Uglavnom, ne možemo se složiti, kada ponovo ponovim priču budem točno iznio argumente, ovako imam reminiscenciju koja nije dovoljna da u detalje detalja pišem.

To isto kao da kažeš da zidaš kuću, pa ne znaš gdje cigla završi! Atomi su sastavni dio svake materije, pa i ljudskog tijela ili ja živim u zabludi?
Pa završavaju tamo gdje završi tijelo umrlog, zar ne? Ne treba znanost za to dokazati.

1: za matični brod mi se čini da je objašnjeno u epizodi Dan invazije, ako se ne varam. Znam da je to bilo poslije Sjena nad darkwoodom, isto rupa u scenariju. A i poveznica za demoni ludila gdje je Hellingen bio u zamišljenom matičnom brodu, odnosno, neka vrsta raja kako ju je on vidio i zamislio dok nije preuzeo uzde. Ili da je taj matični broj ostao u svemiru napušten, a Hellingen ga je otkrio. Ipak su se Akronijanci razbježali nakon situacije u svemirskoj tamnici.

2) Nije li Poe rekao da mu je ukrao znanje preko one aparature koju mu je Hellingen stavio na glavu da upije njegovo znanje, a zapravo je završilo obrnuto? Hellingen je preko te aparature htio ući u njegov um i isisati njegovo znanje o pričama. S time je stekao znanje i tajne koje je Hellingen posjedovao, a njegov alter ego Gavran je pomagao Zagoru u svemiru. I osim toga objašnjava kako je matični brod previše kompleksan da bi sve znao. On je većinom znao samo manje bitne stvari, a crni gumb su isprobali na vlastiti rizik kao zadnju opciju. Osim toga, ako se gledaju sf filmovi i serije kao star trek, većina svemirskih brodova je imala mogućnost samouništenja.

3) Da, magija na neki način. Meni se dopalo objašnjenje indijanke da pisci imaju mogućnost zarobiti čitatelja u svoju priču. A sam koji čitam knjige, istina. Ako je priča u knjizi odlična, onda se mogu uživjeti u knjizi da poludim kada me netko ometa dok čitam izvrsnu knjigu. Ovdje je u scenariju mogao napraviti tako da si i Hellingen spoji sebi aparaturu na glavu gledajući na ekran. Pa ne bi ispao katastrofalni način scenarističke realizacije. I osim toga, obožavam tu scenu. Priča o crvenoj smrti mi je jedna od omiljenih Poeovih horor priča. Pa i sama izvedba iako pomalo naivno izvedena. Jer kako ga je mogao hipnotizirati preko ekrana?

4) Ben Stevens ionako nije bio znanstvenik, nego kirurg. Ne znam kako se zvala ona epizoda s letećim indijancem Ulthorom. On je samo stekao vještinu presađivanja životinjskih udova na tijelo kao ptičja krila ili konjsko tijelo. A od Hellingena je samo naučio kiruršku operaciju s onom spravicom za manipuliranje što se više puta spominje još od one epizode s Fishlegom. Onaj čip što se usađuje u glavu. Neprijatelj iz prošlosti, Svemirska tamnica. Pa čak su i oni serijski ubojice bili kirurški operirani. A imali su te čipove na glavi kojima se upravljalo na daljinu. Na to je znanje mislio Ben Stevens kada je govorio o tome da mu je podario novo znanje.
A i to što je bio obični kriminalac s maskom, ne mora značiti da je bio glup. Osim toga, u Kralju orlova je bio dosta promišljeni lik koji je razvio cijelu strategiju. Koristio je motiv osvete da bi se obogatio. Stekao je iskustvo pripitomeći orlove na svoju stranu. Upravljao je ljudima koji su bez njega nesposobni. Tako da nije bio potpuno glup, osim što mu je promaknula rupa kada je vezao Zagora, da ga orlovi iskljucaju. Bio je toliko siguran u sebe da nije ostavio stražara, a drugo, mislim da nije znao da Zagor ima pomoćnika. I ako je znao, onda ga je podcjenjivao kao i svatko drugi. A u onoj špilji je imao dovoljno vremena i volje da nauči više o kirurgiji.

Podsjeti me o kojim je epizodama riječ.

Da, ali u vezi duše, i danas ima hrpa knjiga o duši tako da svatko ima svoju verziju. Jedni se drže toga da je čovjek poslije smrti lakši za 21 gram jer kao duša napušta tijelo, a s znanstvene strane je 21 gram lakši jer poslije smrti otpada kosa, prestaju rasti nokti i slično. Pa je zato 21 gram lakši. I onda se nađe netko treći koji će pobiti tu tezu.

On je napisao svoju varijantu, makar stoji ta činjenica da je puno toga natrpao u pet epizoda na 500 stranica. Nespretno riješeno na nekim dijelovima kao ono da su završili u alternativnoj dimenziji, a koja je opet istovremeno i pakao od Wendiga. Njemu je to pasalo i tako ju je napisao. :) A poslije su drugi zakomplicirali.

Jesi gledao supernatural? U toj seriji su nakon pet ili sedam sezona prestali uopće pratiti scenarij. Prvi put je samo anđeo mogao ubiti bodežom anđela, a nakon nekoliko sezona sada svi mogu ubiti anđela istim bodežom. Pa bitni likovi koji su povezani za događaj se više niti ne spominju, kao da ne postoje. Fanovi šize jer imaju dobro pamćenje, a scenariste boli briga, ionako se štancaju jedan po jedan, pa imaju svoju viziju i drže se toga ignorirajući prošle događaje. Nije Zagor jedini slučaj, supernatural, Mortal kombat, Batman....

Castelli je napisao redom:
Zelena prijetnja (ocjena 2), Utvrda Smirnoff (7), Duhovi (4), Mali ubojice (3), Povratak Jima Gitare (4), Povratak vampira (iznimka 9), Kamena kula (7), Supernike se vraća (5)

Ima par solidnih, jedna odlična, ali većina je katastrofalna.

Nemam vremena za serije, ali slažem se s tobom u svemu.

Drago mi je da te pomisao na ovu raspravu može oraspoložiti na poslu.

Da, "Povratak vampira" mi je odličan. "Kamena kula" i "Utvrda Smirnoff" vrlo dobri, a "Supermike se vraća" može proći. Ovo ostalo sprdnja, ali bit je da je Castelliju to bila i namjera, baš kao i Sclaviju.

@Reem
Riješili smo

@John & Spock
Odlična rasprava, pogotovo za tebe mislim John, ovom si prilikom baš baš rasturio, iznenadio si me pozitivno,svaka čast na komentarima...ja sam daleko od stripova pa tako i od ovog strip i opet po tko zna koji puta nisam relevantan pisati kroz reminiscenciju.

Meni je svježe pamćenje ovog stripa, međutim nije baš u najsitnije detalje s obzirom da sam čitao prije 6-7 godina, a i rastrgan sam svakodnevno informacijama, pogledam dnevno jedan film,dvije epizode serija, jedan ufc event, 30-50 stranica knjige, strip, pa pogledam tekmu...gorim kako god okreneš.

Mislim zar sam samo ja gledao Loone Toonse, imaš cijeli serijal s njima
https://www.dailymotion.com/video/x3pzldj

Ovdje sam napisao glupost nerazmišljajući, tko zna gdje mi je bila glava kada sam ovo pisao