ZG LUSP 7: Utrka sa sedam strelica (ZG EX 307, ZG SR 300)

Broj stranica: 94

Scenarij: Marcello Toninelli
Crtež: Gallieno Ferri
Naslovnica: Gallieno Ferri

Komentar:
Toninelli nastavlja s trgovcima alkohola i nepoštivanjem bilo kakvog kontinuiteta, povijesnih ili zemljopisnih činjenica. Njegove priče su većinom napisane da zadovolje formu, bez ikakve vrijednosti - napisane za malu djecu. On nema dar kvalitetnog scenarista i ispucao se već na samom početku, slično kao Burratini ili Mignacco. I meni su njegove priče iz ovog razdoblja bile dobre kad sam bio dijete. U biti, s njima sam ušao u svijet stripa, ali govoreći realno - to je smeće. Hvala Bogu pa su došli Boselli i Burratini koji su donijeli toliko potrebnu svježinu i spasili ovaj serijal od gašenja, a nama podarili antologijske epizode.

Ova priča i nije toliko loše zamišljena, ali realizacija je druga pjesma. Toninelli je odnekle iščupao pleme Hidatse, koje se ranije nije pojavljivalo u serijalu (istina - pojavilo se pleme tog imena u ZG SR 78/79: "Snježni sokolovi", ali radnja ni nije bila u Darkwoodu) i koje u stvarnosti živi na drugom kraju kontinenta. Način biranja novog poglavice je originalan i zanimljiv, ali sve ostalo je (blago rečeno) loše. Nema potrebe pokušavati objašnjavati što sve ovdje ne štima. Mislim, ovo je ipak jubilarac u kojem se očekuje malo više truda, unatoč limitu broja stranica! Čak se ne može poreći ni zanimljivost, ali kad dođeš do kraja osjetiš prazninu i želju da rasprodaš sve Zagore koje imaš. :-(

Ferri standardno odličan, ali džabe. Katastrofalan kolor je uništio svu draž i atmosferičnost njegovog crteža. Za naslovnicu me veže posebna nostagija jer sam (u nekim davnim vremenima) imao ovu naslovnicu kao poster u sobi.



(priča: 5, scenarij: 2, crtež: 7, naslovnica: 10) - 52%

ZG LU EX 310/310a: Divlje staze (Graničari - ZS 1040/1041, SR 303/304a)

Broj stranica: 146

Scenarij: Marcello Toninelli
Crtež: Gallieno Ferri
Naslovnice: Gallieno Ferri

Komentar:
Toninelli nam servira još jedno do sada nepoznato Indijansko pleme u Darkwoodu. Izgleda da mu je to bilo postalo pravilo u njegovom završnom periodu na Zagoru. Ovdje to pleme, imena Kainah (u stvarnosti žive u Kanadi i sjevernom dijelu Montane, odnosno na drugom kraju kontinenta), čak nije ni čulo za planetarno poznatog gospodara Darkwooda. Nakon tristo i kusur brojeva regularne serije, Toninelli je odlučio čitateljima objasniti da je tu, na istoku SAD-a granica koja se pomalo pomiče prema zapadu. Još je za potrebe scenarija dovukao i bizone (iako je zadnji bizon u Pennsylaniji ubijen 1700-ih, odnosno još dok su Englezi pili čaj po tim krajevima), a možda su se Zagor, Chico, mali Martin i njegov nesretni otac šetuckali diljem Sjeverne Amerike u ovoj epizodi. Vjerojatno je ovo zadnje u pitanju, a ja bez veze cjepidlačim, tisuću km više ili manje - svejedno.



Sad kad smo apsolvirali i demantirali sve moguće povijesne i geografske nedosljednosti koje nisu do tada bile uobičajene u serijalu, možemo malo o priči koja (iako bezbroj puta viđena) i nije toliko loša. Scenaristički dio se trebao bolje odraditi jer konstantna makljaža s ogromnim brojem mrtvih nikako ne može biti dobra. Ono što donekle izdiže ovu pričicu iz mora sličnih djela je lik Big Maldona i njegova iznenađujuća karakterizacija. Iako se čine nelogične njegove promjene u karakteru i ponašanju od nemilosrdnosti, preko megalomanije i brzopletosti do kukavičluka, a u konačnici hrabrosti, žrtve i iskupljenja, smatram da je taj dio Toninelli lijepo dočarao. Sad, je li kopirao ne znam, ali nije ni bitno!



Zašto se Big Maldon žrtvovao i time omogućio preživjelima da se spase? Zato što nije mogao živjeti sa svojim sramotnim postupkom kada je molio poglavicu Kainaha za milost. On, koji je strah i trepet Indijanaca i ponos i uzor bijelim doseljenicima je osramoćen. Čak da nitko ne dozna za taj njegov kukavičluk, on ne može sam sebi oprostiti i zato se žrtvovanjem htio ponajprije dokazati sam sebi. Od samog početka, Toninelli je iznosio pozitivne elemente o njemu, pripremajući nas za završni čin, pa tako je jasno prikazano da ne ubija bez razloga, pa da čak ima neku vrstu poštovanja prema svojim smrtnim neprijateljima - Indijancima. Čista suprotnost njegovom karakteru je Scar, lik prigodna imena, čisti sadist bez pozitivnih karakteristika. Završio je onako kako je i zaslužio, što je još jedan pozitivan element.

A Zagor? On je posebna priča. Uspio je u namjeri, ali ovaj put je sreća bila na njegovoj strani. Bez razmišljanja je zauzeo stranu uz pomanjkanje nekih većih pokušaja da umanji broj žrtava. Podbacio je na svim frontovima, dva puta je onesviješten i Chico ga je morao spašavati, a uloga velikog mirotvorca je potpuno pala u zaborav. Dobro je ponekad vidjeti Zagora u takvom izdanju, a Chica ne baš potpuno beskorisnog i nespretnog.



Ferri, unatoč standardno, već puno puta viđenim, pa i istim licima nekih aktera, promašenim perspektivama, a ponegdje čak i (za njega netipičnim) nelogičnim akcijskim sekvencama je pojam za većinu crtača. Ta magija njegovog crteža se teško može riječima opisati, jer Ferri je Zagor!

(priča: 4, scenarij: 7, crtež: 9, naslovnice: 6) - 66%

ZG LU EX 313/314a: Veliki mrak (Sljepilo - ZS 1054/1055, SR 306/307a)

Broj stranica: 165

Scenarij: Marcello Toninelli
Crtež: Franco Donatelli 
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izašla u siječnju i veljači 1991. godine, a ujedno je zadnja cjelovita epizoda Zagora koju je Dnevnik uspio plasirati na kioske u Hrvatskoj.
- Ponovno se pojavljuje poglavica Cherawa - Tisar. Prethodni put se pojavio u još jednoj Toninellijevoj epizodi: "Ultimatum"

Komentar:
Jednostavno je zadivljujuće koliko je gluposti Toninelli nadrobio u ovoj epizodi. A zaplet nije loš!
Upravo suprotno, tu je dosta zanimljivih likova čije se sudbine ubrzo isprepliću.
Posebno je zanimljiv lik varalice Nussbauma, a pogotovo njegovo "oružje" i način borbe. Negativci su također upečatljivi, ali sve uzalud kada scenarističke gluposti ubijaju svaku želju za pisanjem ikakvog suvislog komentara. 

Franco Donatelli:


Ono što pomalo začuđuje je očigledan Donatellijev trud u prikazu scenarističkih djetinjarija, ali to izgleda tek pravi znalci vide. Karakterizira ga lijep, fluidan, izražajan, njemu karakterističan stil s jasno dočaranim emocijama likova. Posebno su mu upečatljivi klasični elementi Divljeg zapada, a i priložene sličice govore same za sebe!

Franco Donatelli:




(priča: 5, scenarij: 2, crtež: 10, naslovnice: 6) - 57%

ZG LU EX 317b/318/319: Smrtna opasnost (Sindrom Beelzebul - ZS 1071/1072/1073, SR 310b/311/312)

Broj stranica: 216

Scenarij: Moreno Burattini
Crtež: Gallieno Ferri
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izašla od svibnja do srpnja 1991. godine, a Slobodna Dalmacija ju je izdavala u novinama (stranicu i pol dnevno) kao svojevrsnu reklamu za svoj pothvat izdavanja Bonelli stripova 1994. godine. U nestašici stripova čak sam ju cijelu izrezao iz novina i nekako ljepilom i selotejpom spojio, a taj moj "umjetnički pothvat" je i danas pohranjen u jednom od ormara sa stripovima.
- LEX 318, 9. str.: Traper Jeremy Milius se prisjeća događaja iz jedne od ranih epizoda - SDEX 67b/68a (SR 29/30): Lovci na ljude. Iako se u toj epizodi Jeremy izrijekom ne spominje, dva su neimenovana trapera fizički jako slična njemu.
- LEX 319, 93. str.: Zagor se prisjeća događaja iz nedavne Toninellijeve epizode LEX 298b/299/300 (SR 291b/292/293): Ljudi žabe

Komentar:
Burattinijeva premijera u redovnoj seriji, što je pokazao s prve dvije znakovite sličice ove epizode:


Kao veliki obožavatelj serijala i Nolitte, Bure započinje epizodu baš kao i njegov uzor laganim, komičnim uvodom s Chicom u glavnoj ulozi. Odmah i ubacuje vojnike kojima Zagor rado pomaže savjetima, a lijepo gradi i misteriju oko brda Blacksteep. Svima je jasno da vojska ima nešto s čudnim događajima tamo, a ovakva vrsta zapleta je viđena više puta, ali ne smeta - za sada. Susret s poznatim traperom, očekivano Zagorovo priključenje ekipi i još očekivaniji pokušaj pljačke koji je ipak završio na pomalo neočekivan, tragičan način. Slijedi potjera za razbojnicima i potvrda čudnih događaja u već spomenutim brdima.



Priča postaje sve zanimljivija, a jeza, zahvaljujući Ferrijevom crtežu, se povećava svakom novom scenom da bi sve kulminiralo dolaskom u kolibu sa ostacima dva zvjerski pobijena trapera i starim Indijancem koji čeka smrt pored tijela ubijene žene.
Čak i iznenadni nailazak na tvrđavu, pa i šokantni izgled vojnika pretvorenih u bezumna čudovišta je za pohvalu, ali onda Bure pokazuje da bi samo htio oponašati velikana kojem nije sposoban ni vodu nositi.



Sve što slijedi kao da je dijete iz vrtića napisalo i džabe svega dobroga u prvom dijelu priče. Nema smisla da dalje trošim riječi na djetinjarije u drugom dijelu priče, pa ću još spomenuti neka pozitivna obilježja Burattinijeva pisanja.
Naime, on ubacuje realne geografske elemente, pa je krajolik tipičniji za te krajeve, što je jedno od obilježja Zagorova preporoda čija je priprema započela upravo ovom epizodom. Nema ni Nolittinih nesretnih lijana koje bi Toninelli ubacio bilo gdje i bilo kada, pa je njegovim dolaskom ovaj serijal u globalu poprimio realnije, vjerodostojnije tonove.



(priča: 6, scenarij: 3, crtež: 10, naslovnice: 6) - 63%

Moram priznat da ne kužim, Renky!

Misli na stil crteza...

Baniraj se

Je... sad će drugi Dado prasnit od smijanja ...

Ali... U startu i dobrom dilu karijere Ortiz je bija "crtkast", njegova crna nije bila crna nego gusta, crtkasta mriža. Tek kasnije se pročistija i u neka doba
postane čišći i vrlo sličan Bernetu koji je u istom stilu od početka karijere. Mada mlađi pa bi bilo logično da je on usput "pokupija" Ortiza.
Nekakve "no name" table di se ne može po radnji ili likovima odmah pogoditi koji je strip ( pa i autor ) čak je teško razlikovati tko je autor od njih dvojice.

Mene je ova sličica odmah asocirala na Berneta ali kad si spomenija Ortiza vidim i njega mada je on u mojoj glavi još u "crticama" pa zato dajem Bernetu prednost.

ZG LU EX 320/321/322: Prijetnja nad Black Riverom (ZS 1085/1086/1087, SR 313/314/315)

Broj stranica: 282

Scenarij: Marcello Toninelli
Crtež: Franco Donatelli 
Naslovnice: Gallieno Ferri

Komentar:
Evo, dolijala je i jedina starija Zagorova epizoda koju do sada nisam čitao, odnosno tek sam ju sada po prvi put pročitao zahvaljujući Ludensovoj extra seriji. Dugo očekivano spajanje sa Slobodnom Dalmacijom se dogodilo, pa nakon ove dolaze tri epizode za koje većinu nas vežu nostalgični osjećaji.

Za ovu tako katastrofalno prevedenu epizodu u extra izdanju se može reći da je ponajprije zanimljiva zbog prošlosti Doca Lestera, iako se na nekoliko mjesta naglašava da je prošlo tek 10 godina od tih događaja. Budući se Doc pojavljuje već na samom začetku serijala (SDEX 67b/68a (SR 29/30): Lovci na ljude), to bi trebalo značiti da se svih 180 prethodnih Zagorovih epizoda (bez Chico specijala) naguralo u najviše deset godina. Dakle, nije bilo odmora za naše junake, a Chico je unatoč svemu uspio zadržati liniju bez oscilacija u tih deset godina.



Kad sam već spomenuo Chica, ovdje je pravo smiješno njegovo udvaranje fatalnoj Lisi, koju je meni inače odlični Donatelli, dočarao kao prilično nezgrapnu. Po izgledu u stripu fatalna Lisa je daleko od "femme fatale", ali ipak je radnja u divljini - na granici, gdje su žene rijetkost.



Ono što ljuti je Toninellijev infantilni scenarij s gomilom gluposti da sam se stvarno pitao, pa što meni ovo treba!? Još i Ludensova prevoditeljica koja prevodi kako je očito da je metak ispalio ljevak!?!?
Ovo je za ne povjerovati!
Ma nož je koristio ljevak!! Kakav crni metak?
(P. S.: Pogledao sken Dnevnikovog izdanja i tamo je još gore, odnosno Zagor kaže da je utvrdio da je hitac ispaljen ljevicom i to snažno, kako samo ljevak može! A čovjek ubijen nožem, koji je zaista nacrtan idealno zaboden za proglasiti krivcem nekoga ljevaka! Pa je li moguće da je Toninelli napisao ovako nešto? Baš me zanima što piše u originalu. Ima li tko sken?)

Naslove sam već spomenuo, ali moram još jednom jer dragi prevoditelj ne zna da bi konstrukcija "nemani iz" bila ispravna kada bi se odnosila na neke opasne beštije iz rijeke, ne indijansko pleme koje napada brodove, stoga je jedino ispravno "zvijeri sa", ako će se bukvalno prevoditi naslov originala. Naslov trećeg sveska je slična stvar; zašto "dva ortaka", kad može jednostavno "ortaci", iako s obzirom na radnju bi ispravno bilo "urotnici" ili ako se baš hoće u pitanju je dvoje urotnika, ne dva.

Ludens nam svakim novim brojem dokazuje koliko se može raditi posao preko one stvari, pa su Dnevnikovi nekad čudni naslovi praznik za uši. Istina, Toninelli nije ni zaslužio bolji tretman, kad već on sam uništi sve dobro u priči suludim scenarističkim rješenjima i očitom nebrigom.

Bestrzajni top ili "topče ni da mrdne" (makedonski) :


Da spomenem samo neke: top u rukama kao oružje prevage, nesretne lijane preko kojih Zagor još i nosi onesviještenog Indijanca u bijegu pred potjerom, Docov maraton nakon cjelodnevne bitke - sve s metkom u ramenu, pojavljivanje Šošona - Indijanaca koji žive na drugom kraju kontinenta, višekratno pucanje bez novog punjenja iz puške koja ima samo jedan metak (očiti anakronizam je ustaljena praksa), kretenski postupci i dijalozi likova...
Zanimljiva je ideja ubacivanje fatalne žene, ali i tu je otišao u ekstrem i time dosta srušio dobru ideju.

Sve u svemu užas, moram se odmoriti od Zagora na neko duže vrijeme!



A priča je imala potencijala; lijepo i originalno je počela s prologom koji se nastavio uzbudljivim putovanjem rijekom, upečatljivim napadom, logičnim uplitanjem Doca i zanimljivom potjerom. Što se priča više razvijala, na vidjelo su sve više izlazile strašne scenarističke nebuloze.

E moj Toninelli, nije mi samo jasno kako netko može hvaliti tvoj nerad na ovom serijalu!?

Donatelli dobro ispod svog uobičajenog nivoa unatoč nekim zanimljivim vinjetama kao ove koje sam ovdje izdvojio, dok je Ferri dobrano zbrljao naslovnice.



(priča: 6, scenarij: 2, crtež: 7, naslovnice: 4) - 49%