Voleo bih kad bi Tex na našim prostorima bio zapaženiji. Kakvi su to stripovi bato, nije ni čudo što su apsolutni br.1 u italiji.
Onaj što crta Pogrebnika,i onaj drugi što mu piše, mogu samo da plaču kad vide koliko je Tex moćan western. Nema teme koju nisu pokrili, i to kako majstorski, i u priči i kako je nacrtano.
Meni svaki put padne vilica kad vidim kako je crtano, i stalno se pitam, gde nalaze tako kvalitetne ljude za taj posao?
Nemam reči. Crtači na Texu su 100% među najačim na svetu.Stvarno su svi listom, doživljaj. Gušt totalni.

Hoćemo više Texa! Može i meko koričen, heftan, na 60 strana na novinskom papiru, i bude jeftiniji od cigara al jednom nedeljno da ide!

Yellow shirt now stands
guarding bold the boundaries of hell
Fiery winds blow from depths of the south
two Colt 45 in hand

Under a Stetson hat,
watchful eyes are peering at the dawn
Ride the wild steed, Dynamite its name
two that stand as one

Brave man that no one can overcome
Tireless sentinel
Justice walks these lands

And then it takes just the time of a breath
before the guns intonate a song of death
In a blink of an eye every duel ends
A bearer of hope in a lawless far west

Chief of Navajo tribe,
called by them as "eagle of the night"
A dark shadow has settled on your love
A fierce vengeance to consume

Army of four parts
Tiger Jack your brother of blood
Carson the old friend who never let you down
your son Kit, the little hawk

Brave men that no one can overcome
Fearless sentinels
Justice walks this lands

Banda Daltonovih
(SAKL 10b/11a, LIBKB 5a, SR 8b/9a, ZS 48) 42+52=94 str.
- šesnaesta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnica: Claudio Villa / Aurelio Galleppini


Zanimljivosti:
- Između ove i prethodne epizode je prošlo par godina. Saznajemo da je, u međuvremenu, umrla Texova žena Lilith, a i da je Tex dobio sina - Kita.
- Prvo pojavljivanje Tiger Jacka.
- Tiger Jack puši - ovdje cigaretu, dvije epizode kasnije (ničim izazvan) indijansku lulu. Kasnije u serijalu to više nije slučaj
- Epizoda je originalno izlazila u striscia formatu u veljači i ožujku 1951.


Kratki sadržaj:
Tex i Tiger Jack su u potjeri za opasnom bandom Daltonovih po pustopoljinama Novog Meksika i Arizone. Iako se rezultat zna unaprijed, to ne znači da igra začinjena majstorskim potezima neće biti zanimljiva!


Recenzija:
Unatoč tome što smo se, nakon nekoliko dužih priča s označenim početkom i završetkom, vratili na kraće priče koje se nastavljaju, sadržajno je ovo već Tex na kakvog smo navikli. Iskreno, čitajući ove početne priče, iznenadio sam se kako je G. L. Bonelli to brzo posložio na njemu zadovoljavajući način. Tex je dobio onu pravu osobnost kakva će ga nadalje krasiti. Sve avanture do sada su bile svojevrsno ispipavanje terena i slaganje lika glavnog junaka .
Kronološki najbitniji detalj ove priče je sama pojava Tiger Jacka kao budućeg stalnog lika serijala. Tex jako cijeni njegovo mišljenje i najčešće sluša njegove savjete, a ovako ga u priči opisuje, dok u stvari tim riječima opisuje upravo svoje psihološko stanje u tom njemu teškom razdoblju:
„Često putujem s njim no on je prilično šutljiv tip pa vrijeme provedeno s njim sliči druženju s vlastitom sjenom.“

Prvo pojavljivanje Tiger Jacka:


Sama priča počinje neobično, slikama negativaca uz objašnjenje kako su od predstavnika zakona postali banditi i napomenom kako je to bio početak kraja njihove bande. Svakako originalan početak u kojemu se čitatelju odmah servira konačni epilog.

Banda Daltonovih, zvučno ime ponajviše zbog strip serijala Lucky Luke. Ime koje je postalo sinonim za bandite, pa je teško i pomisliti da se neki pozitivac preziva Dalton.
G. L. Bonelli nam je ovdje servirao stvarne povijesne ličnosti. Njihova priča poslužila mu je kao temelj za ovu epizodu. Sva su imena pripadnika osmeročlane bande povijesno vjerodostojna, a postojala je čak i Eugenia Moore, ljubavnica Boba Daltona, a time i suradnica bande.
Jedan od sedam braće Dalton, Frank, zaista je ubijen kao šerif, a još trojica su postali banditi nakon što su imali neke nesporazume i optužbe kao čuvari zakona. U stvarnosti, jedan od braće razbojnika, Emmet, je preživio (iako pogođen 23 puta) neuspjelu pljačku dvije banke istovremeno i završio u zatvoru, a bio je tu i četvrti brat Bill, koji je braći pružao samo "logističku" podršku, da bi nakon što je originalna banda neslavno završila, osnovao svoju bandu i dvije godine kasnije završio na groblju.
Osim što je scenarist uzeo stvarne povijesne likove i okolnosti, smatram da je uspio prenijeti stvarne osobnosti tih likova u ovu priču i od svega toga sastavio jednu jednostavnu i tečnu priču. To poštujem i ovom slučaju nimalo mi ne smeta takvo korištenje i iskrivljavanje povijesnih činjenica. Upravo suprotno, ovo je jako uspio omaž toj slavnoj bandi!

Emmet Dalton:


U istom izmišljenom gradiću Novog Meksika, gdje upoznajemo bandu Dalton upravo kada su napravili dar-mar u lokalnom salunu, nalazimo i bivšeg rendžera Texa u društvu jednog predstavnika zakona.
Gian Luigi je preokrenuo svoju dosadašnju praksu i postavio Texa u poziciju čovjeka koji pokušava izbjeći nevolje i samo na zamolbu predstavnika zakona se ubacuje u igru. Nakon što je prošla epizoda završila tako što je Tex napustio rendžersku službu, tijekom priče saznajemo da je od tog trenutka prošlo par godina. Vratio je značku razočaran nepravednom, tromom zapovjednom hijerarhijom u rendžerima i nepotizmom u vladinim institucijama, a glavni razlog takvoj odluci je što je ponovno uvidio koliko je tanka linija između predstavnika zakona i odmetnika, odnosno bjegunca. Samo što je Tex drukčijeg kova od braće Dalton, pravedan i častan lik kojeg neistinite i nepravedne optužbe, kao ni razna podmetanja ne mogu pokolebati u borbi za pravdu. Samo što ne želi imati posla s licemjernim sistemom u kojem se mora ići niz dlaku raznim nesposobnim, a podobnim likovima sa zaleđem. Stoga je život s Navajima pravi izbor za njega.
Zanimljivo je i da smo jako malo saznali o tom vremenu u ovoj epizodi. Bonelli te informacije daje na kapaljku i samim time dodatno potiče redovne čitatelje na temeljito praćenje serijala. Stari lukavac!
Tek nakon što se negdje po sredini epizode pojavljuje Kit Carson saznajemo da je Texova žena Lilith, u međuvremenu, umrla, a da je Tex dobio sina. U završnom dijelu priče doznajemo da se zove Kit. Dakle, riječ je o samo šturim informacijama koje dobivamo postepeno, onako usputno, u jako malim količinama i (s današnjeg gledišta) baš je zanimljivo pratiti kako se gradila priča oko Texa, odnosno kako su nastajale bitne postavke serijala!

Kit upoznaje Tiger Jacka:


Banalnosti u scenariju ima puno, puno manje u odnosu na prethodne avanture, a priča se čita u jednom dahu. Samo prije nekoliko epizoda, zahvaljujući nevjerojatnoj količini teksta, ekstremnim količinama događaja i gluparija, bilo je pravo mučenje doći do kraja, a čitanje je trajalo, trajalo, trajalo i trajalo.... I onda neki tvrde na je Marty naporan zbog ogromne količine teksta! ;-)
Dakle, to je to - pravi iskonski Tex, i to već tako rano u serijalu.

Nadalje, negativci su realno okarakterizirani, kao ljudi ogrezli u razbojništvo i kriminal, ali s normalnim ljudskim reakcijama. Nema za to vrijeme tipičnog prikaza negativaca kao iracionalno zlih i neuračunljivih. Na samom početku, skriveni u zaklonu, čak namjerno ne pucaju na Texa koji pokušava izvući ranjenog istražitelja izvan puškometa njihovog oružja. Kako Tex rješava jednog po jednog člana bande, vidimo kako eksponencijalno raste bijes i želja za osvetom preživjelih razbojnika. Sredinom priče, već desetkovana banda niti ne pokušava likvidirati zarobljenog Kita Carsona, nego mu kaže da pozdravi prijatelja Texa i poruči mu da neće zaboraviti na osvetu. Početna zadivljenost Texovim sposobnostima prelazi u strah i sve veću mržnju, da bi sve kulminiralo obračunom u pustinji gdje su pokazali pravo lukavstvo, ali i okrutnost zbog želje za osvetom, a Texa je opet žena skoro došla glave.
Unatoč tome, Tex se ne bori protiv žena, a to posebno naglašava ovaj razgovor:

Eugenia: Ne bojim se umrijeti! Eugenia Moore dostojanstvenija je od Daltonovih! Ubijte me!

Tex: Tex Willer nikad ne puca u žene. Idite! Granica je jako blizu! Idite preko, Eugenia!
Idite... I neka vam se Bog smiluje!

Eugenia Moore je još jedna iznimno sposobna žena koja je ponovno krucijalna za završnu bilancu. Netipično sposobne žene su možda jedini konstantni faktor koji je još ostao kada se povuče paralela ove priče sa prethodnima. Postupak Texova konja - Dinamita, a pogotovo način na koji je spasio Texa i Tiger Jacka je možda i jedini naivni dio ove priče. Moglo je i bez te gluparije, ali Gian Luigi nije bio jedini scenarist tog naivnog strip perioda, koji je pripisivao konjima skoro nadnaravne moći.

Potjera od Novog Meksika preko cijele Arizone sve do meksičke granice je ona prava čar vestern stripova i filmova. Baš tako su i dva brata Dalton bježali od Kalifornije, preko Utaha sve do Oklahome pred upornim šerifom koji je na kraju morao odustati i vratiti se podvijena repa na suđenje trećem bratu. Nema što, svi elementi zbog kojih volimo priče s Divljeg zapada su tu: neustrašivi borci za pravdu, potjera, revolveraški obračuni, živopisni negativci i uzbudljiva utrka s vremenom u divljim predjelima Arizone.

Banda Daltonovih:


Galleppini je standardna boljka ovih ranih Texova. Niti tiče, niti miče! U prošloj priči mu je uskočio Guido Zamperoni (iako nije kreditiran), pa je sve izgledalo malo bolje. Galep je vrijedno štancao table bez nekih vidljivih intencija u poboljšavanje crteža s dosta praznog prostora, malim vinjetama i najčešće nepreciznim prikazom likova. Najprecizniji opis Galepova crteža bi bio - siromašan. Dojam uvelike poboljšava boja u ovim novim izdanjima, a ni zastarjeli tip naracije s dosta opisa u didaskalijama ne pomaže ukupnom dojmu crteža.

Ova priča nema naslovnicu u regularnoj seriji, dok Libellusovu petu knjigu krasi Villina naslovnica koja prikazuje jednu bitnu scenu iz priče. Ipak, unatoč Villinim neospornim kvalitetama i stalnim negativnim kritikama na Galepov crtežu u ovim početnim epizodama, Galepove naslovnice su mi puno bolje - životnije. Čak bih ustvrdio da na naslovnicama Galep dokazuje da ima kvalitetu za koju nema vremena, a zbog scenarija ni mogućnosti ostvariti u stripu. Nažalost, naslovnica broja 11 Strip Agent Klasik izdanja, s Texom u tipičnoj revolveraškoj pozi, ne pokazuje ono što sam ustvrdio u prethodnoj rečenici. Jedna od lošijih naslovnica u Strip Agent izdanju.

Za kraj mi preostaje da opišem sliku ispod. Sliku koja pokazuje neslavan kraj strašne bande Daltonovih. Slika je nastala krajem 1892. u Coffeyvilleu, Kansas nakon neuspješnog filmskog pokušaja pljačke dvije banke istodobno.
S lijeva na desno su Bill Power, Bob Dalton, Grat Dalton i Dick Broadwell. Emmet Dalton je preživio iako je pogođen 23 puta, a kasnije je napisao knjigu o bandi po kojoj je snimljen film When the Daltons rode iz 1940.




(priča: 9, scenarij: 8, crtež: 6, naslovnice: 3) - 72%

Pustolovina na Rio Grandeu
(SAKL 11c/12a, LIBKB 5c, SR 9c, ZS 43) 32+32=64 str.
- osamnaesta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Mario Uggeri
Naslovnice: Aurellio Galleppini

Zanimljivosti:
- Nakon dužeg vremenskog razdoblja, Tex ponovno posjećuje El Paso, grad koji je bio poprište događanja u ranijim epizodama serijala.
- Tex ulijeće u salun na konju!
- Tiger Jack i dalje puši, ovaj put indijansku lulu.
- Prvi put u serijalu da je službeni crtač netko drugi umjesto Galepa. Čast je pripala Mariu Uggeriju, koji je inače bio zadužen za tuš u tim ranim epizodama.
- Epizoda je originalno izlazila u striscia formatu u travnju i svibnju 1951.

Kratki sadržaj:
Nakon što su (u prošloj epizodi) zavili u crno pleme miroljubivih Indijanaca, Tex i Tiger Jack odlučuju posjetiti El Paso. Po starom običaju, Texu je ubrzo cijeli grad za vratom, a to je tek početak nevolja za stanovnike tog slavnog grada na samoj granici s Meksikom.

Komentar:
Baš kad pomisliš da je dosegnut maksimum broja Texovih protivnika u jednoj epizodi, dođe priča u kojoj je taj broj ponovno nadmašen. Tex ovdje ide sam protiv doslovno cijelog ne baš malog grada. Čudesno!
Srećom pa Carsonovi rendžeri imaju tajnu tehnologiju kojom se mogu (nakon telegrafskog poziva u pomoć) u kratkom vremenu pojaviti bilo gdje na ogromnom prostoru Teksasa, Novog Meksika, Arizone ili Colorada. Čudesno na kvadrat!
S obzirom na te dvije činjenice, sve druge manje nelogičnosti su nebitne.

Konačne žrtve Texovih revolvera prikazane u stripu:
- 13 mrtvih uključujući šerifa
- 3 ranjena od kojih dvoje s popucane obje šake

S obzirom na količinu pucnjave, iznenađujuće malo žrtava.

Po pitanju crteža ugodno je vidjeti promjenu, čak i kada je ta promjena na gore. Uggerijev crtež je krut s lošom dinamikom kod pokreta likova, ali nije sve loše. Za razliku od Galepa, vidljiv je moderniji pristup s većim vinjetama i zanimljivim krupnim planovima, odnosno dosta pasica sa samo jednom vinjetom, što je prava rijetkost kod Galepa koji skoro stalno prakticira tri male vinjete u jednoj pasici i onda ih se još nabije tekstom. Stoga je ovaj moderniji pristup pravo osvježenje. Upravo zbog takvog crteža epizoda se čita s lakoćom i nije ni malo dosadna. Stoga ide ocjena više za crtež.

Regularna serija nema naslovnicu koja pripada ovoj epizodi. Iako naslov broja 9 odgovara ovoj priči, scena je iz prethodne epizode. Na poleđini Strip Agent Klasik broja 11 je naslovnica u punom formatu koja prikazuje scenu iz stripa. U drugom talijanskom reprintu bila je naslovnica koja prikazuje najjaču scenu u priči - uletanje Texa na konju u salun. Nažalost, ta naslovnica nije upotrebljena u najnovijem reprintu - Klasiku kojeg objavljuje Strip Agent kod nas.

(priča: 4, scenarij: 3, crtež: 6, naslovnica: 5) - 44%

Banda medvjeda
(SAKL 14, LIBKB 6b, SR 11b/12a, LMS 62) 128 str.
- dvadeseta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Claudio Villa / Aurelio Galleppini

Zanimljivosti:
- Ova epizoda se direktno nastavlja na prethodnu.
- Radnja se također odvija u Kanadi, na području teritorija Yukon (koji graniči s Aljaskom), a najvećim dijelom u gradu Dawsonu. Sama završnica priče se odvija u Juneauu, glavnom gradu Aljaske (SAD) kao i na brodu koji prometuje između Juneaua i Vancouvera.
- Epizoda je originalno izlazila u striscia formatu u 10., 11. i 12. mjesecu 1951. godine.

Kratki sadržaj:
Ostavivši ranjenog narednika Brendona da se oporavi od ranjavanja iz prethodne epizode, Tex i Gros-Jean se odazovu na pismo u kojem zapovjedništvo kanadske policije traži pomoć na dalekom sjeveru Kanade. Dolaskom u grad Dawson, saznaju da kraj teroriziraju tajanstveni pljačkaši iza kojih ostaju samo medvjeđi tragovi u snijegu. E, pa odzvonilo je i njima i tragovima!

Komentar:
Nakon što je, u prethodnoj epizodi, narednik Brendon spasio Texovom sinu život tako što se ispriječio i primio metak namijenjen njemu, Tex se osjeća dužnim, pa bez razmišljanja prihvaća zamolbu zapovjedništva kanadske policije za pomoć u rješavanju krizne situacije na dalekom sjeverozapadu Kanade. Samo što zapovjedništvo ne zna da je narednik Brandon ranjen, pa Tex mora krenuti sam u nepoznate krajeve. Srećom pa je tu još jedan časni i odani lik: Gros-Jean, koji se bez pitanja pridružuje Texu kao vodič i vrijedan saveznik na toj misiji.

Sve ovo je bio svojevrsni prolog u prethodnoj priči, a na prvoj vinjeti ove zatječemo Texa i Gros-Jeana na saonicama. To bi značilo da su konje ostavili u Edmontonu, a to mi je ujedno i jedina nelogičnost ove uzbudljive kriminalističke avanture na snijegu i ledu.
Naime, na kraju priče saznajemo da Dinamit - Texov konj ga čeka u Vancouveru, što je ogromna udaljenost od mjesta na kojem ga je ostavio. Nije objašnjeno tko, kako i zašto je Texova konja prebacio u Vancouver jer ni sam Tex nije mogao znati, pa čak niti pretpostaviti da će se s zadatka vratiti brodom u taj poznati kanadski grad.
Nema standardnih naivnosti tipičnih za ovaj početni period, a priča je zanimljiva, scenaristički dobro posložena i nimalo dosadna. Suvišni tekst je sveden na minimum, pa se i lako čita.

Galep je odlično dočarao ledena prostranstva Kanade. Kronološki gledajući vidljiv je ogroman napredak u detaljima u ove zadnje dvije kanadske epizode.
Villina naslovnica u Libellusovom izdanju je jedina koja stvarno pripada ovoj epizodi. Sve Galepove nemaju nikakve veze s ovom epizodom. U Strip Agent Klasik izdanju ova epizoda je od prve do zadnje stranice broja 14, a naslovnica tog broja odgovara radnji priče koja je završila u prethodnom broju, dok je na poleđini jedna tipična scena u pustinji (bez snijega i leda), a ta naslovnica je originalno pripadala 8. broju redovne serije. To nije krivnja Strip Agenta već su te naslovnice preuzete iz talijanskog Classic izdanja. Dnevnik ne ni treba komentirati.

(priča: 7, scenarij: 7, crtež: 8, naslovnice: 6) - 72%

Drama u Pecos Cityju
(SAKL 17, LIBKB 7b, SR 13b/14a, LMS 30) 117 str. i jedna pasica
- dvadeset i druga Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Zanimljivosti:
- Radnja priče se odvija u Teksasu, gradu Pecos Cityju i okolici, a razlog što su otac i sin tako daleko od Arizone je njihov "turistički" put po Teksasu sve do Lareda, pa su se usput koji dan zabavili u Pecosu.
- Tex postaje šerif drugi put u serijalu, ovaj put šerif Pecos Cityja. Prvi put je bio šerif Devil`s Holea u trinaestoj avanturi: Zadatak u Devil`s Holeu.
- Kit Willer nosi bordo suknju i odaziva se na ime Milly!
- Epizoda je originalno izlazila u striscia formatu od lipnja do rujna 1952.

Kratki sadržaj:
Tex i Kit na putu prema Laredu naiđu na ubijenog šerifa Pecos Cityja. Odmah je jasno da neće napustiti grad dok ne otkriju i pokopaju sve negativce.

Komentar:
Jedna klasična vestern priča s ogromnim brojem klišeja. Srećom pa barem nije dosadna, a i negativci su solidno razrađeni. Tu bih posebno istaknuo hladnokrvnog suca Vermonta, čiji vatreni kraj ipak pokazuje da je u pitanju samo maska koja prikriva pravo unutarnje stanje stvari. To je prvi put da tata Bonelli ubacuje malo i psihičkih elemenata između većinom besmislenih revolveraških obračuna. Ti nesretni obračuni su i najveća mana ove priče. Dok je u onim jedva čitljivim početnim epizodama Gian Luigi još i pazio na takve detalje, ovdje imamo čak pet situacija da netko nekome izbije revolver iz ruke ne nanijevši mu nikakve ozlijede. Zar nije dovoljno nevjerojatno pogoditi čovjeka u ruku s nekoliko metara? U već spomenutim početnim epizodama Tex bi smrskao ruku onome koga bi tako pogodio, što je realno stanje stvari ako se uzme da je netko sposoban pogoditi nečiju šaku brzopoteznim pucanjem iz revolvera. Znam da nema smisla uzimati to za manu u ovom serijalu i da je to kao da uzmem lijane kao manu u Zagoru, ali eto - takav sam.

Kao što sam već spomenuo, nije dosadna priča, a od gomile bezličnih likova odskače komični pijanac Tim Pivo koji je prepoznao Texa i upropastio njegov pokušaj da skrije svoj pravi identitet. Kako serijal odmiče, Texovo skrivanje identiteta ili lažno predstavljanje je sve rjeđa i manje moguća opcija, što scenarist i ovdje demonstrira, pa je i po tom pitanju ovo raritetna epizoda, kao i po činjenici da Tex postaje šerif, drugi put u serijalu. Za razliku od prvog puta kada se u Devil`s Holeu samoproglasio šerifom, ovdje je izabran na regularnim izborima. A krenuo je samo sinu pokazati Teksas i još malo svratiti do Meksika!

Odličan kolor i ovdje popravlja dojam Galepovog crteža, na kojeg i nemam nekih zamjerki. S obzirom da skoro u potpunosti sam crta cijeli serijal, to je više nego odličan posao. Ipak, ne može više od osmice. Naslovnica jedna jedina, ona u novoobjavljenom Strip-Agent klasik izdanju. Onu Dnevnikovu ne treba ni spominjati, jer i ne pripada ovom serijalu.

(priča: 5, scenarij: 5, crtež: 8, naslovnica: 5) - 59%

Kruna sa sedam smaragda
(SAKL 18b, LIBKB 8b, SR 15a, LMS 37a) 53 str.
- dvadeset i četvrta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini


Zanimljivosti:
- Dnevnik je ovu priču objavio zajedno sa sljedećom epizodom imena "Tajanstveno brdo".
- Uz očiglednu napomenu da lutanje Meksikom traje već neko vrijeme, prava radnja epizode započinje u meksičkom gradiću (najvjerojatnije je riječ o pograničnom gradu Piedras Negras jer ga Tex spominje na početku, iako krivo naglašava da od njega do Lareda ima dva dana putovanja, a manje od 200 km udaljenosti, što se i kasnije u priči potvrđuje kada tu udaljenost prevale za pola dana), a potjera naše junake vodi u Teksas gdje posjećuju redom: Laredo, Crystal City i San Antonio.
- 70. str. SAGK 18: Svećenik kaže da im je krunu donio osobno general Porfirio Diaz, ratni junak, a kasnije predsjednik koji je vladao kao diktator i čija diktatura je bila inicijalni uzrok Meksičke revolucije iz 1910. god. Umro je 1915. u egzilu u Parizu.
- Epizoda je originalno izlazila u striscia formatu u listopadu i studenom 1952.


Kratki sadržaj:
Dolaskom u jedan meksički gradić, Tex i Kit svjedoče panici i bijesu lokalnog stanovništva nakon što su četiri Amerikanca ukrala vrijednu kruna Gospe od Sierre iz crkve. Zarobivši jednog od razbojnika, Tex saznaje tko su preostala trojica i kuda su otišli. Obećavši vratiti krunu, on i Kit kreću tragom razbojnika.


Komentar:
Nastavlja se saga s turističkim razgledavanjem Teksasa i Meksika. Otac i sin Willer su konačno stigli u Meksiko, a gdje su oni, tu su i nevolje.
Jedna pitka i zanimljiva epizoda na jako malom broju stranica. S obzirom na mogućnosti koje je pružala, bez problema se moglo tu ići na puno opširniju razradu, ali i ovako je to više nego solidno, pogotovo kad se ima na umu katastrofalnu epizodu koja prethodi ovoj. Za razliku od te, ovdje nema scenarističkih nebuloza, već priča teče jednostavno i logično.
Jednostavan koncept, jednostavan zadatak, jednostavni razlozi i jednostavan način razrješenja problema daju odličan i zanimljiv ukupan rezultat. Nema tu idiotskih obračuna jedan na sto i desetak izbijanja revolvera iz ruku protivnika u međusobnim obračunima. Ovdje se puca, ali i ništa ne pogađa, što je puno realnije.
Negativci su normalni, bez suludih ideja unaprijed osuđenih na propast. Njihov modus operandi je jedini koji je moguć s obzirom na okolnosti, a to je dijeljenje plijena i svaki na svoju stranu.

Crtež savršeno odgovara jednostavnoj i pitkoj priči sa samo jednom zamjerkom, a to je ponovno predimenzionirana zmija otrovnica. Ovaj put ima i zanimljivih kadrova u kojima se očituje pokušaj originalnijeg, dinamičnijeg prikaza akcijskih scena. Ukratko, manje didaskalija, a više priče crtežom - konačno!
Naslovnica koja odgovara ovoj epizodi nalazi se na poleđini broja 18 SA Klasik izdanja i odlično izgleda u punom formatu.

(priča: 8, scenarij: 8, crtež: 8, naslovnica: 8) - 80%

Avantura u Utahu
(SAKL 19b/20a, LIBKB 9a, SR 15c/16a, LMS 70/71), 64+107=171 str.
- dvadeset i šesta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Zanimljivosti:
- Smrt Crvene Strijele - poglavice Navaja, oca Texove Lilith i Kitovog djeda.
- Tex postaje poglavica Navaja.
- Radnja se odvija u na granici države Utah, mjestu imena Adairville. Pretraživajući po netu našao sam samo podatak da je riječ o današnjem "ghost townu". Još se spominju rijeka Kanab i Cedar City, koji bi mogli biti na pravom mjestu za potrebe priče.
- Epizoda je originalno izlazila u striscia formatu od siječnja do svibnja 1953.
- Izgleda da je Galepu na tušu ovdje pomagao Pietro Gamba (neakreditiran), rođak velikana Francesca Gambe koji je istom i pomagao na njegovom Malom Rendžeru.


Kratki sadržaj:
Kit Carson pismom zamoli Texa da ode na jedan ranč u pograničnom dijelu Utaha i ispita situaciju. U pitanju je ranč njegovog bivšeg suborca, koji je umro u čudnim okolnostima i sada njegova supruga vodi imanje, a aligatori vrebaju sa svih strana. Tex prihvaća unatoč činjenici da je Crvena Strijela (poglavica Navaja i njegov punac) na umoru.


Komentar:
Još jedna kultna epizoda u kojoj je Gian Luigi finalizirao standardne postavke najdugovječnijeg Bonelli serijala, odnosno Tex postaje poglavica Navaja nakon što stari poglavica i otac njegove pokojne Lilith umre.
Ne može se reći da je epizoda dosadna ili prenaivna. Upravo suprotno, većinom je radnja tečna, a nema ni pretjeranog vrijeđanja logike čitatelja. Kažem da nema pretjeranog, ne da nema gluposti u scenariju, pa tako, uz standardno Texovo hvalisanje sposobnostima i prenemaganje, zanimljivo je da nam scenarist želi prikazati Navaje kao iznimno bogato, sposobno i prosvjećeno pleme koje bez pogovora prihvati rasipnog bijelog poglavicu - koji odmah daruje nekoliko tisuća grla njihove stoke!!? bez ikakvih upitnika! Uz taj čudesan detalj nađe se još ponešto nelogičnih scena, ali to bih prvenstveno stavio Galepu na dušu.

Za primjer bih stavio scenu:

Obratite pozornost na vrata i ruku revolveraša koji puca na Texa. Naime, Tex ga je ranije ranio u desnu šaku, stoga puca lijevom, kako je naglašeno u didaskalijama prije prve vinjete. Nakon toga u originalu je uslijedio prijelaz na novi "striscia" broj, pa je Galep zaboravio na taj detalj. Uz to je (na slijedećoj stranici) taj revolveraš zalupio nogom vrata iako je očigledno da su vrata otvorena prema naprijed!

Sama završnica dosta kvari ukupan dojam. Nije mi nikako jasan razlog ovako naprasnog i zbrzanog završetka. Moglo se to produžiti na još jedan striscia broj, pa lijepo sve "na tanane" završiti. Nije to prvi ovakav slučaj u ovim ranim Texovima!
Ponovno se dogodio i slučaj da Tex pokuša glumiti nekog "Johna Smitha", ali ga prepoznaju. Kao što sam već ranije naglasio, kako serijal odmiče Texova slava raste, pa je sve manje šanse da ne bude prepoznat u kratkom roku. Ovdje ga prepoznaju čak dvojica - kuhar Kinez i glavni negativac.
Taj glavni negativac je gospodin Brawley, a riječ je o tipičnom seoskom agi koji terorizira cijeli kraj. Čisto negativan lik, baš kao i njegovi pomoćnici. Tu se Bonelli nije opterećivao nijansama, pa imamo samo crnu i bijelu!

Šerif, iako postavljen od strane tog "društveno korisnog biznismena" (da se poslužim hrvatskim rječnikom), je začuđujuće častan i pošten lik. To me i najviše začudilo u ovoj priči. Ne znam samo što se desilo s kaubojima s ranča OB kojima je nadzornik Martin (Brawleyeva desna ruka) obećao da će ih osloboditi iz zatvora do jutra? Tata Bonelli je u žurbi na njih sigurno zaboravio!

Po pitanju crteža ništa nova. Standardna priča tog razdoblja, ali s već spomenutim greškama koje moram uzeti za ozbiljnu manu. Od naslovnica najbolja mi je ona iz regularne serije, odnosno broja 16, koja i krasi LMS 71. Naslovnica broja 70 LMS izdanja je također solidna, iako ne znam od kuda ju je Dnevnik izvukao. U SA Klasik izdanju dvije naslovnice pripadaju ovoj epizodi. Prva je na poleđini broja 19, a druga je naslovna broja 20. Libellus je na svoju stavio naslov ove priče, ali scena nije odgovarajuća. Vjerojatno pripada sljedećoj epizodi.

(priča: 5, scenarij: 5, crtež: 6, naslovnice: 7) - 55%

Šakali iz Kanzasa
(SAKL 22b/23a, LIBKB 9c/10a, SR 17b/18/19a, ZS 158/159), 105+67= 172 str.
- dvadeset i osma Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini & Lino Jeva
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Zanimljivosti:
- Kit postaje rendžer.
- Počevši od ove avanture, Kit Carson nosi konačnu verziju svoje poznate kožne košulje s resama. Ostat će nepromijenjena do danas.


- Lino Jeva je tuširao Galepove netom skicirane olovke do otprilike 110. stranice ove epizode i napravio neke vinjete u cijelosti. Ostatak priče trebao je potpisati uglavnom Pietro Gamba, koji je, prema mjerodavnim izvorima većinom radio tuš od epizode "Vatreno krštenje Kita Willera" (SAKL 15/16, LIBKB 7a, SR 12b/13a, LMS 65/66) - izvor ubcfumetti.com
- Početak je Američkog građanskog rata, što bi značilo da je radnja smještena u 1861., a to bi pak značilo da je određeno oružje (kao npr. "winchesterke") povijesni anakronizam, odnosno još nije postojalo.
- Američki građanski rat, koji je pozadina ove, prethodne, ali i narednih Texovih avantura je u suprotnosti s pripovijedanjem o Texovoj prošlosti i njegovim sudjelovanjem u Građanskom ratu iz epizode SR 113-115: "Kad top zagrmi" i koji se nakon te epizode smatra službenom verzijom.
- Radnja ove epizode se većinom odvija u Kansasu, prvi dio na obalama rijeke Cimarron, a kasnije i u slavnom gradu na samoj granici Divljeg zapada - Dodge Cityju. Po tome pitanju to je još jedan anakronizam jer je Dodge City osnovan tek 1872., odnosno deset godina nakon događaja u ovoj priči.
- Ova epizoda je originalno izlazila od rujna do prosinca 1953. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u listopadu (N°17), studenom (N°18) 1961. i siječnju (N°19) 1962. godine.
- Dnevnik je Galepovu naslovnicu 23. broja Strip-Agent Klasik izdanja upotrijebio kao naslovnicu ZS 930: Orlušine. Originalno ta naslovnica pripada Texovoj Zlatnoj Seriji, odnosno trećem reprintu iz 1956.

Kratki sadržaj:
Saznavši da su bile istinite uznemirujuće vijesti o početku Građanskog rata koje im je na smrti priopćila lijepa Manuela, Tex, Carson i Kit - novopečeni rendžer, dobili su zadatak da kontroliraju područje preko kojeg će proći karavane izbjeglica u bijegu na zapad daleko od ratnih strahota, a koje će sigurno biti meta razbojnika.

Komentar:
Ako se zanemare standardne povijesne neusklađenosti i još standardnije scenarističke gluparije u vidu nepotrebnih i nemogućih višekratnih izbijanja oružja iz ruku neprijatelja pomoću pucnjeva iz revolvera, onda bi ovo bila jedna tečna i napeta epizoda.
Smanjio se tekst u oblačićima i kvadratićima, a meni baš odgovara ovakav kontinuitet gdje se praktički svaka epizoda nastavlja na prethodnu. OK, više bih volio da je lakše razlučiti gdje završava prethodna i počinje nova, ali to su sitnice.
Uz to što dosta stvari nema logike i veze s povijesnim činjenicama kao što je i samo neuplitanje rendžera u Građanski rat na način koji je prikazan u priči, već izigravanje svojevrsne policije u mirnijim područjima kao Kansas, najviše umanjuje vrijednost ove svojevrsne sage sa Građanskim ratom u zanimljivostima već spomenuti kasniji "reboot" Texove prošlosti koji uključuje i njegovo drukčije sudjelovanje u Građanskom ratu, što je postao "kanon" u serijalu.

Po pitanju crteža, ovdje je većinom pomagao stanoviti Jeva, ali nama laicima tu razlike neke nema.
Redovna serija ima čak tri naslovnice koje nose naslove koji odgovaraju ovoj epizodi, dok su motivi na njima već neka druga pjesma, za razliku od Strip-Agent izdanja koje krase tri naslovnice od kojih su dvije upečatljive na pozadinama brojeva 22 i 23 u punom formatu. Naslovnu broja 23 sam već spomenuo u zanimljivostima, a vjerujem da se odmah učinila poznata svima od stare garde kojom i sam pripadam. Villina iz Libelusovog izdanja nema smisla s obzirom na radnju.

(priča: 7, scenarij: 6, crtež: 7, naslovnice: 6) - 66%

Staza smrti
(SAKL 24b/25/26a, LIBKB 11a, SR 20b/21a, ZS 308/309a) 21+128+107= 256 str.
- trideseta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini & Francesco Gamba
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od travnja do rujna 1954. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u veljači i ožujku 1962. godine.
- Dnevnik je preskočio 149 prvih stranica ove epizode, ista im završava na 27. stranici ZS 309, a u taj broj su još ubačene dvije naredne kratke epizode od po 32 stranice.
Fascinantno je da priča (u ZS 308) bez objašnjenja započinje tako što su se dva Kita s konjima našla zaglavljena u rudniku u koji nemilice prodire voda i koji bi uskoro trebao biti poplavljen, a oni se podaviti kao miševi!
- Pawnee Indijanci se pojavljuju već treću epizodu za redom, a isti su zaista živjeli na tom području.
- Šerif iz Winstona se prisjeća događaja iz kronološki gledano osme Texove epizode "Odmetnik"; kada je Mefistovim spletkama Tex završio u zatvoru, osuđen na smrt zbog ubojstva i izdaje, a Kit Carson mu pomogao da pobjegne.
- Kit Carson se u razgovoru ugodnom s banditom Evansom prisjeća njegove ružne face i događaja iz petnaeste Texove epizode: "Krvni savez (Teror u Durangu)".
- U Strip-Agent klasik izdanju (kao i u originalu) por. Okley kaže da pripada obavještajnoj službi vojske Konfederacije, što ne može biti točno jer bi njihove sumnje da razbojnici sabotiraju linije opskrbe vojske itekako odgovarale Konfederaciji budući se nalaze duboko u području pod kontrolom Sjevera, pa samim tim jedino logično je da su njih dva časnici u civilu vojske Unije. U Libellusovom izdanju je ta nelogičnost ispravljena, pa nema spomena Konfederacije, već samo "obavještajna služba vojske". Što ti je preciznost i predanost!
- Radnja ove epizode se odvija na pograničnom području sjevera Kolorada uz spomen nekih država koje u vremenu radnje nisu postojale od kojih Wyoming nije bio ni u dugoročnom planu. Svejedno, to nije spriječilo autore da nacrtaju današnje granice:


Kratki sadržaj:
Nabasavši negdje na sjeveru Kolorada na opljačkano i zapaljeno naselje bez preživjelih stanovnika, Tex i ekipa odluče počistiti cijelo područje od bandi udruženih s pobunjenim Indijancima.

Komentar:
Nakon što su svjedočili uništenju malog gradića i oslobodili tri preživjele žene iz ruku razbojnika, Tex, Carson i Kit ih odvedu do obližnjeg gradića. Tamo od šerifa saznaju ono što su i pretpostavljali, a to je da odmetnici i dezerteri koriste rat da bi pljačkali. Vojska zbog građanskog rata ne može štititi gradove od napada Indijanaca i odmetnika, a gotovo svi mladi ljudi poslani su na bojište, pa Tex odluči raditi ono što im je i zadatak za vrijeme građanskog rata - ne miješati se u sukob, već štititi stanovništvo od bandita koji koriste priliku.

Carson Indijanac:


Centralno mjesto radnje ove epizode je gradić Pine Bluff (smješten na samoj granici današnjeg Wyominga i Nebraske), a tamo šerif nema čak ni pomoćnika, pa mora paziti kamo stavlja noge zbog zločinaca i dezertera koji pristižu sa svih strana. Ne bojte se, nije Tex skroman pa da riješi bandu u samo jednom gradiću, pa će počistiti i nekoliko okolnih, a po potrebi može pozvati i cijelo svoje pleme Navaja koje jedva čeka uplesti se u njima nebitnu stvar na udaljenosti od nepunih 700 km (i jedan oveći planinski lanac) od njihovog rezervata.



Jednostavno brutalno naporno i dosadno! Od početka serijala se stalno vuku iste fore! Tex je toliko puta jedva izvukao živu glavu iz prijetećeg plamena u ovih prvih dvadesetak brojeva da je to postalo sastavni dio scenarija kao i tvrdoglavo, nelogično, pa i nemoguće izbijanje oružja protivniku iz ruku.

Da ne bi bilo sve u lošem tonu, idu tople preporuke ljudima koji imaju problema s nesanicom. Nekoliko stranica ovog Texa uspavljuje trenutno! Moram naglasiti da mi je jedino dio s kazalištem bio originalan i zanimljiv, pa zbog njega ne idu sve jedinice, unatoč tome što je sve bila podloga za još jedan požar u velikom nizu.

Napetost na vrhuncu:


Crtež monoton i nekonzistentan, većinu likova je skoro nemoguće raspoznavati, što nije ni čudno s obzirom da je Galepu ovdje i službeno pomagao Francesco Gamba. Istina, mora se priznati da crtači nisu imali lak posao s obzirom na megalomanski opseg događanja i ogroman broj likova u ovoj epizodi. Jadni ljudi, nije im bilo lako crtati ovako nešto naporno!

Naslovnice u Strip-Agent klasik izdanju većinom pokazuju neke scene iz epizode, a ovdje imamo četiri naslovnice koje pripadaju ovoj priči. Dvije su na poleđini brojeva 24 (nije u punom formatu kao većina naslovnica na poleđini ovog izdanja) i 25, a dvije su naslovne brojeva 25 i 26. Nisu neka umjetnička djela u pitanju, pa u potpunosti odgovaraju onome što se nalazi između korica. Regularna serija ima dvije solidne naslovnice, od kojih prva (n°20) ima Texa i Carsona u akciji, a druga (n°21) je pozerska s krupnim prikazom revolvera u prvom planu. Villina naslovnica za Libellusovo izdanje statična s neobično mirnim Texom, a temom može pripadati skoro svakoj epizodi.

(priča: 2, scenarij: 2, crtež: 5, naslovnice: 5) - 32%