Scenarij Alfredo Castelli


Crtež Rodolfo Torti


Naslovnica Giancarlo Alessandrini


Nakon što sam svoje slobodno vrijeme posvetio Alan Fordu došla mi je želja za malo Martija te sam uzeo prvi strip koji je bio na vrhu hrpe a to je ujedno bio i zadnji Marti koji sam nabavio prije par mjeseci a do sada nisam stigao pročitati. Nakon čitanja, moja osnovna reakcija je bila "de dobro je", mislim ako nemaš ideju a niti želju bolje nemoj izdavati jer ovako štetiš samo sebi. Inače crtež će dobiti najvišu ocijenu samo zbog moje slabosti na golu Angie.

(priča: 1, scenarij: 1, crtež: 5, naslovnica: 4)

Scenarij Alfredo Castelli


Crtež Giancarlo Alessandrini


Naslovnica Giancarlo Alessandrini

Da bih isprao loš dojam od specijala iz 2010. morao sam se vratiti korijenima u doba kada sam ja i Marty bili mladi puni ideja i poleta. U doba kada sam za strip mogao izdvojiti 11000 novčanih jedinica, u doba kada je bilo politički korektno nazivati ljude druge boje kože majmunima a majmune ljudima .
To je bilo doba kada je Angie imala seksualne odnose sa svojim pokroviteljima i doba prije nego što je snimljen

Jedan od problema starenja je da si već sve vidio i da možeš pogoditi razvoj događaja pa dalje nastavljaš samo da bi potvrdio svoju hipotezu. To se meni dogodilo s ovim stripom kada sam nakon pete stranice odmah pretpostavio da se radi o filmu The village. Radnja je dobro razrađena uz nedostatak par rupa u priči koji nisu bezazleni i utječu bitno na radnju i zbog toga srozavaju ocjenu priče. Sve u svemu ovo je više strip za zaljubljenike u Martija koji cijene i ovakve osrednje priče ali definitivno nije preporuka za nove čitatelje koji još nisu upoznati sa svijetom Martija te bi ostavio loš dojam i ne bi stvorio želju za daljnje čitanje ovog inače jedinstvenog i fascinantnog lika u Bonellijevoj kolekciji.

(priča: 7, scenarij: 5, crtež: 7, naslovnica: 3)

Ono kad Luka Modrić sudjeluje na forumu.

Martin Mystére LIB 102: Povratak mudraca (SD 15/16, SR 149/150)

Broj stranica: 188

Scenarij: Giuseppe Pederiali
Crtež: Enrico Bagnoli
Naslovnice: Giancarlo Alessandrini

Kratki sadržaj:
Gašpar i Melkior, dvojica od Tri kralja koji su se došli pokloniti malenom Isusu su oživljeni nakon skoro 2000 godina tako što su njihove kosti zapaljene. U želji da ožive i Baltazara na isti način. Samo što ne znaju ni gdje je Baltazarovo posljednje počivalište, pa njih dvoje angažiraju profesora Mystéra, što on (u nevjerici) prihvaća tek nakon što osjeti pravu opasnost koji prijeti mudracima i njemu. Naime, kroz stoljeća preživjela je i sekta Herodovih nekromanata čija jedina zadaća je širenje zla po svijetu, a oživjeli mudraci predstavljaju prijetnju njihovim planovima!

Komentar:
Za razliku od debija u epizodi "Zaboravljena knjižnica" (MM LIB 97), ovdje je scenarist nezgodnog prezimena odradio puno bolji posao. Možda ja tata Castelli malo pripomogao, ali neosporno je da je uspješno napravio prijelaz sa stvarnih povijesnih činjenica na imaginarne. Priča sa Tri kralja je jedan od bitnijih temelja kršćanstva i preslikavanje te priče kroz epsku i vječnu borbu između dobra i zla meni je iznimno zanimljiva i zahvalna tema. Scenarij prati priču na više nego zadovoljavajući način s dosta akcije, posebno u drugom dijelu epizode. Sve je lijepo posloženo i ni na trenutak nije dosadno pri čitanju.
Nažalost, kao što je navedeno u stručno napisanoj recenziji, ogroman je nesrazmjer između scenarija i crteža. Na moju sreću, više sam navikao na crtež omraženog Enrica Bagnolija, poznatog i kao Henry. Budući da u Martyju nema previše akcijskih scena, većinom to i nije tako loše, ali ovdje...
Blago rečeno, akcijske scene su katastrofalno nacrtane. Prva naslovnica odlična, druga (iako efektna) smiješna.

P.S.: Čitajući konačno sve epizode ozloglašenih "talijanskih misterija" kronološki (zahvaljujući Libellusu), moram napomenuti da nije to toliko loše koliko se priča. Upravo suprotno - solidan kvalitativni prosjek za sada, a ostalo je tu još zapaženijih epizoda do povratka u New York.

(priča: 8,  scenarij: 8, crtež: 4, naslovnice: 6) - 66%

Martin Mystére LIB 104: Vragovi pakla! (SR 153, SD 19)

Broj stranica: 94

Scenarij: Stefano Santarelli
Crtež: Rodolfo Torti
Naslovnice: Giancarlo Alessandrini

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno objavljena u prosincu 1994. godine. Kod nas je Slobodna Dalmacija izdaje u ožujku 1996. godine, a Libellus ju objavljuje u kolovozu 2019. godine.
- Priča je svojevrsni nastavak MM LIB 56: Tajna templara kao i uvod u prvu priču nakon talijanskog ciklusa MM LIB 111: Tajni život Diane Lombard.
- Martin se prisjeća događaja iz MM LIB 29: Vrijeme nula, odnosno slučajeva spontanog sagorijevanja i prvog okršaja s dijaboličnim Mr. Jinxom.
- Spominju se Katari i kamen mudrosti o čemu je bilo riječi u MM LIB 78: Deset godina poslije.

Kratki sadržaj:
Otkriće mističnog kumira Baphometa u Jeruzalemu uvlači Martina u tajne sekte Vjernika ljubavi, navodnim sljedbenicima velikog Dantea, a negativci za ovaj broj su zakrabuljena sekta Neoasasina, svojevrsnih nasljednika sekte Asasina Hasana Sabaha (Starca s planine).



Komentar:
Ovo je jedna od onih priča koja je dovela Martijeve talijanske misterije na loš glas. Mislim da ovakav scenarij može biti zanimljiv samo okorjelim MM fanovima, kakav sam i sam.
Santarelli je ovdje zagrizao veliki komad i u jedan Bonelli svezak ubacio gomilu stvarnih povijesnih elemenata i likova po uzoru na oca serijala - Castellija. Samo, jedno je imati dobru premisu, drugo smisliti kvalitetnu imaginarnu priču iz istinitih podataka, treće uklopiti sve to u kompleksan kontinuitet serijala, a četvrto uspjeti to ispričati na zanimljiv i uvjerljiv način.
Po meni je samo prva točka na razini, a još kad se tome pridoda karikaturalni (wannabe Alessandrini) Torti, onda je sveukupno ova epizoda daleko od dobroga.

Pozitivan je teaser na kraju za MM LIB 111: Tajni život Diane Lombard u smislu stvaranja kontinuiteta i poticaja za čitanje narednih epizoda, ali teško nakon ovakve traljave izvedbe može zainteresirati nekoga tko već nije okorjeli Martijev fan.
Alessandrini je naslovnicom lijepo realizirao (s obzirom na temu) odličnu ideju kopiranja glavnih elemenata di Michelinove freske iz firentinske katedrale:



Umjesto Jave , na slici je prikazan Dante Alighieri kako drži kopiju "Božanstvene komedija", svog planetarno poznatog epskog spjeva. U lijevom uglu je procesija grješnika koji su vođeni dolje prema krugovima Pakla. Iza njega je sedam terasa Čistilišta, s Adamom i Evom na vrhu, što bi bio Zemaljski raj. Iznad njih, sunce, mjesec i sedam planeta predstavljaju Nebeski raj, dok je s desne strane Danteov rodni grad Firenca, koji je osvijetljen zrakama koje proizlaze iz njegove knjige, pa otuda i naziv slike "La Commedia illumina Firenze" (Komedija osvjetljava Firencu).

(priča: 5, scenarij: 4, crtež: 5, naslovnice: 9) - 51%

Martin Mystére LIB 106: Hefestova radionica (SD 22, SR 156)

Broj stranica: 94

Scenarij: Angelino Riggio & Pierfrancesco Prosperi,
Crtež: Giuseppe Montanari & Claudio Piccoli
Naslovnica: Giancarlo Alessandrini

Kratki sadržaj:
Detektiv Nemogućeg i Java konačno putuju u turistički posjet Siciliji, gdje upoznaju dvoje preživjelih nakon uništenja Atlantide koji su se nedavno probudili iz tisućljetnog sna, što će ih suprostaviti Ljudima u crnom s jedne, i mafiji, s druge strane.

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je u Italiji izvorno objavljena u ožujku 1995. godine, kod nas ju Slobodna Dalmacija objavljuje u kolovozu 1996., a Libellus u rujnu 2019.
- Marty izjavljuje da je u Siciliji bio samo u mašti, čime se ponajprije referira na izmišljenu priču koju nam je ispričao u almanahu misterija za 1994. godinu: MM LIB ALM 4: Povratak Titana.
-Većim dijelom u pitanju je nastavak teme o nastanku mitoloških bića (sirena & tritona, kiklopa, minotaura, kentaura) iz MM LIB 52 (SR 81b/82/83a): Sirenin pjev, a svojevrstan zaključak nam Recagno donosi u jedanaestom gigantu MM LIBG 11: Crveni kralj.
- Hefest, u grčkoj mitologiji, Zeusov i Herin sin, bog vatre i kovačkog umijeća, koji je izradio mnoga umjetnička djela (npr. Ahilejev štit). Njegove su se radionice nalazile pod zemljom, u vulkanskim područjima. Kao svestran umjetnik i vrstan mehaničar uživao je osobit ugled kod bogova, koji su ga, međutim, istodobno i ismijavali zbog njegove hromosti. Hefestov je pandan u rimskoj mitologiji Vulkan. Vulkan živi u Etni i ondje izrađuje munje za Jupitera. Po Vulkanu je nazvan i hipotetski planet za kog se vjerovalo da postoji u orbiti između Merkura i Sunca.
- Za vrijeme erupcije Etne u 1992., naselje Zafferana Etnea je kontroliranim akcijama obranjeno od ugroze lave, što su scenaristi iskoristili kao prolog ove priče.
- Teatinci su mali katolički red osnovan 1524. godine s ciljem obnove svećenstva te borbe protiv protestantizma te skrbi za bolesnike i ranjenike.
- Isusovci, jezuiti ili Družba Isusova muška je redovnička zajednica koja spada u u najbrojnije katoličke redovničke zajednice, a osim po duhovnoj djelatnosti poznati su po svojem djelovanju u znanosti i mnogim društvenim djelatnostima. Papa Franjo prvi je Isusovac na poziciji poglavara katoličke Crkve. Brojni svjetski znanstvenici i umjetnici pripadali su isusovačkom redu među njima i naši Ruđer Bošković, Bartol Kašić, Juraj Habdelić te mnogi drugi. Tijekom 17. i 18. stoljeća gotovi svi poznatiji intelektualci pohađali su neki od isusovačkih obrazovnih zavoda pa tako i Moliere, Descartes, Montesquieu, Balzac, Voltaire...
- Gradić Noto u blizini Syracuse na Siciliji je zaista nakon velikog potresa iz 1693. nanovo izgrađen na novom mjestu kako je u stripu i opisano.
- Katedrala (duomo) u Notu, glavno poprište u ovoj priči: slika
- Marty kaže da je na Siciliji bio samo u mašti citirajući Goetheovu rečenicu: "Die lande wo die Zitronen blühn" ili po naški "Zemlja gdje limuni cvjetaju", referirajući se na poemu tog poznatog pisca.
- Knjižara Flaccovio u Palermu gdje Marty i Java dolaze do ključne informacije je zatvorena 2013. godine.
- Hipofiza je najznačajnija endokrina žlijezda koja se nalazi s donje strane mozga. (U napomeni SD izdanja krivo piše da joj je funkcija nepoznata.) Gruba definicija bi bila da proizvodi mnoge hormone potrebne organizmu i upravlja radom svih drugih žlijezda.
- Rat između Atene i Sirakuze vodio se između 415. - 413. godine prije Krista. U povijesti je zapamćen po imenu "Sicilijanska ekspedicija", a završio je katastrofom za Atenu i saveznike, čiji preživjeli vojnici su prodani u roblje, a vođe pogubljeni. Prevagu su donijeli Sparta i Korint koji su stali na stranu Sirakuze, a prema nekim izvorima Atena i saveznici su izgubili preko 40000 vojnika, od čega je 7000 završilo kao roblje.
- Segestu na Siciliji (čiji poziv u pomoć je atenski „razlog“ napada na Sirakuzu) su, prema nekim legendama, osnovali bjegunci iz Troje. Tu legendu su rado prihvatili Rimljani, što je za posljedicu imalo srodno porijeklo sa Segestancima.
- Atlantida je u grčkoj mitologiji otok legendarne drevne kulture, o čijem samom postojanju i lokaciji nema čvrstih dokaza. Prvi put Atlantidu spominje starogrčki filozof Platon, koji kaže da je ona razorena prirodnom katastrofom, najvjerojatnije potresom ili potopom. To je navodno bilo više od 9400 godina prije Platona.
- Platon (27. V. 427. pr. Kr. - 347. pr. Kr.) je bio izuzetno utjecajan grčki filozof, Sokratov učenik, Aristotelov učitelj. Pravim imenom Aristoklo, nazvan je Platon („široki“) vjerojatno zbog atletske građe. Nakon Sokratove smrti često je putovao u južnu Italiju (Magna Graecia - Velika Grčka), triput u Sirakuzu na Siciliji, u nadi da će tamošnje vladare Dionizija Starijeg i Dionizija Mlađeg pridobiti za svoj politički nacrt idealne države. Nakon povratka u Atenu oko 387. pr. Kr. osnovao je vlastitu filozofsku školu u gaju blizu Atene posvećenu junaku Akademu, glasovitu Akademiju.
- Lentini (povijesno Leontini) je osnovan 729. godine prije Krista i jedino je grčko naselje na Siciliji koje nije na obali, već oko 10 km u unutrašnjosti.
- Giovanni Falcone bio je talijanski sudac i tužitelj. Proveo je veći dio svog profesionalnog života pokušavajući srušiti moć sicilijanske mafije. Nakon duge i istaknute karijere, 23. svibnja 1992., sicilijanska mafija ubila je Falconea s njegovom suprugom i još trojicom ljudi iz pratnje u bombaškom napadu na autocesti u blizini grada Capaci.
- "Sicilijanska večernja" je naziv za pobunu na Siciliji 1282. godine protiv kralja Karla I. Anžuvinca, koji je preuzeo Siciliju uz papinu podršku 1266. godine. Tom pobunom započeo je Rat sicilijanske večernje. Pobuna se naziva "večernja" jer je počela tijekom večernje službe na Uskrsni ponedjeljak. Na tisuće Francuza je pobijeno u ovoj pobuni.
- Giuseppe Garibaldi u svibnju 1860. sa svojih “tisuću” dobrovoljaca prelazi iz Genove na Siciliju, osvaja je do kraja srpnja te postupno oslobađa cijeli talijanski jug.


Recenzija:
Martin Mystère je vjerojatno serijal za kojeg je najteže pisati recenzije. Stoga sam se uvijek divio ponajprije DeeCayevim i Senkinim recenzijama, ali zbog toga sam i smatrao da moja recenzija ne može biti dovoljno dobra za "Marty kategoriju", pa sam stoga stalno odgađao pisanje istih, unatoč tome što mi je Marty najdraži strip junak.
Istina, već sam recenzirao jednu Martyjevu epizodu, ali to je jedna od onih koji nisu zahtjevne po pitanju kontinuiteta i povijesnih zanimljivosti. Ova priča je slične kategorije ako se gleda kronološki kontinuitet serijala, dok su povijesne zanimljivosti već viša kategorija.
Količina podataka na samo 94 stranice ove epizode je zadivljujuća, što se vidi i po rubrikama nadesno ;-). A još sam samo spomenuo ono što je baš bitno za samu radnju!
Zbog svega toga, pisati ovu recenziju je bio istinski izazov, a na kraju sam izuzetno zadovoljan činjenicom da sam zbog toga poprilično istražio dosta povijesnih i raznih drugih podataka spomenutih u priči.
Iako nisam do sada nikada razmišljao o tome, istražujući, dobio sam žarku želju da jednom obiđem sve te lokalitete spomenute u priči. Pa zar to nije dovoljan razlog za kategorizirati ovu epizodu pod one uspješne?
U sjećanju iz prijašnjih (očito površnih) čitanja mi je ostala kao jedna jako loša epizoda. Neću reći da to nije tako, ali kada se počne istraživati sve te podatke spomenute u priči, kao i precizno nacrtane stvarne lokalitete, onda je grijeh toliki trud ocijeniti lošom ocjenom.
Baš kao i velika količina priča ovog serijala, nije sve puka izmišljotina već je u stvarne činjenice nadodana fikcija - negdje očita, a ponegdje je teško razlikovati stvarnost od fikcije. U svakom slučaju, trebalo je zagrijati stolicu u pripremi materijala, pa onda sve uskladiti sa stvarnim povijesnim i geografskim činjenicama imajući na umu i kontinuitet serijala.
Ne, to nije bio lak posao!
Zbog toga je prava šteta što neuvjerljiva završnica uvelike kvari dojam. Zbog nje se dobije krivi dojam scenarističke površnosti. Možda bi situacija bila drugačija da autori nisu bili limitirani brojem stranica jer čini mi se kao da je nedostajalo možda dvadesetak stranica da se sve završi na zamišljeni način.
Nego, ajmo malo i o priči!



Priča počinje erupcijom Etne iz 1992. godine i stvarnim pokušajem spašavanja naselja Zafferana Etnea skretanjem toka lave. Tu odmah upoznajemo dva glavna lika ove priče koja su neočekivanim detonacijama probuđena iz tisućljetnog sna. Prolog završava tako što ih je neki čovjek u terencu (Suzuki Santana - na našem tržištu Samurai) spasio, a priča se prebacuje na dva glavna junaka serijala.
Kao što sam već spomenuo u zanimljivostima, Marty je dobio žarku želju da prvi put posjeti Siciliju, a "slučajan" splet okolnosti dovest će ga do pregršt novih informacija o glavnoj temi ovog serijala - Atlantidi.



Dolaskom Martyja na Siciliju, scenaristi nas, po starim dobrim običajima, upoznaju sa znamenitostima tog kraja, a posebno Palerma, glavnog i najvećeg grada na Siciliji (peti po veličini u Italiji). Upravo u Palermu, skoro na trećini epizode, kreće pravi zaplet. Priprema je bila dobra, temeljita i zanimljiva. Autori (ili barem jedan od njih, Riggio pretpostavljam) su očito fascinirani Sicilijom, nevjerojatno bogatom i uzbudljivom povijesti tog golemog talijanskog otoka s mnoštvom povijesnih znamenitosti. Priča se lijepo razvija, a autori na zanimljiv način bombardiraju čitatelja s gomilom točnih povijesnih činjenica o staroj Grčkoj, kao i kulturnim i drugim znamenitostima najvećeg otoka u Sredozemnom moru. Vjerujem da većini smeta tolika količina informacija, ali ja u tome istinski uživam. Zbog toga i volim ovaj serijal, a ne trebamo zaboraviti da je veliki Nolitta u Mister No serijalu uvelike trasirao put ovakvom putopisnom načinu naracije. Uz sve te putopisne i povijesne elemente, ubačeno je dosta zanimljivih detalja, kao npr. znanstveno objašnjenje zbog čega je srčani mišić jedini mišić koji se nikada ne umara ili mogući razlog zbog čega se bijeli luk smatra zaštitom od vampira, a razvojem priče dolazimo i do glavne teme atlantidskih eksperimenata koja nije rijetka pojava u ovom serijalu.



Budući da se radnja odvija na Siciliji, ne bi bio red da priča prođe bez mafije, čija akcija je potaknuta Ljudima u Crnom i bez kojih je tema o Atlantidi nezamisliva.
Znači, priprema je zadivljujuća, prolog i zaplet intrigantni, središnji dio priče zanimljiv i tečan, unatoč ogromnoj količini informacija, i onda (kako to najčešće biva) na zadnjih dvadesetak stranica - potop. Kao da gledam obračun Zekoslava Mrkve i Marvina Marsijanca!
Šteta, jer moglo se sve puno, puno uvjerljivije završiti. Čak nije problem u glavnoj temi, već u određenim scenama bez kojih se moglo, kao što je npr. savršeno funkcionalni atlantidski uređaji koji ne poznaju protok vremena ni geološke procese i ne trebaju održavanje.
Ne bih htio dalje u detalje da ne kvarim doživljaj onima koji ovu priču još nisu pročitali (ako još ima takvih) i drugima koji su zaboravili tijek radnje. Mislim da su ovi drugi u velikoj većini, pa se nadam da će ih ova moja skromna recenzija ponukati da ovoj priči daju još jednu šansu i ostave komentar nakon čitanja.

Kardia:


Na karakterizaciju likova se nije gubilo puno vremena, kao što je većinom slučaj u kraćim pričama ovog serijala. Već sam spomenuo dva lika probuđena iz tisućljetnog sna, a oni su Gutur i Kardia - rezultati atlantidskog pokusa, odnosno stvoreni su genetskim inženjeringom.
Nina i Salvatore Accardi (Turi) su sestra i mlađi brat koji su u priču upali slučajno tako što je lokalni mafijaški bos Don Tano Altofonte bacio oko na lijepu Ninu. Poslužili su onome čemu su i namijenjeni - povezivanju Martyja, mutanata i bezličnih Ljudi u Crnom zbog potreba priče, što je sasvim u redu s obzirom da je cijela epizoda stala u samo jedan Bonelli svezak.

Nina i Don Tano:


Za scenarij je bio zadužen stari znanac iz mnogih priča ovog serijala, kao i spin-offa Zona X: Pierfrancesco Prosperi koji baš voli upečatljive i intrigantne teme alternativnih budućnosti i tajnih povijesti, dok je tema priče ideja stanovitog Angelina Riggia. Mislim da je Riggiu ovo jedini rad na stripovima općenito, dok je Prosperi u Italiji najpoznatiji po znanstveno-fantastičnim romanima, pogotovo posljednjih desetak godina.

Po pitanju crteža, ovo je jedna od rijetkih prilika kada Giuseppe Montanari, poznati Dylanov crtač nije radio u duetu s Grassanijem, već mu je ovdje dao ruke Claudio Piccoli, crtač koji se kasnije specijalizirao za Julijin serijal. Mislim da su napravili više nego dobar posao. Lijepo su dočarali povijesne scene, vjerno nacrtali povijesne građevine, pa su čak i akcijske scene na zavidnoj razini za ovaj serijal. Tu i tamo iskoči kakvo (za M&G tipično) „porculansko lice“, ali kakvih je crtača sve prošlo kroz Martyjev staff, ovakav crtež je za pohvalu.

Zbog već spomenutog traljavog završetka ova priča uvelike pada u očima čitatelja tamo gdje je najbitnije - na samom kraju. Prije ovog novog čitanja i pisanja recenzije, ova priča mi je bila među lošijim u periodu ozloglašenih „Talijanskih misterija“. Ipak, gledano s današnje pozicije, niti je ova priča toliko loša, niti mi je dugogodišnje razdoblje „Talijanskih misterija“ (SR 133-165 / MM LIB 89-111) razočaravajuće - kako se često opisuje



(priča: 8, scenarij: 3, crtež: 8, naslovnica: 6) - 63%

MM LIB 108: Otok bogova (SD 24/25, SR 158/159)

Broj stranica: 188

Scenarij: Bruno Abietti i Vincenzo Beretta
Crtež: Franco Devescovi
Naslovnice: Giancarlo Alessandrini

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je u Italiji izvorno objavljena u svibnju i lipnju 1995. godine, kod nas ju Slobodna Dalmacija objavljuje u listopadu i prosincu 1996., a Libellus u veljači 2020.
- Na samom početku Marty je u Torinu, a istraga ga najprije vodi u Rim, odnosno Vatikan, pa Padovu, onda Tokio i konačno u Hirošimu.
- Marty u ovoj priči objašnjava da je sliku o njemu kao o čovjeku koji je toliko radoznao da ničemu ne može odoljeti stvorio njegov takozvani biograf, odnosno tip što piše scenarije o njemu. - slika
- Yubitsume je ritualno odsjecanje prsta kod članova Jakuze u znak kazne za pogrešku i propust.
- Enola Gay, B-29 bombarder koji je bacio bombu na Hirošimu - slika


Kratki sadržaj:
Na sajmu knjiga u Torinu, Martinu je jedan poslovni čovjek iz Japana ostavio dnevnik oca Ruperta, koji je navodno u 16. stoljeću boravio na nepoznatom japanskom otoku imena Kasumishima, gdje je susreo Tengue, zastrašujuća bića iz japanske mitologije. Marty bi pomoću dnevnika trebao doći do karte koja bi otkrila o kojem je otoku riječ, samo što je za cijelu stvar zainteresirana Jakuza, kao i Ljudi u Crnom.

Recenzija:
Scenaristi su zgodno upotrijebili činjenicu da se Marty u vremenu odvijanja ove epizode nalazi u Italiji, pa su preko misterije oca Ruperta ispričali priču koja ima samo posrednu vezu s Italijom. Mislim, ovako je Martyju bilo puno lakše ući u trag talijanskom svećeniku preko vatikanskog arhiva i njegovih potomaka, što bi (zbog minimalnih šansi u uspjeh) bilo poprilično neuvjerljivo da je zbog istog išao na put u Italiju iz New Yorka.
Scenarij obiluje upečatljivim i uvijek zanimljivim podacima o Japanu, organizaciji Jakuza i njenim klanovima, nindžama, samurajskoj časti, japanskim običajima i mitologiji.

Jukio:


Od velikog broja upečatljivih likova, izdvojio bih jedan mladi japanski par, odmah jasno osuđen na tragičan kraj. Osjećaji su jedno, ali dužnost je prioritet, pa je jasno što će se desiti kada se nađu na suparničkim stranama u tajnoj borbi za prevlast.
Posebno je zanimljiva tema koja se dotiče japanskog ponosa i želje za očuvanjem tradicije, odnosno straha da stranac (gaijin) preuzme Japan. Kako kaže ponosna Japanka Jukio u stripu:

"Toga dana nisu se samo ugasili deseci tisuća ljudi, nego je nešto umrlo i u duši mog naroda..."

Normalno, Jukio misli na Hirošimu i prvu bačenu atomsku bombu, a cijeli završni dio epizode najviše je i posvećen tom strašnom događaju i strahu zbog utrke u naoružanju s neusporedivo gorim posljedicama ako bi ponovno došlo do uporabe još puno strašnijih oružja od bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki.

Industrial Promotion Hall nakon bombardiranja 6.8.1945., a danas A-Bomb Dome, dio Hiroshima Peace Memorial parka:


Moram ovdje napomenuti da su scenaristi malo zakasnili s tom temom jer su početkom devedesetih završila hladnoratovska previranja, pa je sredinom tog desetljeća ukupna situacija u svijetu bila možda i najmirnija u novijem dobu. Svejedno, nikad nije zgoreg ponavljati, napominjati i upozoravati na sve strahote koje od želje za globalnom dominacijom mogu doći, što se posebno vidi i iz sve napetije današnje situacije u svijetu. Znači, ova tema je puno prilagođenija sadašnjoj situaciji, što može biti samo još jedan plus.



Osim te glavne teme (za koju je zaslužan Bruno Abietti, kojem je to jedina suradnja s Bonellijem), ova epizoda sadrži mnoštvo zanimljivosti kakve najviše i vole ljubitelji ovog serijala. Slijedom toga je jasno da za čitanje jednog Martyja treba neusporedivo više vremena od klasičnog stripa, pa većinom čak pauze i odmora prije nastavka, ali kada je mnoštvo podataka servirano na zanimljiv način kao u ovoj epizodi, onda je jasno da je scenarij djelo nadarenog scenarista, što Vincenzo Beretta svakako je. Beretti je ovo ujedno premijera na ovom serijalu, a još je zapaženije scenarije pisao za Nathana Nevera i Zonu X.
Po pitanju samog scenarija, ipak se mora naglasiti nesrazmjer između dva sveska ove epizode.
Prvi svezak je tipičan za ovaj serijal, prepun statičnih istraživanja i zanimljivih pitanja, na koje zajedno s Martyjem pokušavamo naći odgovor (zbog čega čitanje traje i traje, ali opet naglašavam da to ne znači da je dosadan strip, već zbog toga Martijevci i vole ovaj serijal). Drugi svezak je potpuna suprotnost, prepun je akcije i čita se jako brzo, a počinjemo i dobivati konkretne odgovore, koji (normalno) nisu na očekivanoj razini, ali kakva smo sve rješenja vidjeli u ovom serijalu, ovdje je završni dio još i odličan.



Možda zbog previše akcijskih scena, ali lijep i čist Devescovijev crtež mi je dosta svoje magije izgubio u tom drugom dijelu. Linije mi se čine nepreciznije, a savršena lica aktera kao da su izgubila na uvjerljivosti, pa i ljepoti kad su ženski likovi u pitanju.
Malim kritikama unatoč, Devescovi je jedan od najstabilnijih crtača Dobrog Starog Strica Martyja, pa mi je uvijek drago vidjeti njegovo ime među autorima, a ovdje dodatno potvrđuje svoju kvalitetu, raznolikost izražaja i stabilnost.
Za naslovnice se ne može reći da su loše, ali nije baš da potiču želju za čitanjem, što je ipak glavni zadatak za naslovničare.



Ukupno gledano, ova epizoda punopravno pripada talijanskim misterijama zbog elegantno izvedenog scenarija spajanja Italije i Japana, a sadržajno je neusporedivo bolja od većine neinventivnih epizoda iz tog razdoblja koje je obilježavala zanimljiva tema i kriminalna razrada.
Za kraj bih izdvojio još jedan citat iz epizode s, rekao bih, jezovitim opisom eksplozije atomske bombe u Hirošimi:

"No potom, mnogo stoljeća kasnije, došao je dan kada je sunce izašlo na zapadu. Bilo je to bolesno i zasljepljujuće sunce, kao nikad prije... Tog dana kao da je sve ljude prožeo krik propasti...nakon kojega je zavladala mučna tišina..."

(priča: 8, scenarij: 8, crtež: 8, naslovnice: 6) - 78%

MM LIB 109: Orfejevo lice (SD 26/27, SR 160/161)

Broj stranica: 188

Scenarij: Pier Carpi i Alfredo Castelli
Crtež: Lucio Filippucci
Naslovnice: Giancarlo Alessandrini

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je u Italiji izvorno objavljena u srpnju i kolovozu 1995. godine, kod nas ju Slobodna Dalmacija objavljuje u siječnju i travnju 1997., a Libellus u travnju 2020.
- Radnja ove priče se odvija od Beča, preko Rima, Firence, Cornwalla, Pariza pa sve do Maroka.
- Apolonij Tijanski je grčki filozof iz 1. st. Više o njemu i kontroverznoj temi da je njegov izgled nadahnuo tradicionalni prikaz lika Isusa Krista na ovom linku.
- Teutonski viteški red njemački je rimokatolički vjerski red osnovan krajem 12. stoljeća u Akri, Palestina. U srednjem su vijeku bili križarski viteški red i nosili bijele ogrtače s crnim križem. Nekad moćni Red konačno je raspustio Napoleon I. Bonaparte 1809. koji je time izgubio svoj posljednji svjetovni posjed. Red postoji i danas te djeluje kroz dobrotvorne udruge u srednjoj Europi. Sjedište mu je od 1948. u Beču.
Albert, posljednji meštar reda - slika
- U kratkim crtama mit o Orfeju i Euridiki: link
- Pietro Micca (6. ožujka 1677. – 30. kolovoza 1706.) bio je vojnik koji je postao nacionalni heroj zbog svoje žrtve u obrani Torina od francuskih trupa. On je žrtvujući svoj život "dignuo u zrak" veliki broj francuskih vojnika, koji su se nakon toga povukli zbog velikih žrtava.
- Pier Carpi je bio talijanski pisac i redatelj koji je, uz rad na ovoj priči, s Castellijem surađivao i na scenariju za drugu priču Zone X 9: Dietro le quinte, a njih dva su se jako dobro znali od ranije jer su 1970. (osam godina prije nego je Castelli počeo pisati za Bonelli) počeli s izdavanjem časopisa Horror.
- Dvor Čuda, odnosno ekipa izopćenika iz društva, većinom lopova i prosjaka koji žive u podzemlju, već se pojavila u MM LIB 5: Zločin iz prapovijesti, a indirektno u MM SP 12: Kontrapunkt, skerco i fuga, a ne treba zaboraviti ni Dvor Čuda iz Milana iz MM Al 1998: Docteur Mystere i narod tame (LIB Almanah knjiga 6).

Kratki sadržaj:
Od Beča, Rima, preko Cornwalla i Pariza sve do marokanske pustinje, Martina i Javu će nasljednici Teutonskih vitezova natjerati da otkriju što je istina u mitu o Orfeju i Euridiki, te će usput pokušati otkriti tajni identitet Velikog Nepoznatog, najmoćnijeg vođe svih tajnih društava svijeta.

Recenzija:
Ovo je jedna od onih priča koje su toliko nabijene događajima, akterima, pa i povijesnim ličnostima da je teško uopće odlučiti odakle početi s recenzijom.
Možda za početak da spomenem da se priča vrti oko sedam tajanstvenih pečata zanimljiva izgleda, koje je Orfej dao Apoloniju da rasporedi po raznim mjestima tada poznatog svijeta.
Dovoljno je reći da lomljenjem jednog od tih pečata dolazi do katastrofalnih posljedica kao što je npr. eksplozija nalik onoj atomske bombe, a ispada da je upravo lom nekih od tih pečata uzrok nekolicine povijesnih katastrofa.



Nasljednici Teutonskih vitezova su naumili doći u posjed preostalih, čitavih pečata, čime bi došli do strašnog oružja i time vratili staru slavu, a tajanstveni zaštitnici normalnog poretka stvari, među kojima su i pripadnici Dvora Čuda, svjesni su da ih treba spriječiti.
Slijedom tih događaja Marty i Java će (samo naizgled) slučajno biti upleteni u cijelu stvar.

Za razliku od najveće većine Castellijevih djela, ovdje zaplet djeluje kao raštimani orkestar, da bi sve nekako sjelo na svoje mjesto u završnom dijelu. Čudno, zar ne? Nema naglog i neuvjerljivog završetka! Istina, tu je skoro pa neizbježna eksplozija, ali ovaj put ne kao nasilno rješenje nemoguće situacije, već je potpuno u funkciji radnje ove čudne, ali originalne i živopisne priče.
Sama postavka priče je prefantastična čak i u rangu ovog serijala, ali ne može se opovrgnuti svojevrstan sklad i poetičnost, pa čak i trenutno zadovoljstvo nakon čitanja, a to je prava rijetkost zbog općepoznatih završnica koje su debelo ispod razine zapleta.



Kako i sam Castelli naglašava kad je Dvor Čuda i slične tajne organizacije u pitanju, često se povlače priče o teorijama zavjere i spominju templari, masoni, Ljudi u Crnom i slične organizacije, pa još su tu tajanstveni obredi, tajni simboli, zakukuljeni likovi, skriveni dvorci...
Pritom se zaboravlja da je prava boja moći siva. Neugledna je i ne upada u oči. Čak i kad se miješa s ostalim bojama, ne postaje kričavom. To je boja izvjesnih ureda na čijim se ulazima ne nalazi nikakav natpis. U tim uredima su ljudi koji ne nose kukuljice ni pregače, niti izgovaraju složene lozinke, ali iza njih stoji moć koju ne bi mogao zamisliti ni najmaštovitiji romanopisac.

Prisjećanje na tajanstvene ljude u sjeni iz MM SP 12: Kontrapunkt, skerco i fuga:


Priču otvara duži povijesni isječak s bitkom između Rimljana i germanskog plemena Markomana u blizini današnjeg Beča 180. godine. Na to se nastavlja priča o sudbini i spletkema oko tadašnjeg rimskog cara Marka Aurelija, pa navodnoj tajanstvenoj eksploziji zbog koje je to područje još i dandanas ozračeno. Samo što Marty mora trenutno odbiti tihu kolegicu Marthu Stein iz Beča i obećati joj da će se pozabaviti tom misterijom čim završi posao koji radi, a to je misterij Kristovog lica, koje je uvijek jednako prikazano - u bilo kojoj epohi i bilo kojemu kutku svijeta, a treba imati na umu da je u starim crkvama Krist predstavljan drugačijim crtežima, odnosno simbolima bez njegova lika. Daljnje razvijanje te teme je prilično kontroverzno sa stajališta Crkve i vjernika, a to je ideja da lice koje znamo kao Isusovo u biti nije njegovo.

Kako sam već spomenuo, prilično kaotičan početak gdje se ne zna čime se Marty uopće bavi u ovoj epizodi, pa odjednom ide sam u Rim na sastanak s kardinalom zbog misterija Isusova izgleda. Tu slijedi strahovit pad u uvjerljivosti i suvislosti priče, posebno zbog čudnog i nepotrebnog obračuna s akrobatkinjom u cirkusu, a čemu ću se vratiti kod osvrta na crtež.
Konfuzija je još veća kada Marty tragom kršćanske ikonografije ponovno slučajno završi u Beču, a odjednom se pojave i nasljednici Teutonskih vitezova.
Moram priznati da nakon prvog dijela priče (ili prvog sveska) se stvarno ne zna tko pije, a tko plaća. Stiče se dojam usiljenosti i nejasnog smjera kojim se priča želi razviti. Uz to se ide od ozbiljnog i jasnog povijesnog pripovijedanja (uz malo maštovite nadogradnje) na postavljanje raznih intrigantnih pitanja i zagonetki, sve bez pokušaja davanja odgovora, već se preskače na neke druge, naizgled nevezane teme.



Na sreću, drugi dio ne samo da popravlja taj konfuzan dojam, već daje zadovoljavajuće odgovore na neke od postavljenih pitanja, a tu je i pametno zaobilaženje odgovora tamo gdje nije moguće izmisliti odgovor bez zadiranja u neke stvari u koje nije uputno zadirati, kao što su osjećaji vjernika. U tim situacijama dovoljno je postaviti intrigantno pitanje koje dovodi do razmišljanja, a Castelli je zaista lukavo ukomponirao praktički dvije priče u jednu. Znao je da samo s misterijom Isusova prikaza ne može na zelenu granu kako god da postavi završnicu, a očito nije imao mira i morao je taj navodni misterij ubaciti u neku od svojih priča.



Zgodno je Castellijevo povezivanje ogromne količine naizgled nepovezanih fragmenata u priči, pa raznoraznih zanimljivih, čudnih i ekscentričnih likova. Praktički je povezao ovu epizodu sa specijalnim brojem (MM SP 12: Kontrapunkt, skerco i fuga), koji je bio istovremeno izašao u Italiji. Stoga bih za bolji doživljaj preporučio da se ove dvije priče pročitaju „u paketu“. Naglasak te poveznice je na tajnim društvima i beznačajnim izgledom njihovih pripadnika, koji navodno bdiju nad dobrom i bore se da zlo ne zavlada svijetom. Još je došao na ideju da postoji Veliki Nepoznati, osoba koji čudnim mehanizmima upravlja svim tajnim društvima, a time i cjelokupnim svjetskim događanjima.
E sad, pojam dobra i zla je često relativan, pa je nečije zlo drugom dobro. Po toj logici su i Ljudi u Crnom pozitivci (što istina i jesu u nekim kasnijim epizodama, odnosno jedna od frakcija, ali to je neka druga priča). U vrijeme kad je ova priča izašla, ipak je bilo naivnije razdoblje skorog kraja „talijanskih misterija“, nekoliko mjeseci prije pojave prvog giganta, pa s te strane sama tema tajnih društava u kontekstu tog vremena se može smatrati uspješnom, a kontradiktornosti u kasnijim pričama ne bi smjele utjecati na ukupan dojam ove priče.



Filippucci je za mene najbolji Martyjev crtač, a vjerujem da većina dijeli moje mišljenje.
Obilježava ga iznimna vizualna atraktivnost, preciznost i čistoća crteža. Ovdje je malo podbacio u nekim akcijskim scenama. Posebno bih naglasio ranije spomenuti usiljeni obračun u cirkusu, koji se jasno protivi svim gravitacijskim i drugim zakonitostima. Istina je i da teško crtač može izvući neke ekstremno loše scenaristove zamisli, kao što je bila ta situacija. Stvarno nije bilo potrebe za tim akcijskim nebulozama, jer takve scene nikako ne pripadaju ovom serijalu, a još manje junaku. Za takve stvari se uzima Veliki Blek, Zagor, Tarzan... (nastavite niz )
Moram spomenuti i poprilično čudan i neuvjerljiv obračun Jave s čuvarom pečata, koji se u tom trenutku manifestirao kao dvije ogromne kobre. Istina, ova situacija se može opravdati s obzirom da čuvar mijenja oblik ovisno o osobi koja ga ugleda, pa nije rečeno da se kobra mora ponašati kao prava kobra.
Na sreću, ostatak epizode je po svim aspektima vizualiziran puno, puno bolje.
Obje naslovnice su vizualno iznimno atraktivne, intrigantne i privlačne, a to je i glavni cilj autora naslovnica jednog kiosk izdanja.



(priča: 9, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnice: 6) - 84%

MM LIB 110: Gospodarica zmija (SD 28/29, SR 162/163)

Broj stranica: 188

Scenarij: Enrico Lotti, Giuseppe Mangoni i Andrea Pasini
Crtež: Lucia Arduini
Naslovnice: Giancarlo Alessandrini

Kratak sadržaj:
Koja drevna i strašna tajna veže svetoga Julija i crkvu na njemu posvećenom otočiću na jezeru Orta sa svetom Katarinom Bolonjskom, čije se netruležno i mumificirano tijelo još uvijek može posjetiti u tamošnjoj kapeli? To pokušavaju saznati Martin i Java, zajedno s mladom restauratoricom Chiarom Pollini...

Zanimljivosti:
- Ova epizoda u Italiji je izvorno objavljena u rujnu i listopadu 1995. godine, kod nas je Slobodna Dalmacija objavljuje u svibnju i lipnju 1997., a Libellus u srpnju 2020.
- Ovom pričom se zaključuje ciklus talijanskih misterija započet dvije i pol godine ranije, u epizodi MM LIB 89: Welcome to Italy iz ožujka i travnja 1993.
Sveukupno ciklus uključuje: 31 broj redovne serije, 3 specijala, 14 kratkih priča (od toga šest Misterija iz vlaka koje tvore jednu cjelinu), MM & MN team-up Bijeg iz Skyneta, gigant Tajna svetoga Nikole i barem jednu epizodu Zone X (ZX 5a: Nemoguća stvarnost).
- Budući da se dio radnje odvija u Bologni, imamo česte reference na epizodu MM LIB 99: Preko zidina.
- Uz ovu, Giuseppe Mangoni autor je još samo jedne priče u ovom serijalu, za koju je ponovno Andrea Pasini napisao scenarij - MM LIB 116: Rorschachove mrlje.
- Scenarij za ovu epizodu treći je zajednički uradak dvojca Lotti & Pasini. Nakon debija (uz Castellijevu pripomoć na scenariju) na Zoni X (ZX 7a: Onkraj vremena) i MM LIB 105: Pješčana knjiga, ovo je još jedan njihov iznimno uspješan scenarij. Trebam ovdje napomenuti da je prije udruživanja s Pasinijem, Lotti (opet u scenarističkom duetu s Castellijem), potpisao epizodu MM LIB 86: Velika iluzija.
- Lucia Arduini se stripom počela baviti još sredinom sedamdesetih pod mentorstvom Giovannija Freghierija, a nakon nacrtane jedne epizode Zone X (ZX 9a: Ukbar), ovo joj je prvi pravi debi na Martyjevu serijalu. Kasnije su najviše uslijedili radovi na Brendonu i Nathanovu serijalu.
- Sveta Katarina Bolonjska (Bologna, 8. rujna 1413. – Bologna, 9. ožujka 1463.) zaštitnica je umjetnika, slikara i Umjetničke akademije u Bologni. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto do danas. Papa Klement XI. proglasio ju je 22. svibnja 1712. svetom.
- Crkvica svetog Julija na istoimenom otočiću na jezeru Orta (Novara) niknula je u petom stoljeću, a sagrađena je u sjećanje na sveca (sljedeća zanimljivost) koji je oslobodio otok od gomile zmija i guštera koji su gmizali uokolo dok ih hrabri svetac nije potjerao. Njegov grob se i danas nalazi na otoku.



- Sveti Julije od Orte (otok Egina, Grčka,? - otok San Giulio, 401., spomendan 31. siječnja) je zaštitnik zidara zbog svoje graditeljske djelatnosti, a često se prikazuje s radnim alatom u ruci.
- O jednom od glavnih protagonista ove priče, talijanskom slikaru s kraja 17. stoljeća, Gerolamu (Jerolim po naški) Montesantu, ne može se na internetu naći konkretne podatke. Izgleda da su ga zaista Ljudi u crnom izbrisali iz povijesti.
- Cameo uloga poznatog strip autora i crtača Bonvija, koji će nažalost poginuti u prometnoj nesreći nekoliko mjeseci nakon objave ovog stripa u Italiji.

Recenzija:
Ovom epizodom su "zloglasne talijanske misterije" konačno privedene kraju, a za kraj smo dobili jednu od onih priča koje se ne zaboravljaju nakon čitanja. Rekao bih da je ovo drugi puni pogodak za par Lotti-Pasini, nakon više nego uspješnog debija na serijalu, odnosno priče i scenarija za epizodu "Pješčana knjiga".
Morao sam u recenziji spomenuti dosta detalja koji mogu pokvariti doživljaj čitanja nekome tko će tek prvi put pročitati ovu epizodu, pa iskreno savjetujem da se ova recenzija pročita tek nakon pročitanog stripa.

Priču bi se moglo okarakterizirati kao poprilično uznemirujuću, pogotovo u odnosu na standard ovog serijala. Zaplet je lagodan i poprilično opušten, da bi razvojem radnje dolazili do izražaja sve tamniji i tmurniji tonovi.
Nakon kratkih izleta u dva za radnju bitna perioda iz prošlosti, kreće standardno lagodan uvod u priču. Istina, Castelli ima puno zanimljivije uvertire u priču, što ovdje baš i nije slučaj. Osim što odmah na samom početku vidimo trzavice između Diane i Martyja, a koje su posljedica dugotrajne razdvojenosti, bitno je da iste dovode do konačne odluke o povratku u New York.
Dvojac scenarista solidno je "skinuo" Castellijev način pripovijedanja, ali se ograničavaju na to da velika količina teksta bude isključivo u direktnoj funkciji glavne priče.
S druge strane, nakon prvog spomena Ljudi u crnom efekt ozbiljnosti, koji je do tada krasio ovu priču, počinje opadati u očekivanju eksplozivne završnice, baš kao i u svim epizodama s pojavom te tajanstvene organizacije. Povezivanje te organizacije sa svim porama društva u svim vremenskim epohama je u skladu s Castellijevim postavkama i serijalom u cijelosti, ali moglo se ovdje ostaviti ih sa strane, jer misterij slike na kojoj sveti Juraj poražava "zmaja", a koja je nađena skrivena u podrumima samostana i premazana crnom smolom, bi sasvim suvislo funkcionirala i bez njih. Ako stavimo sa strane suvišnost uplitanja Ljudi u crnom, ovo je još jedna epizoda u kojoj je njihovo djelovanje na strani dobra, iako s motom da cilj opravdava bilo kakva sredstva.

Prilikom upoznavanja s mladom i zgodnom restauratoricom Chiarom Pollini, glavnim likom u "sadašnjem" vremenu radnje, imamo predavanje o čudovištima koja su, u biti, ogledalo unutarnjih i skrivenih ljudskih osjećaja, ali to je čisto zavaravanje čitatelja jer ono što slijedi je prijetnja pravoga iskonskog zla.



"Tko je zapravo bio Jerolim Montesanto? Zbog čega je napravio tu sliku?"

Iako se čini da je druga rečenica poprilično nezgrapna, zaista se može reći da je ta slika prije napravljena, nego naslikana. Osim što sadrži ključ i upute kako naći tajnu skriptu, posebno šokira njena dvosmislena namjena, koja dolazi do izražaja u efektnoj i upečatljivoj završnici. To zapanjujuće i (za svaku bogobojaznu osobu) zastrašujuće otkriće preokreće perspektivu čitatelja, koji je do tada bio na strani Montesanta protiv Ljudi u crnom. Baš kao i često u životu, znatiželja je ubila mačku. Neke stvari su s razlogom skrivene, a obrat scene potpunog preokreta u finalu priče stavlja Ljude u crnom u poziciju pozitivaca, ali već sam napisao da njima cilj opravdava sredstva.
Sada mi na pamet pada izreka da je put do pakla popločan dobrim namjerama, iako su često to samo naizgled dobre namjere. Vidimo da je Montesanto radio za tajanstvenog pokrovitelja, kojemu je povremeno slao pisma da ga obavijesti o svom napretku. Znamo njegov izgled i da je bio rimski plemić, ali njegovo nam je ime ipak ostalo nepoznato. Na kraju je sudbina odradila svoje i zlo je moglo biti konačno poraženo samu uz najveću žrtvu, kao što je često slučaj u povijesti katoličke crkve. Slijedom takvog razmišljanja ostaje pitanje jesu li Montesanto i njegov tajanstveni pokrovitelj bili svjesni do čega će doći, odnosno kakve su im bile namjere u slučaju uspjeha?



"Upravo u tome se skriva moć zla... Iste stvari i isto zlo koji bi trebali odbiti bogobojaznu dušu, u isto vrijeme je i privlače..."

Nemir don Fasole koji bi htio spaliti sliku, ali se ipak opire "iskušenju" đavla, vrlo je znakovit. Bojao sam se da se razlog neće objasniti, ali umjesto toga...
Čak i činjenica da je 1798. godine slika (po nalogu biskupa) prelivena crnom smolom i da nije uništena ima precizan razlog. Lijepo i znakovito uvezano u kompletnu slagalicu koju dobijemo na kraju.



"Upravo poput svete Katarine, ta je djevojka svojim tijelom pružila zatvor za to čudovište. Iz tog tijela više neće pobjeći."

U svakom slučaju, ova samo naizgled jednostavna priča ima puno dublje poruke, a neke odgovore svaki čitatelj (ako se uopće zamara takvim stvarima) može zamisliti u skladu s vlastitim iskustvima i uvjerenjima.

Kao suprotnost Martyjevu idejnom tvorcu Alessandriniju, Arduinijeva posebno zna kako dobro nacrtati oči likova. Crtež joj je ljepuškast, samo prilično sterilan i u potpunoj koliziji s mračnom i jezovitom atmosferom ove priče. Tako gledano, Arduinijeva nije uspjela niti približno pogoditi atmosferu (baš kao i Alessandrini na čudnim naslovnicama) koja se proteže glavninom epizode, a možda je i bolje tako. Možda mi s nekim mračnjakom od crteža ova epizoda ne bi bila toliko privlačna, pa joj ne bih mogao pripisati epitet najbolje priče "talijanskih misterija", barem od onih koje pripadaju redovnoj seriji.

Bonvi & Sturmtruppen za kraj recenzije:


(priča: 9, scenarij: 10, crtež: 8, naslovnice: 2) - 83%

--