Yampa Flat
(SAKL 27c, LIBKB 11d, SR 22b, ZS 321), 85 str.
- trideset i treća Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini / Claudio Villa

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 08.11. do 27.12.1954. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u travnju 1962. godine.
- Prva epizoda u serijalu koja ima za predmet klasičnu borbu između stočara i zemljoradnika.
- Nakon kratkog odsustva zbog bolesti, ovdje se vraća Galep.
- Tex četvrti put u serijalu igra ulogu šerifa. Prvi put je bio šerif Devil`s Holea, drugi put šerif Pecos Cityja, a treći put Cedar Minesa.
- McCoy, mjesto u kojem je Tex obnašao dužnost šerifa u ovoj avanturi, danas broji otprilike 24 stanovnika:



Kratki sadržaj:
Trojac rendžera, negdje u slabo naseljenim područjima, blizu izvora rijeke Colorado, odluči pomoći zemljoradnicima koje su stočari protjerali s njihove zemlje.

Komentar:
Nakon dva prethodna krša od mini-epizoda, čak i jedna ovako nepretenciozna priča je melem na ranu. Zaplet je vrlo dobar, čak i središnji dio epizode nije loš, unatoč ogromnoj količini standardnih klišeja koji se uporno ponavljaju. Glavni problem je u naprasnoj, nagloj, iznenađujućoj i nelogičnoj završnici.
Fascinantan mi je taj suludi završetak u kojem glavni negativac, čiji su kauboji harali, palili, ubijali i protjerivali ljude s njihove zemlje, odluči biti dobar, a Tex mu kaže da će u suprotnom dobiti "tuc-tuc po guzi", jer će ga netko još dugo držati na oku. Razumijem da se velika većina njihovih nedjela ne mogu dokazati, ali takve stvari nisu Texa prije sprječavale, a Tenderovi kauboji su naše rendžere u priči pokušali ubiti nekoliko puta, za što bi se mogao naći kakav dokaz. Svejedno, barem je kraj iznenađujući, a kakvih je gluparija bilo u prethodnim avanturama, ovo je još i odlično.



Nakon što su za "Avanturu u Cedar Minesu" korišteni premontirani kadrovi postojećih i mahom dosta starijih epizoda, a u prethodnom "Misteriju Svjetlucavih Planina" očigledno davno nacrtan, ali neupotrebljen materijal od strane limitiranog Uggerija, lijepo je vidjeti Galepa u naponu snage. Nema spora da Galep ima znanje i sposobnost, ali vremenski limit i ogroman broj tabli koje treba nacrtati u kratkom vremenu je i razlog ponegdje siromašnom i neuvjerljivom crtežu.

U Strip-Agent izdanju jedna naslovnica pripada ovoj epizodi i u punom formatu krasi poleđinu broja 27, ali na njoj nema nikoga od glavnih likova serijala. Naslovnica originalnog broja 22 (u kojem je i ova epizoda) nema dodirnih točaka s pričom, a Villa je za Libellusovu knjigu upotrijebio ovaj motiv iz priče:



(priča: 5, scenarij: 3, crtež: 7, naslovnice: 4) - 49%

Piuti
(SAKL 29b, ZS 320, SR 23b+24a), 64 str.
- trideset i peta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Kratki sadržaj:
Banda Paiuta Indijanaca, naoružana najnovijim vojnim puškama, krade stoku u pograničnom području Utaha i Arizone. Samo što izgleda da su se ciljano okomili na samo jednog od dva rančera, pa Texu i ekipi nije tako teško pogoditi polaznu točku u istrazi. Ipak, krađa stoke je samo polazna točka koja će ih dovesti do puno većeg problema krađe oružja s ratišta i opskrbljivanja Indijanaca tim oružjem s ciljem dodatne destabilizacije regije.

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 08.05.1955. do 12.06.1955. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u lipnju i srpnju 1962. godine.
- Radnja ove avanture trebala bi se odvijati u južnom dijelu Utaha, odnosno pograničnom području Utaha i Arizone. Ime grada Kaypa City je izmišljeno, ali imamo podatke o rijekama Colorado i San Juan, kao i Kitovu izjavu da rezervat Piuta graniči s rezervatom Texovog plemena Navaja.



Uz to, Indijanci Paiute (ne Piute) žive na tom području, samo što je tata Bonelli im krivo napisao ime:
https://www.uen.org/utah...lopedia/p/PAIUTES.shtml
- U ZS 320 je usred ove epizode ubačen potpuno drugi strip na 10 stranica i dvije pasice. Dnevnikovi biseri nisu ni skužili da ta prica nema veze sa Texom, pa su nakon 10 stranica te priče nastavili dalje s Texom. Tih 10 stranica je neka kratka priča kojom je izgleda F. Donatelli debitirao u SBE, i koja je izašla u Tex SBE 23-26 na stranicama 150-160.
- Još jedna epizoda ove kasnije zaboravljene sage s Američkim građanskim ratom čija radnja se direktno nastavlja i u narednoj epizodi.

Komentar:
Za promjenu jedna tečna i smislena epizoda na malom broju stranica.
Sviđa mi se kada se radnja proteže na više brojeva. U pravilu je u tom slučaju odmah vidljiv i ozbiljniji pristup scenariju, čak i kad je u pitanju ovako malen broj stranica. Kasnije praktično poništavanje ove sage s Američkim građanskim ratom se ne može uzimati u obzir kod kronološkom čitanja i ocjenjivanja ranih epizoda ovog pre-pre-pre-predugovječnog serijala.

Čini mi se da je Galep ovdje (uz Pietra Gambu na tušu) imao još nečiju nekreditiranu pomoć.
Crtež izgleda ozbiljnije u odnosu na ranije radove, pogotovo u ekspresijama lica negativaca.


U novom Strip-Agent izdanju ukupan dojam uvelike poboljšava odličan kolor. Tu bih posebno izdvojio efektno crveno nebo u predvečerje prilikom Texovog dolaska u selo Paiuta.
U istom izdanju ova priča završava točno na kraju 29. broja, a na poleđini imamo i pripadajuću naslovnicu. Originalni broj 23 nosi naziv ove epizode, po čemu bi i generička naslovnica tog broja trebala pripadati ovoj epizodi. Dnevnik je za naslovnicu ZS 320 iskoristio Texa i totem s originalne naslovnice, izbacivši dvije indijanske glave uz dodavanje ne baš uspjele pozadine.

(priča: 7, scenarij: 7, crtež: 8, naslovnice: 5) - 71%

Zagonetni talisman
(SAKL 30b/31a, ZS 327b/328, SR 24c/25a), 32+96=128 str.
- trideset i sedma Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Francesco Gamba & Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Kratki sadržaj:
Prilikom lova na bizone Tex, Kit i Tiger Jack su naišli na Hopi Indijanca na samrti zavezana za leđa bizona. Budući je Texu dosadilo tromjesečno mirovanje zbog oporavka od šošonskog metka, naš trojac odluči istražiti što znače nepovezane riječi nesretnika kojeg su pokušali spasiti. Put ih vodi na jug Hopi rezervata, gdje bivaju napadnuti od strane čudnih likova s crnim kukuljicama i rogovima na glavama.



Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 21.08.1955. do 06.11.1955. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u srpnju i kolovozu (ili rujnu) 1962. godine.
- Prošlo je tri mjeseca od prethodne epizode u kojoj je Tex ranjen, pa mu je bio potreban duži oporavak u selu Navaja.
- Kit Carson se ne pojavljuje u ovoj epizodi jer je nakon događaja u prošloj epizodi ostao na zadatku, dok su se Tex i Kit vratili zbog Texovog oporavka.
- Radnja ove avanture se odvija u Arizoni, Hopi rezervatu i gradu Angell koji je stvarno postojao u blizini Hopi rezervata, a danas je grad duhova.
Hopi rezervat: slika
- Ova priča osnovnom temom dosta podsjeća na nekoliko ranijih epizoda u serijalu kao što su:
1. SAKL 2d/3a, LIBKB 2a, ZS 8, SR 2c/3a: Tajna zlatnog idola / Krv na granici, kronološki gledano šesta epizoda,
2. SAKL 8b, LIBKB 4b, SR 6b/7a, LMS 9: Opasna tajna (Meksikanka Lupe), četrnaesta epizoda
3. SAKL 18c/19a, LIBKB 8c, SR 15b: Tajanstveno brdo, dvadeset i peta epizoda i na kraju
4. SAKL 27b, LIBKB 11c, ZS 309c, SR 21c+22a: Misterij Svjetlucavih Planina, trideset i druga epizoda, što je očiti dokaz neinventivnosti tate Bonellija na samim počecima serijala.
- Pojavljuje se Nat Solomon, vlasnik hotela u Angellu i bivši vojnik koji se sjeća Texa dok je služio u utvrdi Wellington. Kako kažu, Meksikanci su upali u Santa Fe, pa je i sama utvrda bila pod opsadom. Samo, s obzirom na dosadašnji kontinuitet u serijalu, nije točan podatak kada Tex kaže da je to bilo prije šest godina, a to je lako dokazati činjenicom da tada Texov sin Kit još nije bio ni u dugoročnom planu.
Uz to, Gian Luigi s prethodnim epizodama i indirektnim sudjelovanjem glavnih likova u Američkom građanskom ratu (1861.-1865.) jasno postavlja vrijeme radnje u serijalu, s tim da se to čak i poklapa sa početnim epizodama u kojima Texa vidimo kako sudjeluje u ratu između Meksika i SAD-a (1846.-1848.), budući je Gian Luigi u tri ranije epizode (SAKL 10b/11a: Banda Daltonovih, SAKL 12b/13: Klopka i SAKL 15/16: Vatreno krštenje Kita Willera) naglašavao da je prošlo 15-20 godina od tih početnih epizoda, što najjasnije opet možemo vidjeti prema Kitovim godinama.
- Možda je baš slika ovog Hopi naselja dijelom nadahnula tatu Bonellija na ovu priču - mjesto First Mesa, godina 1941.:



Komentar:
Hopi su narod koji se često pojavljuje u vestern pričama, a Gian Luigi Bonelli ih je ovdje postavio u istu poziciju kao i mnoge indijanske narode prije njih.
Evo i zastave naroda Hopi:



Ponovno imamo hram na mesi, narod koji je zaveden i posvećen nekakvom okrutnom božanstvu, opet je nekakvo zlato u pitanju i bijelci koji su namirisali mogućnost da omaste brke, pa još te sulude crne kukuljice s rogovima koje nose na glavama pod arizonskim suncem...
Priča se može podijeliti u dva dijela, prvi sa hramom i drugi s upečatljivim bijegom kroz pustinju i završnicom u gradu Angellu. Drugi dio je puno bolji i dosta popravlja umobolni glavni dio priče s hramom na mesi.



Zaplet je poprilično intrigantan, a scena zavezanog Hopi Indijanca za leđa bizona upečatljiva. Mora se priznati i da je način izvršavanja smrtne presude vezivanjem za leđa bizona originalan. Slijede intrigantne riječi nesretnika na samrti i odluka o poduzimanju istrage zbog straha od dokolice.
Nakon dolaska u blizinu cilja istrage, naprasni napad čudnih likova označava početak središnjeg dijela priče. Neću reći da njihov suludi izgled nije efektan, ali vrućina na mjestu radnje kao i sama ideja stalnog nošenja tih kukuljica ne otvara mjesta logici. Slijedi djeva u nevolji, neuspješno slanje Kita po pojačanje, zarobljavanje, hram tipično astečkog izgleda na mesi usred pustoši Arizone, naivan scenarij bijega iz zarobljeništva i još naivnije uništenje svih snova Sinova bijelog bizona.
Srećom, pa su glavni organizatori tog kulta (koji su normalno bijelci) uspjeli pobjeći sa zlatom. Nije problem samo u naivnostima, već u upornom, bezidejnom ponavljanju istih elemenata, a tek smo na 25. broju redovne serije.
Bijeg preko pustinje i završni obračun u gradu Angellu uvelike popravljanju ukupan dojam ove epizode.

U ovoj epizodi je uz Galepa potpisan i Francesco Gamba, iako je i ranije Galep imao nekreditiranu pomoć na tušu. Shodno tome, čini mi se da je crtež detaljniji i precizniji, ali ne mogu garantirati da nije riječ o mome osobnom dojmu povezanog s tim saznanjem i mojim simpatijama prema grafičkom tvorcu Malog Rendžera.
Prva naslovnica Klasik izdanja (u punom formatu na poleđini SAKL 30) koristi efektan početni element ove priče, odnosno Kitovo spašavanje nesretnog Indijanca s leđa bizona, dok druga prikazuje Kita i Tigera Jacka (krivo obojene košulje) u akciji protiv dva Indijanca od kojih je jedan vrač Hopija.
Po pitanju redovnih brojeva, a ako se vodimo po naslovima na njima, ovoj epizodi bi trebale pripadati čak dvije naslovnice, one od brojeva 24 i 25. Samo što te dvije naslovnice nemaju puno dodirnih točaka s radnjom ove epizode, za razliku od dvije naslovnice Klasik izdanja koje su u stvari precrtane scene iz stripa.

(priča: 4, scenarij: 4, crtež: 8, naslovnice: 6) - 54%

Kameni tigar
(SAKL 32b/33a, ZS 334, SR 26b/27a), 64+32=96 str.
- trideset i deveta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Francesco Gamba & Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Kratki sadržaj:
Na povratku u selo Navaja, vještica prorekne Texu, Kitu i Tigeru opasnost na putu u vidu osvete Sinova bijelog bizona, za koje je iznenađeni trojac mislio da su prošlo svršeno vrijeme.

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 15.01.1956. do 11.03.1956. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u rujnu (ili listopadu) i studenom 1962. godine.
- Ova epizoda se odmah nastavlja na prethodnu, a direktni je nastavak radnje iz epizode "Zagonetni talisman"
- Prema onome što je i sam izjavio u intervjuu 1994. godine povodom izložbe u Luganu, Francesco Gamba je radio olovku, a Galep tuš na ovoj epizodi.

Komentar:
Za razliku od vestern standarda, ovdje je Gian Luigi Bonelli pokušao nešto novo. Zaplet je u pravom horor štihu sa zlogukom vješticom i stalnim osjećajem prijetnje nakon toga. Daljnjim razvojem priče Gian Luigi stalno potencira tu atmosferu mistike i jeze, pa ubacuje tragače za blagom starog indijanskog naroda Yopa, zanimljivi kameni hram u obliku tigra (s obzirom na geografski položaj logičnije bi bilo da je kip pume u pitanju ) i tajanstvenu prijetnju koja vreba iz tog hrama tamaneći jednog po jednog člana ekipe prisiljene taj hram koristiti kao utvrdu, jer im preostali, bijesni Sinovi bijelog bizona žele podariti dugu i bolnu agoniju prije smrti.
Bonelli je čak u nekoliko rečenica jednog od tragača za blagom ubacio nešto mogućih povijesnih detalja o narodu koji je izgradio hram, pa kaže da su Hopi jednim dijelom potomci Yopa i nekih drugih naroda sa sjevera. Usput, Sinovi bijelog bizona su Hopi. Mislim da bi bilo suludo ići provjeravati točnost tih podataka s obzirom da je očito da se išlo na atraktivnost, nikako točnost, vjerodostojnost i logiku.
Dio opsade i napadi Hopija na hram su klasika, ali ipak dosta zanimljivije izvedeni u odnosu na ranije priče, a pravi misterij leži u identitetu tajanstvene prijetnje iz hrama.
Po tom pitanju, ne treba niti spomenuti da slijedi razočaranje nakon otkrivenja brižno skrivane tajne i brzo rješavanje tajanstvene prijetnje na nekoliko vinjeta.



Osim upečatljivog, ali suludog identiteta tajanstvene prijetnje s obzirom na mjesto radnje, razlog razočaranju je poprilično neprecizan i konfuzan prikaz izgleda unutrašnjosti hrama, kao i napada tajanstvene prijetnje. Na većini vinjeta se ne vidi bazen, već samo na onima zbog potrebe radnje, a hram ekstremno varira u izgledu i dimenzijama.
Osim završnog okršaja s tajanstvenom prijetnjom i neuvjerljivog izgleda hrama, ostatak je sasvim solidan s uspješno stvorenim osjećajem jeze koja se provlači veći dio epizode, iako ovdje moram naglasiti da boja dodatno povećava taj dojam.



Zanimljivo je da ispada da ova epizoda nema niti jednu Galepovu naslovnicu koja zaista odgovara ovoj priči. Normalno je da su naslovnice originalne serije većinom odabirane da barem otprilike odgovaraju priči, ali u Strip-agent izdanju se ubacuju naslovnice Albo d'oro serije, odnosno naslovnice skoro precrtanih scena iz stripa. E, pa naslovnica na poleđini broja 32 (u talijanskom broj 64, a u njemu su prve 64 stranice ove priče) temom odgovara prethodnoj, dok naslovnica broja 33 narednoj epizodi. Tako da ova upečatljiva priča praktički je ostala bez naslovnice, a toliko je bilo interesantnih scena idealnih za antologijsku naslovnicu koja bi izglednom odudarala od većine dosadnih vestern naslovnica.

(priča: 6, scenarij: 6, crtež: 6, naslovnice: 2) - 56%

Misija u Las Vegasu
(SAKL 34b, ZS 344b, SR 28b), 32 str.
- četrdeset i prva Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Kratki sadržaj:
Bojnik Kit Carson prima hitnu poruku iz stožera. Zapovijed je da se odmah ide u Las Vegas, odakle je poručnik Floyd zatražio hitnu pomoć. Četiri parda inkognito stižu u Las Vegas, a Carson odmah padne u ruke lukavih razbojnika.



Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 10.06. do 24.06.1956. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u studenom 1962. godine.
- Originalnu naslovnicu SR 28 Dnevnik je dva puta iskoristio, prvi put za legendarni LMS 1 i drugi put za ovu priču, samo što su je malo doradili. (zanimljivost by tex2)

Komentar:
S obzirom na broj stranica jako uspjela epizoda, čija tema je zahtijevala ozbiljniji pristup. Pa ne sreće se svaki dan lažni Kit Carson i prava je šteta što se ta ideja nije realizirala s više napetosti i na više stranica.
Lažnog Carsona imat ćemo mnogo godina kasnije, u priči SR 316/317: "Il delitto di Kit Carson" iz veljače 1987. (kod nas ZS 984/985: Neuhvatljivi Proteus. Gotovo je sigurno da je autor te priče, Nizzi, bio inspiriran ovom "Misijom u Las Vegas".

Za razliku od prošle epizode, ovdje ne mogu hvaliti crtež. Galep kao da je crtao u žurbi ili preko volje. Dojam je pukog odrađivanja posla, bez neke volje za ničim više. Iako na mizernom broju stranica, ova priča ima efektnu originalnu naslovnicu, koja joj temom dosta odgovara, što nije slučaj kod Klasik izdanja. Zanimljivo da se ekipi iz Dnevnika nije svidjela originalna naslovnica, pa su je malo preinačili.

(priča: 8, scenarij: 4, crtež: 6, naslovnica: 7) - 61%

Crni Kojot
(SAKL 35b/36a, ZS 350, SR 29b/30a), 64+32=96 str.
- četrdeset i treća Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Kratki sadržaj:
Na povratku u Navajo rezervat negdje u bespućima Arizone, ničim izazvan, Texa napada Pueblo Indijanac. Normalno da mu je to bilo zadnje što je učinio, a dok je izdisao, zaprijetio je da će ga Crni Kojot osvetiti. Uz amajliju s likom kojota oko indijančeva vrata, isti znak ugraviran je i na kundaku njegove puške, pa je Tex odlučio saznati više i sam potražiti toga Crnog Kojota.

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 23.09.1956. do 19.11.1956. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi od siječnja do ožujka ili travnja 1963. godine.
- Tex drugu epizodu za redom je sam u akciji, ali se ovdje u samom finišu epizode pojavljuju i dva Kita.

Komentar:
Uh, ponovno imamo foru s hramom usred sela, nezasitnim i pohlepnim bijelcem prevarantom i naivnim Indijancima.
Uz već standardne naivnosti ovih početnih Texova i još standardniju naglu završnicu, ovdje imamo biser u samom zapletu. Naime, sudeći po kasnijoj priči, nesretni Indijanac nije imao nikakva logična ni nelogična razloga da napadne usamljenog jahača kao što je Tex.
Ipak, uz sve te gluparije, priča nije dosadna za čitati, a Gian Luigi je pokušao čak i iznenaditi (možda tadašnju mladež) s identitetom Crnog Kojota. Ne znam, mislim da je odmah sve jasno i bez sestre, a posebno fotografije. Tex pak glavinja uokolo kao najveći naivac i vjeruje svima bez pogovora! Nisam još vidio ovako naivnog Texa, a možda je u tome i draž ove priče.



Galep je sada već na visokoj razini. Vidljiva je puno veća posvećenost detaljima koliko god je morao biti svjestan kakve sve gluposti crta, kao što je onaj nesretni hram s čudesnim tajnim prolazima (ovaj put na sreću bez bazena i anakonde). Kad smo već kod tog upečatljivog hrama, nije mi baš jasno njegovo šarenilo na poleđini Strip-agent Klasika 35. U stripu je na sreću normalnije obojan, kao i na originalnoj naslovnici koja pripada redovnoj seriji.

Nema veze, idemo dalje! Valjda će jednom već krenuti te bolje epizode!

(priča: 5, scenarij: 5, crtež: 8, naslovnice: 8) - 62%

Zelena Mesa
(SAKL 37b/38a, ZS 363, SR 31b/32a), 64+32= 96 str.
- četrdeset i peta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Kratki sadržaj:
Tri naša rendžera su usred arizonske pustinje naišli na čovjeka razapetog na križ. Normalno, čovjek odmah umire pa su iz njegovih dokumenata saznali da je Pinkertonov agent u potjeri za zloglasnom braćom Burrows. Pomoću tragova u pustinji naši junaci će ući u trag autorima svirepog zločina, a zna se što im tada slijedi.

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 11.03.1957. do 06.05.1957. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u svibnju i lipnju 1963. godine.
- Mjesto radnje je u Koloradu. većinom u izmišljenom gradiću Cliff House i današnjem Nacionalnom parku Mesa Verde
- Prvo pojavljivanje Pinkertonova šefa Mac Parlanda.
- U razgovoru između Mac Parlanda i Texa saznajemo da je Američki građanski rat završio, što bi značilo da je od kronološki gledano 27. epizode serijala: "Zagonetka morskog konjića" (SAKL 20b-22a, LIBKB 9b, SR 16b/17a, LMS 72/73) prošlo minimalno četiri godine.
- Dnevnikov prevoditelj preveo je pravi naslov priče "Zelena Mesa" (po poznatom nacionalnom parku u Koloradu, gdje se odvija glavni dio priče) kao "Zeleni mjesec"!! Uz to, završne Texove riječi nemaju veze sa stvarnošću jer je Rube Burrows ubijen nekoliko stranica ranije, što Tex u pravom prijevodu i potvrđuje.
A mi se danas žalimo na Ludensove prevoditelje!
- Usput, mesa je izolirano uzvišenje ravnog vrha, greben ili brdo, koje je sa svih strana omeđeno strminama ili liticama i jasno stoji iznad okolne ravnice.



Komentar:
Sam zaplet priče je česta varijacija na temu u ovim početnim epizodama serijala, a to je nailazak na čovjeka na umoru. Čak je scena s nesretnikom na križu upotrebljena u kronološki gledano 34. epizodi serijala: Tragičan križ, s tim da razapinjanje na križ u toj priči s mormonima ima neke logike, dok je ovdje glupost na kubik, pogotovo s obzirom na osobine glavnih negativaca. Kao da je taj efektan zaplet osmišljen za neku drugu temu, pa eto tako ubačen.
Kad sam kod križa, jednostavno je nevjerojatno što su sve u Dnevniku cenzurirali, iako je Dnevnikova verzija logičnija.



Daljnji tok priče ipak dobiva neke logične konture, pa čak i zanimljive scene, ali završnica se ponovno svela skoro na puko prepričavanje.
Galep standardan s nešto manjih i teže zamjetnih greška u kontinuitetu, ali ovakve priče i ne zaslužuju bolje.
Po pitanju naslovnica, na poleđini 37. broja Strip-agent klasika imamo jednu generičku, dok naslovnica broja 38 prikazuje ljepše nacrtanu scenu iz stripa. Od originalnih, naslovnica 31. broja bi trebala pripadati ovoj priči zbog naslova, dok temom može bilo kojoj, a s obzirom na predimenzioniranog konja i nikakvu vrijednost nije mi jasna odluka Veselog Četvrtka da je stavi kao naslovnicu svoje sedme knjige. Dnevnikova je još i najbolja, ali ne da mi se istraživati kojoj epizodi zaista pripada.

Znači, još ništa od boljih epizoda, ali barem imamo premijerno pojavljivanje Mac Parlanda, a komično upoznavanje dva buduća prijatelja je scena koja uvelike podiže vrijednost ove epizode.

(priča: 5, scenarij: 5, crtež: 7, naslovnice: 2) - 53%

Irac Pat
(SAKL 39b/40a, ZS 370/371, SR 33b/34a), 96+64= 160 str.
- četrdeset i sedma Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Francesco Gamba & Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Kratki sadržaj:
Na zadatku u gradu Abileneu, Tex i Carson upoznaju Irca Pata Mac Rayana, što će biti tek početak zajedničkih pustolovina u ovoj i sljedećim epizodama, a posebno početak još jednog velikog prijateljstva.



Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 05.08.1957. do 09.11.1957. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u srpnju i kolovozu 1963. godine.
- Prvi dio radnje ove epizode bi se trebao odvijati u Kansasu (Abilene, Sharon Springs), a drugi dio u Coloradu (Glendale). To dijelom potvrđuje izjava razbojnika da do granice Nebraske ima 300 km, kao i stalno spominjanje Denvera, glavnog grada Colorada, u završnom dijelu epizode.

Komentar:
Unatoč ogromnom broju (čak i za početne avanture) naivnih, besmislenih i nemogućih situacija, moram priznati da je pojava simpatičnog irskog diva poprilično osvježenje u tada jednoličnoj kolotečini ovog serijala.
Nažalost, ponovno imamo radnju koja se stalno nastavlja, pa tako ova epizoda sadržava tri generičke vestern avanture, što je obilježje samih početaka većine Bonelli serijala, čemu dodatno pridonosi ponovno prejednostavan crtež. Očita većinska angažiranost ovdje jako lošeg Gambe nikako ne pridonosi pozitivnom osjećaju prilikom čitanja, već je riječ o ogromnom koraku unatrag u odnosu na prethodnu epizodu.



Usitnjen, prejednostavan, neujednačen crtež s jako malo dinamike i kriminalno lošim kadriranjem su samo neka od obilježja. Ukratko, Gamba u najgorem obliku.
Po pitanju scenarija, geografske neusklađenosti i više nego očigledni anakronizam u vidu pojave automobila su samo dio problema. Scene gdje Pat ruši sve oko sebe u stilu Hulka možda odgovaraju besmislenim američkim stripovima fantastično-superjunačke tematike, nikako profinjenijem europskom stripu.
Svejedno, prebacivanje pozornosti s Texa na Pata je više nego dobrodošlo, a prvenstveno dovodi do povećanja zanimanja prilikom čitanja, da ne spominjem stalno prisustvo humorističnih elementa.
Zbog toga ova priča od mene ipak dobiva prolaznu ocjenu.



Glavna naslovnica klasik izdanja najbolje opisuje ovu epizodu, dok u istom izdanju imamo još dvije poprilično "random" naslovnice, bez velikih primjesa događaja unutar korica. Naslovnica broja 33 regularne serije efektna, ali također bez nekih velikih poveznica s događajima u epizodi, odnosno prvom dijelu iste. Dnevnikove naslovnice je bolje ne komentirati.

(priča: 5, scenarij: 5, crtež: 5, naslovnice: 5) - 50%

Mislim da je sljedeća TX LIB 114 - Dolina straha (SR 45/46), ali tu se radilo o krpaju Dnevnikovih rupa, a s tom su konačno sve i zakrpane.

Napad u Montezumi
(SAKL 41b/42a, ZS 378, SR 35b/36a), 64+64= 128 str.
- četrdeset i deveta Texova epizoda

Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnice: Aurelio Galleppini

Kratki sadržaj:
Tex i Carson, po nalogu zapovjedništva rendžera, stižu zajedno s Patom Mac Ryanom u Montezumu, kako bi istražili misterioznu sabotažu protiv željezničke tvrtke Kansas & Pacific.

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od 08.02.1958. do 26.04.1958. u striscia seriji, dok u Bonelli formatu izlazi u rujnu i listopadu 1963. godine.
- Treća uzastopna priča s Patom Mac Ryanom uz Texa i Carsona. Jasna je namjera Gianluigija Bonellija da čitatelje bolje upozna s novim likom, kojem je suđeno da postane vjeran prijatelj rendžera.
- Pat po prvi put stavlja revolveraški pojas i koristi revolver.
- Tex i Carson službeno daju ostavku zapovjedništvu rendžera, a razlog je da dobiju slobodne ruke, odnosno da ih zakon ne koči po pitanju istjerivanja pravde u Montezumi.


Komentar:
Nakon izleta na jug Arizone, ekipa se opet vraća na tisuće kilometara udaljen Brentov ranč negdje u Coloradu, gdje pismom od zapovjedništva rendžera Tex i Carson dobivaju novi zadatak u Kanzasu.

- Pat, pazi metak!
- Hvala Texe, spasio si mi život!

Unatoč zapaženoj ulozi u ovoj epizodi, ostaje dojam da je Patova uloga prilično usiljena i da on kso lik nikako ne odgovara klasičnoj radnji kakva većinom krasi početni, naivni period Texova serijala. Stoga ova priča ne nudi ništa nova, već je u pitanju još jedna jednosmjerna pucačina i obračun s lokalnim kriminalcima. Jedino Gordon, glavni negativac i vlasnik saluna "Golden Nuggeta", pomalo iskače iz kolotečine svojom upornošću i vjerom da će ga zakon zaštiti o Texova terora. Da, Tex nema nikakve dokaze da Gordon stoji iza svih nevolja koje prate izgradnju pruge, ali to ga ne sprječava da do dokaza dođe na teži - nelegalan način. Stoga postupak davanja otkaza rendžerskoj komandi i ponovni prelazak u ilegalu daje završnom dijelu priče originalnost, pa i dozu uvjerljivosti, što u konačnici ukupan dojam okreće na pozitivu.
Nažalost, to se nikako ne može reći za površan i neuvjerljiv Galepov crtež, kojem ovdje ni lijep kolor puno ne pomaže. O naslovnicama se također ništa lijepa ne da napisati. Originalna naslovnica regularnog broja 35 istovjetna je onoj našeg Strip-agent klasika 42, koja s još jednom na poleđini broja 41 zatvara siromašan izbor naslovnica koje pripadaju ovoj avanturi. Istina, moram ovdje spomenuti Dnevnik koji je (za promjenu) po pitanju naslovnice napravio najbolji odabir.

(priča: 6, scenarij: 5, crtež: 4, naslovnice: 3) - 48%