirao u Udineseu u duetu sa Antoniom Di Nataleom. Sanchez bi mogao istisnuti Davida Villu iz prvih 11 obzirom da se najbolji strijelac Evropskog i Svjetskog prvenstva nalazi već neko vrijeme u igračkoj krizi. Barca ima najboljeg igrača na svijetu, vjerovatno najbolji vezni duet u historiji fudbala (Xavi-Iniesta) i, ako iko može postati prvi tim koji je odbranio naslov pobjednika u Ligi prvaka, to je ova Barcelona.
Real Madrid je odmah do Barcelone, zaostatak Mourinhovog tima u odnosu na Barcelonu asimptotski teži nuli. U utakmicama Superkupa su imali više od igre u oba susreta no poklekli su pred individualnim majstorijama Lionela Messija. Ionako superjak tim su pojačali dovođenjem Portugalca Coentraoa i Turčina Sahina. Ono što važi za Barcelonu, važi i za njih - teško da im iko išta može sve do finala, u dvije utakmice će ih biti praktično nemoguće iznenaditi. Imaju najboljeg golmana na svijetu, Cristiana Ronalda koji je najbolji među Zemljanima (obzirom da je Messi iz neke druge galaksije), probuđenog Benzemu, korisnog Higuaina i možebitnog džokera u liku Ricarda Kake. Kad je zdrav i u formi, Brazilac je u Top 5 svjetskih igrača. Problem je u tome što nije bio ništa od toga dosta dugo.
Drugi startni red kandidata za naslov čine dva kluba iz Mančestera - Manchester City i Manchester United. City je zahvaljujući neiscrpnim novčanim resursima okupio vrlo respektabilan tim, imaju čvrstinu (Kompany, Lescott, Yaya Toure, De Jong, na čelu sa golmanom Hartom), kreativnost (Nasri, Silva), brzinu (Clichy, Adam Johnson, Aguero) i napadače koji mogu riješiti utakmicu jednim potezom (Džeko, Tevez, Aguero, pa čak i ludi Balotelli). Ovo im je premijerno igranje u Ligi prvaka, imaju jako tešku grupu za vatreno krštenje, ali bi morali doći vrlo, vrlo daleko. United je zahvaljujući izvrsnoj Fergusonovoj selekciji okupio tim koji je u stanju igrati brz i atraktivan fudbal koji daje rezultat. Ashley Young je napadačko oružje koje nisu imali još otkako je Rhodri Giggs upoznao svog brata sa svojom suprugom, a najsrčaniji napadač današnjice Wayne Rooney nikad nije igrao bolje. Iako su mnogi skeptični spram španskog golmana De Gee, odbrana Uniteda će biti sigurna obzirom da je predvodi najčvršći stoper svijeta Vidić, a mladi Phil Jones koji je doveden iz Blackburna bi mogao i prije nego što se očekivalo zamijeniti Rija Ferdinanda. Da je Ferguson doveo Sneijdera, United bi bio u istom redu sa Barcelonom i Realom, a ovako će se morati nadati da je mladi Tom Cleverley zbilja vrijedan povjerenja i tereta koji mu je stavljen na leđa. Mala zanimljivost: Ashley Young je doveden iz Aston Ville. Prošli put kad je Ferguson pojačavao napadačke redove igračem Aston Ville bilo je to 1998.godine kad je doveo Dwighta Yorkea.
Chelsea je u trećem redu favorita, uz malu prednost nad Milanom. Oba tima ne djeluju baš savršeno (nekoliko vremešnih, zasićenih i potrošenih igrača još uvijek ima važnu ulogu u oba tima; Chelsea nema desnog krila, a Essien nikako da uđe u formu; Milanov golman nije vrhunska klasa), ali imaju dovoljno kvalitete da bi mogli zabiberiti čorbu timovima iz drugog startnog reda, u određenim okolnostima možda čak i "klasičarima".
