https://www.imdb.com/title/tt5715874/
Danas sam baš raspoložen za pisanje. Tako da SPOILER ALERT...
Nisam preveliki ljubitelj art filmova, ali ovaj film me interesirao jer sam čuo sto mišljenja od toga da je smeće od toga da je fenomalan i sve to. Slučajno naletim na televiziji i moram pogledati.
Radnja se bavi kirurgom koji se brine za mladića kojem je operirao oca (grižnja savjesti s obzirom da je krivac za njegovu smrt. Ironija u razgovoru, kirurg krivi anesteziologa, a anesteziolog kirurga). I odluči ga upoznati s svojom obitelji. Na početku sin ne osjeća noge. Ne zna se što mu je, dok Martin, sin pokojnog oca ne postavi ultimatum da mora žrtvovati nekoga u obitelji ili će svi umrijeti.
Jednostavna priča čiji je uzor bile grčke tragedije. A poslije pogledanog filma, išao sam pročitati više o tome. Iskreno, nikad nisam volio grčke tragedije, samo grčku mitologiju. Nije teško skužiti da je riječ o disfukcionalnoj hladnoj obitelji. Muž i žena nemaju nikakav odnos, sin je opsjednut ocem, a opet u strahu od njega i diktature oko savršenstva (njegova kosa, pa scena u bolnici kad misli da glumi). A kćer je svjesna svoje uloge i želi se žrtvovati uz gađenje prema majki.
Kirurg koji se igrao Boga dok nije došao pravi Bog i kažnjava ga za smrt. On je uzeo njegovog oca, on za kaznu mora oduzeti život članu obitelji. Ili vrag, kako god. A scena s ruskim ruletom... Isprva sam mislio da će žrtvovati cijelu obitelj i onda sebe, ali na kraju ispadne bizarno. Nesposoban donijeti odluku, odluči odigrati rulet s obitelji. Psihološki... Otac se igra boga kao kirurg (u stvarnosti puno kompleksnija tema, ali da ima toga, ima...), karizmatičan vani i sve to, a u obitelji kada im je najteže, nesposoban za bilo što. S grižnjom savjesti koja ga izjeda unutra, zato se financijski brine za mladića. A kada mu obitelj pati, onda pokazuje svoju pravu narav. A žena više kao promatrač, brine se za svoju obitelj, ali nesposobna išta poduzeti. Kćer koja je toliko nabrijala u glavi da se spremna žrtvovati. Jedino je uznemirujuća izjava da su roditelji gospodari njezinog tijela i slično. A ima istine u tome kada pogledamo ljudsko društvo. I sin kao nevina figura u svemu tome.
A kao art film.... Težak film koji treba gledati u miru i tišini bez ometanja. Kod mene nemoguća misija, pa sam primijetio da je moje gledatelje film naživcirao. A drugome koji nije niti gledao film, strašno je nervirala muzika. Meni ništa, jednostavno me ne smetaju takve stvari, samo mi je bilo glupo kao i poanta da bi to trebalo kao gledatelja izbaciti iz takta ili živcirati. A ostalo, ubacivanje razgovora o dlakama ispod pazuha, ejakulacija i to... Zar to stvarno još danas nekoga šokira? Ionako sam bio svjestan da je to art film, pa sam ignorirao te amaterske provokacije.
Ne mogu reći da sam nešto oduševljen filmom što je šteta zbog dobre ideje od kojih se mogao napraviti kvalitetni psihološki horor, o posljedicama kada se ljudi igraju Boga. O raspadu obitelji. Ovako likovi ispadaju kao roboti bez emocija, koji razgovaraju o površnim stvarima. A svejedno mi je glupa scena kada kirurg ubacuje razgovor o klaviru i da je dobila prvu menstruaciju. Skužio bi poantu licemjerja društva, ali to već znam. Ovako mi je ipak na kraju ispao ono provokativni film o grčkoj tragediji, kojemu je cilj da gledatelj osjeća tjeskobu, licemjerje, težinu i to. Ali za mene previše površno i amaterski napravljeno. Jednostavno nije film za mene, šteta potencijala. Je da potakne na razmišljanje, ali ipak sam previše zahtjevan gledatelj.
I čitajući komentare o filmu, cijenim one komentare u kojima komentatori objašnjavaju viđenje svog filma. Pa se može nešto naučiti iz toga. A ovo ostalo smeće, glupost... Time su sigurno sve objasnili. Ovako sam pogledao, i kada budem našao nekakve članke o tome kako vide svoj film, biti će mi gušt pročitati. To je bitno
Kroz život nećemo proći živi i neoštećeni. Kako onda shvatiti život ozbiljno?
