MISTER NO
LMS 771/772
TAJNO ORUŽJE/ SPORA OSVETA
Korice: Ferinjo/ Lebović
Crtao: Bruno Marraffa
Pisao: Ticaba Sclavijano






Intro:
Ilija Čvorović: Listen you, Stalin was killing you, but he was not killing you enough!

Yo! ----- Yo!
Secret Weapon... Rio Negro muthafukazz! Yo!

Rio Negro, Brazil li je, Imperatorova plantaža
Pakao za robove i strogo čuvana tajna!

Iiiii, imperatorov sin, po imenu Fransisko,
Otkrio je tajnu i više ništa nije isto
Postao je Scanner, masta ov telekineza,
Da prži na daljinu, postao je hodajuća friteza

I četres' čet'ri 'dine kasnije, na severu, bratskog kontinenta...
U americi je CIA čula za njegovo postojanje,
Sad za Brazil hvataju prvi avion,
Da od života mu prave sranje!

Za to vreme, Mister No se cirozira i puši neko granje,
nesvesan situacije, da i njega čeka...

više-manje, više-manje, isto sranje, drugo pakovanje!

Lociran od strane CIA-e, Fransisko sada po Manausu bega,
Agent plave kose, po uličicama ga vreba,
A Fransisko se ušteka gde nalazi se Mister Noova koliba,
I tu Agent CIA-e upada...

Preti Mister Nou, ovaj u šoku, probuđen gleda,
tek tada, Agent čevu štopljiva, da zapuca bam-bam, skoro da i ne okleva
Kad prilazi mu perfidno... Fransisko iza leđa...

Tada agent oseti stipr Fransiska u ljabu mu letiu, oči iskolači ko da je pio ricinus,
glava se nadu, prsnu ko u smeh, Mister No u šoku...reče samo sport, droga ne!

Sada zajedno, Mister No i Fransisko idu da nadju, uzrok Fransiskove duševne boli,
Dok ih ostatak CIA bolumente, prati po kopnu i po vodi.

Harambaša Jovanča, Dugonogi Stric...
Lazar Mačak madafakaz, a tu je i Vanjka Široki...
Nikolica Prikolica, Đoko Potrk, Nik Ćulibrk,
Poljar Lijan, Knez Valjuško sve CIA-ini agenti

Dođi lolo na vašar u Čačak,
Uvek nosi Magnum gun, zajebani Lazar Mačak!
Sjebaće te dok kažeš 1, 2, 3 - maslačak!

Fransisko zračiiiii, gdi god da krene, gde god da korača,
Fransisko zračiiii, ubojitije od žarača...
Svako ko ga oseti, umire u mukama, plamena i plača
Ali ne i Mister No...
Jer on je na vreme popio... pika za čio!

Fransisko čapri Mister No, što ga iz CIA-e traže,
Mister No saznaje, da je Fransisko bio deo Američke militarne branše
Trebao je Hitlera da rokne
Al' nešto je pošlo po zlu,
nije hteo rata, bio je jedinac, iskao je brata, al' zajebo ga tata,
A.K.A imperator sadista, prokleti madafakka

Mister No ga sluša, duva trovu pravu, šokovi i fleševi
zavrteli mu glavu... al' svata da je Fransisko upravu,
i zato idu zajedno da isteraju pravdu!

....

You... wanna know... what happend next my brother?
- Da brate, šta je bilo?


Yo!

Fransisko i Mister No su sada na placu sada napuštene,
Imperatorove plantaže, kokaju CIA agente ko od šale...
A onda otkrivaju srž strogo čuvane tajne....

Tajne podruma, madafakazz indiosi, bacili su kletvuuuuu!
Fransisko je proklet, oružje u rukama duhova indiosaaa!

Ekstaza.... Sadizam... ludnica... Brian De Palma, šipu racku u školu gracku! Yo!

Preživeli CIA agenti sada postaju mrtvi, jer Franisko s pogledom ih spaljiva i mrvi,
Mister No stillz on vutri...

Sada, kad video je šta je ustvari plantaže tajna, Fransisko miran može da mre...

A Mister No je nanovo u šoku, jer indiozz madafakazz, došli su iz svemira!
Sad vode i Fransiskaaaaa!
Mister No odlučuje, da prekine da se drogiraaaa!!!

A Sad sledi ocennnnaaaa:

šest od deset, tragedijaaaa!

Kada Ajs Nigrutin recenzira Mister No.

Ahh te Mister No djevojke


Mada nemojte vjerovati tolikom zavodništvu Mister Noa to vam je samo u stripovima. Ja sam otprilike kao on u stvarnosti srednjih godina, prosjed, uvijek bez kinte i niti jedna me žena ne želi pipnuti niti štapom.

MN LIB 31: Yanoame (SR 63/64/65a, LMS 713/715/716)

Broj stranica: 237

Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Vincenzo Monti & Luigi Merati
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od kolovoza do listopada 1980.
- Prvi dio priče se odvija u pograničnoj zoni Brazila i Venezuele, na obalama rijeke Araçá, dok se drugi dio odvija na tromeđi Brazila, Perua i Kolumbije, u blizini grada Leticie. Leticia je najužniji grad Kolumbije i zajedno sa susjednim gradom u Brazilu, imenom Tabatinga, danas tvori urbano područje sa preko 100000 stanovnika. Između Perua i Kolumbije, tridesetih godina prošlog stoljeća, izbio je oružani sukob zbog tog grada, kojeg je uspješno uspjela riješiti kasnije propala organizacija "Liga naroda" koju su nakon Drugog svjetskog rata naslijedili "Ujedinjeni narodi".
- Debi Krugera na naslovnicama (druga naslovnica ove epizode).
- 71. str.: engleske strojnice Sten Mark II. nastale usred Drugog svjetskog rata nakon povlačenja britanskih snaga iz Dunkirka, jednostavne izvedbe u svrhu brze i hitne proizvodnje.
Strojnica Sten Mark II:


- 111. str.: Domoroci ne trebaju dokumente za prelazak državne granice.
- Libellus standardno stvara dojam neprekinutog stripa kada se epizoda proteže na novi broj koji nema naslovnicu koja pripada tekućoj epizodi, tako da je ovdje ubačena zadnja vinjeta na strani 200 (kopija zadnje vinjete s prethodne stranice) i zadnja vinjeta na strani 201 (ubačena scena s prve vinjete slijedeće stranice na preokrenutu pozadinu središnje vinjete te iste stranice koja lijepo odgovara toj sceni). Ponovno odličan i teško zamjetan perfekcionistički posao!

Kratki sadržaj:
Nakon što budu otete žene iz indioskog sela u kojem u tom trenutku boravi i Mister No, naš pilot protiv svoje volje biva uvučen u potragu za djevojkama.

Komentar:
Nolitta je pravi primjer onog istinskog pripovjedača koji čitatelja elegantno i uvjerljivo uvuče u taj imaginarni svijet pustolovina i (što je najvažnije) pravde. Znam, sada mislite kako je u ovom serijalu pravda relativan pojam i u pravu ste, ali osjećaj ispunjenja na kraju Nolittinih priča je konstanta, a to je taj osjećaj kada pravda prevlada (ne zakon) i zlikovci dobiju što zaslužuju.
Istina, ima i Nolittinih priča gdje nije lako razlučiti tko su pozitivci (npr. LIB 30: Uskršnji otok, LIB 80: Mau Mau, LIB 82: Tuarezi), ali Nolitta nam je u svim tim pričama servirao ono o čemu ovdje jasno govori. To je ta njegova pobuna protiv zlostavljanja bijelih kolonizatora nad lokalnim obespravljenim stanovništvom - domorocima kako ih ti kolonizatori nazivaju.
Za razliku od epizoda koje sam ranije naveo, ovdje negativci jasno i nesmiljeno dobivaju ono što ih slijeduje bez suvišnih moralnih rasprava i pokušaja traženja pravde preko institucija koje su u službi kriminala.
Posebno impresionira, a i šokira Kruger svojom SS-ovskom okrutnošću. Mister No ga je lukavo poveo sa sobom. I sada njih dvojica prekaljenih ratnika, dojučerašnjih neprijatelja, rame uz rame, "poput talijanskih ronioca kod Gibraltara", su u potrazi za pravdom negdje usred Amazonije. U cijeloj toj operaciji u stilu komandosa, najjači je onaj lik koji ništa ne može pogoditi strojnicom. Kad je najprije promašio Mister Noa i ekipu s par metara, ta situacija mi se činila kao velika nelogičnost, ali kasnije scene pokazuju kroničnu nesposobnost stanovitog Paca da pogodi bilo što, tako da se to pretvara u dobro izrežirani komični element.



S njima je i Akawe, Indios zbog čije ljubavi prema otetoj mu ženi su i krenuli u taj suludi pothvat. Akawe je naprasan i jednostavan lik. Pravi primjer Indiosa kojemu nisu jasne bjelačke taktičke igre i pretvaranja. Bez njega ova priča ne bi imala smisla. Šokantan kraj glavnog organizatora otmica od strane nekoga od koga se najmanje očekuje tako nešto je točka na i. Samo što to djelo, iako neočekivano, je i više nego realno kada se razmisli o uzrocima takvog ponašanja.
Još kada se tu doda mnoštvo zanimljivosti koje nam Nolitta nepretenciozno servira preko osobnih iskustava iz prve ruke, kao i plejadu ostalih zanimljivih i uvjerljivih likova (moram barem spomenuti Sudanca Muhameda i mušteriju našeg pilota iz prvog dijela ove priče - mister Randalla), samo mogu kazati: "Bravo još jednom, majstore!"
Po pitanju crteža Merati i Monti u svome oproštaju sa serijalom se još jednom izvrsno nadopunjuju, a s obzirom da imaju sličan stil, taj dio im nije bio izazov. Prvi svezak mi se čini da je kompletan Montijevo djelo, a drugi Meratijev, dok su završnicu odradili u koprodukciji. Više mi se sviđa Meratijev način crtanja MIster Noa, dok je Montijev crtež fludiniji. U globalu gledano ovo je bolje nacrtana epizoda od "Eldorada" i ne može se naći nekih većih zamjerki. Sve štima - od facijalnih ekspresija i izgleda likova do dinamike i perspektiva. Mogu samo ustvrditi da mi je žao što im je ovo zadnja epizoda pilota.
Prva naslovnica dobra, dok je Ferri na drugoj sfušario Krugera koji i ne liči na sebe.



(priča: 9, scenarij: 9, crtež: 9, naslovnice: 6) - 87%

MN LIB 33: Argentina! (SR 68/69a, LMS 725/726)

Broj stranica: 165

Scenarij: Ennio Missaglia
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izašla u siječnju i veljači 1981.
- Missaglina peta epizoda u serijalu, a prva u kojoj ne prikazuje Mister Noa kao okorjelog pijanca, što je svakako napredak.
- Na samom početku, Mister No za potrebe posla ponovno koristi svoj "volador". Zadnji put smo taj njegov čamac vidjeli u MN LIB 8: Prljava afera.
- Kao što naslov priče kaže, Mister No nas ovaj put vodi u Argentinu, i to u puste krajeve argentinske pampe.
- 23. str.: Kruger u svojoj kolibi uz štednjak na plin ima i peć na drva, iako je najniža prosječna temperatura u Manausu (u siječnju) 26.9 °C.
- 129. str.: Zanimljiv prikaz uporabe oružja tipičnog za gauče i Patagoniju u lovu na južnoameričku vrstu noja - nandua. Svakako najvrjednija scena u ovoj epizodi!



Kratki sadržaj:
Mister No biva optužen da je ubio jednog argentinskog političkog imigranta na zabavi na koju je pozvan. Što je najgore, ni sam nije siguran da nije krivac, budući je nesretnik ubijen s dva metka, koliko ih i nedostaje u njegovom pištolju. Bijeg je jedina opcija, a potraga ga vodi u bespuća argentinske pampe.

Komentar:
Missaglia ovdje nastavlja s receptom koji je primijenio u epizodi MN LIB 21: Neumoljivi (U zemlji Morosa), a to je putopisno oponašanje pripovjedačkog stila velikog majstora Nolitte.
Taj putopisni dio u kojem nam otkriva razne zanimljivosti argentinske pampe je ujedno i jedini element vrijedan malo veće pažnje.
Čak sam dojma da se (baš kao i u epizodi na koju sam se već referirao) Nolitta osobno angažirao.

Ostatak je proziran i jasan od prve. Missaglia je ovdje potpuno nepretenciozan pa nakon banalnog i već ustaljenog zapleta, imamo malo bolje izveden bijeg sa zanimljivim Krugerovim sudjelovanjem.
Nakon dolaska u Argentinu Missaglia vrlo brzo ubija neizvjesnost oko identiteta ubojice. Detalj s Jeepom kojeg gospodin Manero upućuje nakon razgovora s našim junakom, pažljivom čitatelju ne ostavlja mjesta sumnji.
Uz to, upitan je i neuvjerljiv motiv gauča Ramona da pomogne nepoznatom Amerikancu i izda gazdu. Normalno, uvijek može postojati neki skriveni motiv kao politički ili ideološki, pa čak i osveta, ali Missaglia to nije tako prikazao. Ramon kaže da se gauči nikad ne zadržavaju na jednom mjestu dugo, već im je bitna sloboda, a sam bira progonstvo.
Logično?
Normalno da ne!
Šećer na kraju je neuvjerljiv završetak gdje su manauški policajci prikazani kao klauni, a skidanje sa sebe opravdane sumnje za ubojstvo kao dječja igra, jer Ramon i Mister No nemaju dokaze već klimavo svjedočenje bez dokaza. Moćan čovjek kakav je Manero pojede takve za doručak.

Po pitanju crteža nisam pretjerano zadovoljan, budući mi se čini da Diso se nije baš previše potrudio. Definitivno daleko od njegovih najboljih radova. Naslovnice sličnih motiva, a nije da priča nije nudila više mogućnosti. Druga je poprilično neozbiljna, pa mi je razumljivo što je Libellus prvu naslovnicu stavio za glavnu.



U globalu može proći kao opuštajuća filler epizoda s vrhunskim putopisnim elementima iz svakodnevnog života gauča i prirodnim zanimljivostima argentinske pampe.
Stoga od mene ipak ide topla preporuka.

(priča: 6, scenarij: 7, crtež: 7, naslovnice: 4) - 64%

MN LIB 100: Bezdan (SR 220b/221, SD 20b/21)

Broj stranica: 140

Scenarij: Luigi Mignacco
Crtež: Roberto Diso
Naslovnica: Roberto Diso

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izašla u rujnu i listopadu 1993.
- Radnja se većinom odvija na pučini Karipskog mora, a sam zaplet u Kingstonu, glavnom gradu Jamajke. Na samom početku se spominje da je Mister No bio na letu od George Towna (Kajmanski otoci) prema Kingstonu.
- Mister No kaže kako je proveo rat u P40 (Curtiss P-40 Warhawk), što nam je najprije Nolitta ispričao u MN LIB 26: Mister No ide u rat, a kasnije i Mignacco u MN LIB 68: Leteći Tigrovi, pa (ako još niste) provjerite je li rekao istinu.
- Kada kaže da je već ronio u ronilačkom odijelu, Mister No se referira na epizodu MN LIB 72: Riječno zlato, a podvodni skafander je koristio i u jednoj od ranih epizoda MN LIB 13: Traži se Carlos Gomez.
- U priči spomenuti prvi napad nemoguće divovske lignje na našeg nesretnog pilota se dogodio u MN LIB 23: Pobunjenici s “Escuala”.


Kratki sadržaj:
Pri povratku s Kube Mister No u niskom letu uoči naizgled gusarski prepad na jedan brod, ali nakon što prijavi slučaj policiji ispostavi se da je pilot to sve sanjao. Samo što Jerry nije tip koji će tek tako dopustiti da netko pravi majmuna od njega, što ga u konačnici dovede na dno Karipskog mora


Recenzija:
Mister No je junak koji je preživio puno svakakvih dogodovština u svojoj ratnoj i avanturističkoj karijeri, pa nije čudo kada scenarist koristi neke već viđene zaplete i scene.
U vrijeme izlaska ove epizode, nakon završetka "afričkog ciklusa" i prelaska broja 200 u redovnoj seriji, postalo je jasno da je dotadašnju kvalitetu i svježinu serijala nemoguće održati čak i s najboljim scenaristima. Dodatan uteg serijalu je bio i Mignacco, glavni scenarist serijala nakon povlačenja velikana kao što su Nolitta, Castelli i Sclavi.
Ova epizoda je pravi primjer njegove bezidejnosti i nemoći u pripovijedanju. To se posebno osjeti kada se na ovako nešto prebaciš s priča koje su pisali gore spomenuti velikani.
Tema nije toliko ni loša, ali ukupni dojam je daleko od dobrog. Iako su svi elementi u priči već viđeni puno puta samo na ovom serijalu, toliko su široke mogućnosti koje se nude da je teško zeznuti stvar. Samo što se Mignacco ovdje nije ni potrudio razraditi priču, već nam servira puno toga, ali sve je to nekako prenatrpano, nerazrađeno, površno, usiljeno, pa i banalno.



Nolitta bi s puno manje elemenata napisao neusporedivo tečniju priču s gomilom zanimljivih detalja. Sigurno ne bi ubacio suvišnu glupost kao napad divovske lignje samo zbog efekta. Takve scene rade loši scenaristi nesposobni postići dubinu u svojim pričama, kao npr. Missaglia koji se sličnim ili istim forama služio u MN LIB 23: Pobunjenici s “Escuala” i MN LIB 27: Krstarenje iz noćne more.
Po pitanju te situacije nije svako zlo za zlo, pa je zgodna scena u kojoj profesor Maurier ne vjeruje Mister Nou, okarakteriziravši situaciju iz Missagline epizode kao nemoguću jer, kako kaže: "divovski mekušci žive na dubinama od tisuću metara i rijetko kad se uzdignu na četiristo metara dubine". Uz to dodaje: „Mister No, vi ste simpatičan lažljivac! Vi piloti pričate veće laži od nekih ribara koje poznajem.“

Profesor Maurier je poznati francuski znanstvenik čiju je kćer otela skupina pod vodstvom tajanstvene žene i drže ga kao taoca zajedno s posadom njegovog oceanografskog broda. Brod je opskrbljen malom podmornicom koja se može spustiti do dubine od 1500 metara, što ga čini idealnim za izvlačenje nečega iz olupine broda potonulog prije deset godina.

Kad već pričam o likovima, posebno se ističe tajanstvena zgodna krijumčarka (Ambra Gray) koju iz neidentificiranog razloga svi sa poštovanjem nazivaju "Gospodarica" i koja ima oči različite boje; jedno tamno smeđe, a drugo sivo-plavo.



Zanimljiva je i skupina ribara s broda Queen II, odnosno hrpa luđaka raznih rasa koji tvrde da su braća i nazivaju ocem zlostavljača ekstremne kategorije - starog kapetana broda, koji pojavom i karakterom podsjeća na jednako tragičan lik kapetana Ahaba iz Moby Dicka.
Ti čudni likovi koji se ponašaju kao pripadnici nekakve zlokobne sekte su u potrazi za tajanstvenom Ambrom koju i oni nazivaju "Gospodarica", a stjecajem okolnosti su oteli Mister Noa koji je time dobio čast da osjeti štap uvijek bijesnog starog kapetana Charona.



Kako se priča razvija sve je jasnije da je tajanstvena ljepotica najveći negativac, ali svejedno je puno simpatičnija od hrpe luđaka starog kapetana Charona. Zanimljivo je i da se Mignacco uopće ne opterećuje detaljnim objašnjenjem veze između njih dvoje, već se zadržava na tome da istakne da je Ambra izdala Charona, uz to što ga je grupa njenih ljudi mučila i ostavila ranjena da umre na plaži. To se sve desilo nakon što je njegov prethodni brod - teretnjak Queen (novi Queen II je očigledno ribarski brod) potonuo u oluji sa sanducima koji pripadaju grupi pod vodstvom "Gospodarice" Ambre. Taj brodolom jedino je preživio stari čangrizavi kapetan, pa je Ambri i ekipi sve to bilo sumnjivo.

Samo što je očigledno da je priroda odnosa između Ambre i starog Charona puno kompliciranija nego to kaže ovo objašnjenje servirano u priči. Sam razlog što očiglednu krijumčarku Ambru svi nazivaju gospodaricom je dovoljno intrigantan.
To što nisu servirani svi odgovori po meni i nije neki minus. Dapače, zbog toga njihov odnos dobiva još zagonetniju dimenziju.
Samo što sam dojma da Mignacco nije uradio s ovom pričom sve što je htio, pa mislim da su te rupe više rezultat nekakve žurbe ili namjernog skraćivanja broja stranica.



Vidi se da je Mignacco imao više nego solidnu ideju začinjenu sočnim i zagonetnim likovima. Stoga je još veći žal što je kulminacija i završni dio tako traljavo izveden. Kao da je iz nekog razloga odlučio skratiti priču i završiti je do kraja sveska! Da u slijedećem broju ide neka velika i bitna priča još bih to i razumio, ali nakon ove ide hrpa bezličnih epizoda od koje su neke zaista loše, dok će prava prekretnica uslijediti (MN LIB 112: Crveni vjetar) tek za dvadeset brojeva.

Diso pokazuje da je pravi majstor unatoč velikom broju neuspjelih, čak neuglednih scena. S druge strane ima scena s pravim bogatstvom atraktivnih detalja i životinjskog svijeta u pozadini, a primijeti se majstorska ruka na velikom broju zanimljivih scena i perspektiva. Naslovnica atraktivna, ali nekako „jeftina“ u iskorištavanju najefektnije, ali po meni suvišne scene. Takav „jeftin“ osjećaj mi ostavlja epizoda u cijelosti, a bilo je više nego dovoljno intrigantnih elemenata i mogućnosti da to nije trebalo biti tako. Šteta!



(priča: 7, scenarij: 4, crtež: 8, naslovnica: 6) - 63%

MN LIB 35: Krv na snijegu (SR 72b/73/74a, LMS 739/740/742)

Broj stranica: 218

Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od svibnja do srpnja 1981.
- Mister No priča svoje dogodovštine koje je proživio od listopada 1949. do proljeća 1950. s prvim dijelom priče u New Yorku, a drugim u Aspenu, Kolorado.
- Nakon što se u Missaglinoj epizodi MN LIB 33: Argentina! Mister No skrivao u Krugerovoj kolibi, ovdje vidimo da Kruger ima novu baraku - i to jedinu u tirolskom stilu u cijeloj Južnoj Americi.
- Prilikom upoznavanja s muzičarima za vrijeme gužvanja u njihovu kombiju, Mister No se prisjeća scena u desantnim čamcima prije iskrcavanja iz rata, ne definirajući točno koja je iskrcavanja preživio, osim što je dao do znanja da je bilo bezbroj takvih situacija!?
- Omiljena pjesma i tajno oružje našeg zavodnika "Body and soul" u njemu također omiljenoj izvedbi Billie Holiday (1915.-1959.) iz 1940. - LINK
P. S.: Većina ljudi kad traži površno po netu nađe pjesmu koja je snimljena 1957., dok je u stvari pjesma nastala 1930. i do vremena odvijanje radnje ove priče imala je velik broj izvedbi, odnosno izvođača, tako da to nije nelogičnost kako se ponekad zna pročitati.


Kratki sadržaj:
Mister No nakon veselog provoda priča Krugeru o nesretnim događajima od prije nekoliko godina u New Yorku koji su ga doveli do skijaškog centra u povojima - Aspena.


Komentar:
Ne znam koji mi je ovo put da čitam ovu epizodu, ali zaključak da je ovo vrhunska priča se ne mijenja, a pozitivni dojmovi se svakim novim čitanjem samo povećavaju. Samo nebo je granica kad je Nolitta u pitanju!
Nolitta ovdje pokazuje kako napisati izvrstan, na prvu jednostavan, a u biti tako kompleksan scenarij. Sve je tu kristalno jasno od prve, ali to je samo onaj prvi površinski sloj, a svako novo čitanje otkriva nove nijanse ispod te osnovne, bazne razine pripovijedanja.
Za početak možemo malo o kronologiji!
U Mister Noovoj kronologiji 1950. godina je prilično popunjena, a ova epizoda je prva kojom se Nolitta dotakao razdoblja nakon Jerryjevog povratka iz rata. Poslije su se pojavile neke nedoumice i nepodudarnosti u činjenicama gdje i što je naš junak radio u toj godini koja je označila konačnu prekretnicu u njegovu životu, ali mislim (ovako po sjećanju) da su to sitne nepodudarnosti koje ću detaljno razmotriti kada kronološki čitajući dođem do epizode koja se dotiče tog razdoblja. U svakom slučaju, budući da je ovo prva epizoda koja se bavi tim razdobljem, ne može se govoriti da je ovdje nešto krivo prezentirano, a na kraju krajeva, Jerry uvijek priča svoje doživljaje, pa činjenice mogu biti blago iskrivljene s obzirom na situaciju i sugovornika.

Anita:


Nakon što sam ne tako davno pročitao stinkyjev impresivan komentar na ovu priču, posebno mi je upala u oko nelogičnost koju je primijetio i kako je napisao: "petparačko rješenje sa slučajnim nalazom adrese u kutiji cigareta", koju ispada da je Jerry nosio u džepu pet mjeseci, pa da pokušam objasniti i eliminirati taj detalj s popisa nelogičnosti uz kratki uvod u radnju ove epizode.

Naime, priča počinje njegovim posjetom zoološkom vrtu u Bronxu gdje mu bivši ratni suborac Alan Chambers daje svoju adresu na papiriću uz poziv da ga ovaj posjeti u Koloradu. Nije prikazano gdje Mister No sprema papirić, ali pretpostavka je da ga je stavio u džep i zaboravio na njega.
Nakon toga ide Mister Noovo izigravanje superjunaka koje će imati dalekosežne posljedice. Po tom pitanju ostala je i činjenica da je nakon namjerno izazvane nesreće vozač motora ostao oduzet od struka na dolje, pa je upitno je li Mister Noova reakcija bila pretjerana i vrijedna jedne torbice? Pogotovo ako se uzme u obzir Philove riječi: "vjerojatno su mnogi od njih obični propalice koji će prije ili poslije ostariti i opametiti se."
Nadalje ide prepričavanje svojih detalja iz svakodnevnog života do napada huligana. Cijelo to vrijeme Jerry je u istoj jakni, a nakon što se probudio u bolnici Phil Mulligan mu vadi kutiju cigareta iz te iste vjetrovke.
Jerry, nakon što je izvadio zadnju cigaretu iz kutije nalazi papirić i kaže: "A kakav je sad ovo papirić? I kako je uopće završio u ovoj kutiji?"
Ove njegove riječi jasno daju do znanja da se on čudi kako je papirić završio u kutiji i daje do znanja da ga on tu nije stavio. Ajmo reći da je bio u džepu i upao u kutiju dok su ga brutalno premlaćivali!
Sad, s obzirom na vremenske prilike u stripu neobično je da je Mister No došao u Aspen krajem ožujka (kako ispadne ako uzmemo Jackyjeve riječi zdravo za gotovo da je bio u zatvoru pet mjeseci), ali nije nemoguće.

Jackie:


Kad smo već kod možebitnih nelogičnosti, Nolittin način pripovijedanja toliko zaokupi pozornost čitatelja, da dosta nelogičnosti prođe neopaženo. Evo, ja sam tek nakon drugog čitanja primijetio da je Diso (većinom) nacrtao aute s kraja šezdesetih!! Za to primijetiti, ne trebaš se razumjeti u američke aute. U pitanju je greška od skoro dvadeset godina, a nije neka daleka prošlost! Mislim, razlika između auta s početka i kraja pedesetih u Americi je ogromna, a pogotovo od onih s kraja šezdesetih.
Izgled čopera mi je bio sumnjiv, ali njih se nekako može progurati. Ipak, po pitanju čopera, pravi izgled bi bio onaj s prve naslovnice! Ajde da sam doživio i to da je Ferrijev crtež realniji i vjerodostojniji, jer je on poznat po nepoštivanju povijesnih i zemljopisnih činjenica (Zagor).
Ovu nelogičnost ne uzimam za manu scenariju, već isključivo Disu. Mislim, vidi se trud da Mister No izgleda mlađe, pa prekrasno nacrtani snježni pejzaži, vrhunska dinamika i tečnost crteža, a onda pada na ovakvim banalnostima.



Nakon što sam više-manje demantirao moguće nelogičnosti koje se često znaju vidjeti u komentarima, a koje nisu toliko bitne za ocjenu i kvalitetu priče, možemo malo o bitnome u epizodi.
Ono što je bitno su poruke koje nam majstor Nolitta tako lukavo, nenametljivo i fluidno servira; kao što je npr. očigledno Chambersovo i Mister Noovo nesnalaženje u životu nakon rata. Očita je razlika u njihovu ponašanju kod kontakta s ostalim likovima, tj. onima koji nisu prošli rat. To se posebno očituje kada mlada ekipa pjevača zeza Jerryja koji je po ponašanju puno stariji od njih, dok u stvari razlika u godinama nije tako velika, a Nolitta nam je svojim pripovijedanjem omogućio da ga, kod takvih scena, gledamo kao starca.



Tu su još i potpuno krive procjene glavnog junaka. Jednu s pretjeranom reakcijom kod prvog susreta s Jackyjem sam već spomenuo. Nakon toga samo promatramo njegovo nesnalaženje u životu nakon rata, da bi sve kulminiralo kada mu je šerif održao verbalnu i šakačku lekciju - i to dva puta. U njegov tada skoro samoubilački profil se idealno uklapa i završni očajnički pokušaj pomaganja prijatelju u nevolji.
Chambers je pak posebna pjesma, ono tipičan lik koji je u ratu izgubio najbolje godine života, samim tim i iskustvo u odnosu sa ženama, a ni općenito odnosi s ljudima mu nisu na nekom nivou, što i potvrđuje bijegom u planine.
Po pitanju planina Nolitta nam nakon Acapulca (MN LIB 19: Dobrodošli u Meksiko) servira još jedan po njemu izgubljeni dragulj, kojega je turizam pretvorio u tvornicu novca uništivši sve ono što je krasilo to mjesto. Kao turistički djelatnik se baš ne slažem s ovim zadnjim, ali razumijem da to nekome smeta.
Da zaključim, nakon novog čitanja ova mi priča sjeda na drugo mjesto najboljih Mister Noovih priča, odmah iza MN LIB 7: Rio Negro, ali to je samo trenutno stanje stvari podložno stalnim promjenama ;-)



(priča: 10, scenarij: 10, crtež: 9, naslovnice: 9) - 96%

MN LIB 36: Xavanti (SR 74b/75/76a, LMS 746/747)

Broj stranica: 150

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Angelo Maria Ricci
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izlazila od srpnja do rujna 1981.
- Boeing B-47 Stratojet je bombarder koji je do kraja pedesetih bio oslonac Strateškog zračnog zapovjedništva zrakoplovstva Sjedinjenih Država (SAC). Proizvedeno ih je preko 2.000 kako bi se udovoljilo zahtjevima zrakoplovstva, potaknutim napetostima hladnog rata.
- Leteće cisterne KC-97 su zaista bile od vitalne važnosti za strateške operacije Boeinga B-47 Stratojeta:


- Seymour Johnson Air Force Base je baza Američkog ratnog zrakoplovstva smještena u Sjevernoj Karolini.
- Na početku priče saznajemo da američki avioni zaobilaze Kubu, što mislim da ne bi smjelo biti točno jer se radnja ove priče dešava početkom pedesetih godina prošlog stoljeća kada se SAD pokušao prijateljski približiti Kubi, dok je tek 1959. došlo do zahlađenja odnosa, a kasnije i otvorenog sukoba u Zaljevu svinja što je rezultiralo poznatom kubanskom raketnom krizom 1962. i kasnijim hladnim ratom.
- Središnji dio priče se odvija u brazilskoj državi Mato Grosso.
- Trenutni broj Xavante Indiosa je oko 15000, a oni su zaista bili ratoborno pleme koje je došlo glava mnogobrojnim misionarima, lovcima i istraživačima. Po pitanju ovih drugih Indiosa, odnosno naroda Karajá (u Libellusovom izdanju Caraja), njih je početkom dvadesetog stoljeća bilo oko 45000, a danas ih ima tek oko 3500 (Nisam krivo stavio nulu viška ili manjka!;-).
- Otok Bananal je sa svojih 19162 km2 drugi najveći riječni otok na svijetu i najveći kojemu ni jedna obala nije na oceanu. (Najveći je otok Marajó na ušću Amazone u more). Nalazi se u brazilskoj državi Tocantins, a njegova zapadna obala, zajedno s rijekom Araguaia, tvori prirodnu granicu s državom Mato Grosso.
- Zadnja sličica 124. i prva na 125. str. su naknadno komponirane od elemenata iz drugih vinjeta i ubačene od strane Libellus ekipe u svrhu stvaranja dojma neprekinute priče. Zanimljivo da taj recept nisu primijenili na početku (25. str.) gdje je ipak ubačen predlist bez naslovnice.
- Ova Libellusova knjiga mi zaista izgleda efektno i atraktivno zbog prevladavajuće netipično žute boje u kombinaciji sa smeđom.

Kratki sadržaj:
Mister No, zajedno s Krugerom, biva prisiljen na pomaganje tajnim službama SAD-a i Brazila pri potrazi za američkim bombarderom s atomskim bombama koji se srušio negdje u zelenim bespućima Amazonije.



Komentar:
Ovo je do bola čudna epizoda. Sam zaplet sa standardnim Castellijevim urotama na svjetskoj razini nije ni loš, a uvelike drži pažnju putovanje u opasne predjele Amazonije gdje žive opasni Xavanti. Odlični su i događaji u selu Caraje Indiosa, kao i očekivano oskvrnjenje njihovog svetog plesa Aruana. Izjava da tome plesu mogu prisustvovati samo odrasli muškarci iz plemena, dok žene koje se usude baciti pogled na ples bivaju protjerane, a nevina djeca izmasakrirana strijelama. Zastrašujuće, zar ne? Pa se ti usudi baciti pogled, ako ne smiješ!



Daljnji razvoj priče još uvijek ide tečno, kao rijeka kojom naši junaci plove, a dugoočekivani susret sa strašnim Xavantijima je mlak, iako se ne može kazati da nije originalan. Problem je ono što slijedi nakon povratka u Manaus!
To je strahota koju ne mogu riječima opisati i čisto se pitam kako netko normalan može ovakav završetak napisati?
Namjerno sam napisao "netko" jer se moram složiti s kolegom Jozzinellijem da velika većina epizode (nikako ne uvod i zaplet) podsjeća na Missagline radove na ovom serijalu, posebno na MN LIB 21: Neumoljivi (U zemlji Morosa) po pitanju puta u nepoznato, a posebno samog zastrašivanja strašnim Indiosima (ovdje Xavanti, tamo Morosi) i MN LIB 23: Pobunjenici s "Escuala" po neozbiljnom pristupu glavnom junaku, čiji je jedini cilj kako zaviriti u bocu zajedno s Krugerom, unatoč ozbiljnoj situaciji u kojoj se nalaze, a to nije Mister No kakvog nam je Castelli u svojim pričama prikazivao.
Ricci mi nije bio drag ni na Martiju, ali ovdje mi još manje paše. Poprilično iritantno crta lica likova, nalik na likove iz umobolnih japanskih crtića, ali boljem dojmu puno pomažu lijepe scene krajolika, kao i dinamika crteža na zavidnoj razini.
Naslovnica (za promjenu) najbolji dio ove epizode, za koju mogu reći da je prva istinski loša priča ovog serijala ako se gleda kronološki.



(priča: 6, scenarij: 3, crtež: 7, naslovnica: 8) - 56%

MN LIB 38: Strah na Karibima (SR 78b/79/80a, LMS 757/758/759)

Broj stranica: 245

Scenarij: Claudio Nizzi
Crtež: Franco Bignotti
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je izvorno izlazila od studenog 1981. do siječnja 1982. godine.
- Prva suradnja Mister Noa i Phila Mulligana, a da nisu u pitanju sjećanja iz prošlosti ili telefonski razgovor, već događanja u vremenu odvijanja radnje.
- Kao i u Castellijevoj priči (MN LIB 22: Nevidljiva prijetnja), Nizzi je lokacije u ovoj priči stavio izvan pravog Bermudskog trokuta - neslužbeni naziv za morski trokut između Bermuda, Floride i Portorika. Ipak, za razliku od te Castellijeve ranije priče, mjesto radnje je ipak puno bliže stvarnoj poziciji, odnosno 400 - 500 km jugoistočnije od stvarne pozicije istog imaginarnog trokuta.



- 19. str.: Uz referencu na Missaglinu epizodu MN LIB 28: Nestali zrakoplov, Mister No spominje "Bermudski trokut", iako tada taj naziv još nije bio izmišljen. Pojam "Bermudski trokut" je prvi put uporabio Vincent Gaddis u veljači 1964., objavivši svoj tekst "Smrtonosni Bermudski trokut" u časopisu "Argosy", što bi moglo i značiti da se u vremenu odvijanja radnje još nije uvriježila današnja pozicija tog famoznog trokuta kojeg Castelli u svojoj ranije spomenutoj epizodi naziva "Đavoljim trokutom", što bi po pitanju naziva svakako bilo u skladu s vremenom odvijanja radnje.
- Početna Piperova ruta leta: Manaus - Boa Vista (udaljenost 666 km / Brazil) - Ciudad Bolivar (667 km / noćenje - Venezuela) - Port of Spain (363 km / Trinidad) - Martinik (445 km) - St. Kitts (340 km)
- 31. str.: St. Kitts zajedno s manjim susjednim otokom Nevisom tvori Federaciju Sveti Kristofor i Nevis, odnosno otočnu državu koja je neovisnost od Ujedinjenjog Kraljevstva dobila tek 1983., čime je postala površinom i brojem stanovnika najmanja država zapadne hemisfere. Nizzi ovdje naglašava kako turizam još nije dospio na taj otok u vremenu odvijanja radnje priče - sredinom pedesetih.
- 99. str.: Antigua - glavni otok države Antigva i Barbuda (100 km istočno od St. Kittsa), u vremenu odvijanja radnje britanska kolonija, dobivši neovisnost 1981. godine. Od vremena odvijanja radnje broj stanovnika se skoro udvostručio, a 91% žitelja su potomci afričkih robova. Glavni grad St. John danas broji oko 22000 stanovnika.
- 148. str.: Maracaibo je lučki grad na zapadu Venezuele.

Kratki sadržaj:
Na zamolbu prijatelja Phila Mulligana, Mister No se upliće u istragu misteriozno nestalih brodova na području Malih Antila.



Komentar:
Nizzi nam ovdje dokazuje da je plošan scenarist, što ga stavlja daleko od velikana kao što su Nolitta ili Castelli. Čak i često kritizirani Missaglia je na višoj razini. Missaglin Mister No je pijanac, Castelli zna biti nebulozan, ali nikako dosadan, a njegov Mister No ima onu "nolittijevu" karizmu, dok Nizzi, stavivši Mister Noa u poziciju "one man army komandosa", pokazuje da nije shvatio Mister Noa kao lika i da mu je mjesto na jednostavnim, nezahtjevnim i plitkim serijalima kao što su Tex i Nick Raider.
Nizzi je lijepo otvorio misterijom u zapletu. Donekle je uspio zadržati moju pažnju sve dok ne postane potpuno jasno tko stoji iza otmica i na koji način, a to se dogodilo već na polovini epizode.
Sve dalje je čisti zamor i jeftino pričanje prozirne priče s rješenjima koja ne odgovaraju ni liku, ni serijalu.
Scenarist se svojstveno trudi da sve bude teoretski izvedivo, pa čak i logično, ali ukupno gledano ovo je jedna besmislena i ubitačno dosadna priča prepuna akcijskih klišeja.
Samo je glavni negativac Quebrasco zanimljiv, iako njegova zločinačka organizacija bolje paše nadrealnim James Bond filmovima.
Ukratko, fali dubine i karizme tako tipične za priče ovog serijala iz tog razdoblja i sve je nekako usiljeno, baš kao i većina kasnijih Mignaccovih priča. Samo što je Mignacco napisao gomilu toga, a Nizziju je ovo bio prvijenac na serijalu, pa se očekuje veći angažman, pa čak i maksimum od scenarista debitanta na serijalu.
Umjesto toga, na kraju nam je još servirao patetičnu i nepotrebnu romansu kao dodatan dokaz da je pisac daleko od shvaćanja bitnih životnih pitanja, što za posljedicu ima prazninu, plošnost, neuvjerljivost i površnost u njegovim pričama.
Bignotti netipično mrljav, hladan, pa i neprecizan, a i otisak kao da je pretaman u Libellusovom izdanju.
Naslovnica koju je Libellus iskoristio za glavnu naslovnicu knjige (unatoč spoileru) uvjerljivo najbolja. Druge dvije ispod prosjeka i ovako lošeg Ferrijevog angažmana.

(priča: 5, scenarij: 5, crtež: 7, naslovnice: 5) - 56%

MN LIB 102: Zvijezda (SR 223b/224, SA 23b/24)

Broj stranica: 156

Scenarij: Luigi Mignacco
Crtež: Gino Pallotti
Naslovnice: Roberto Diso

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izašla u prosincu 1993. i siječnju 1994., Strip-agent ju izdaje u lipnju i srpnju 2004., a Libellus u kolovozu 2019.
- Millonarios F. C. je profesionalni nogometni klub iz Bogote osnovan 1946. godine. U ranim pedesetima su imali momčad prozvanom "Ballet Azur", koju su neki tadašnji južnoamerički i europski nogometni stručnjaci smatrali najboljom momčadi na svijetu. Njihov suparnik iz stripa, punim imenom Club Independiente Santa Fe, osnovan je pet godina ranije, a dva kluba dijele isti stadion i žestoki su rivali. Utakmica između ta dva kluba se smatra jednim od najpoznatijih derbija u Južnoj Americi i poznata je kao El Clásico Bogotano ili El Clásico Capitalino.

Kratki sadržaj:
Mister No, Kruger i Paolo Adolfo idu na nogometni derbi u Bogotu, a razlog je što je u tamošnji klub nedavno prešao njihov prijatelj i velika nogometna zvijezda u usponu. Samo nije sve tako sjajno, već je "El Indio" upao u kladioničarsku mrežu, pa je primoran igrati kako mafijaši sviraju.

Komentar:
Bogota je česta stanica u Mister Noovim avanturama, a kako i Mignacco naglašava, svaki put ga dočeka prolom oblaka.



Lijepo je Mignacco sročio ovu priču. Ovaj dio kada po tko zna koji put upoznajemo Bogotu kao da je omaž velikanima Nolitti i Castelliju, koji su na isti način započinjali svoje priče u glavnom gradu Kolumbije. Ne mogu naći neke mane, već ustanoviti da se priča s uzbuđenjem čita od početka do kraja. Uz to je za temu uzeo nogomet, što nije baš uobičajena tema u Bonelliju. Pazio je da povijesna nogometna zbivanja u potpunosti odgovaraju vremenu i mjestu radnje - od nemogućnosti zamjene ozlijeđenog igrača do najbitnijih nogometnih događaja kao finala Svjetskog nogometnog prvenstva u prvom dijelu pedesetih i stvarnih poznatih klubova tog vremena.



Temi je idealno prilagodio oprečne osobnosti tri glavna junaka ove priče. To su:
- Mister No kao Amerikanac, fan, pa i bivši igrač bejzbola koji ne kuži ništa,
- Kruger kao veliki obožavatelj i bivši nogometni golman i
- Paolo Adolfo koji se nakon tragičnog poraza Brazila u finalu protiv Urugvaja zarekao da više neće otići na nogometnu utakmicu.
Dodatan bonus je iznenađujuće aktiviranje do ove priče pasivnog lika, krčmara Paola Adolfa. Scene s njim u akciji su i najveći plus ove epizode.
Šteta je što nitko od scenarista nije osjetio želju da dobijemo nastavak karijere simpatične nogometne manauske zvijezde.



Palottijev crtež je na prvu čudan i arhaičan, ali udubljivanjem u priču zaista sam uživao u njegovim prikazima svega - od klasične akcije preko likova, auta, povijesnih znamenitosti do nogometnih akcija. Mana ima, ali prednosti puno više. Prva naslovnica odlična, druga jeftina.

Ukupno gledano ovo mi je jedna iznenađujuće dobra, čak odlična epizoda prilikom ovog ponovnog čitanja.



(priča: 9, scenarij: 9, crtež: 8, naslovnice: 6) - 84%

BOŽIĆNI DAR MISTER NO!
U utorak, 21. prosinca Mister No se vratio na kioske sa svojim dvadeset i prvim specijalom, koji su kreirali Luigi Mignacco i Roberto Diso pod nazivom "Božićni dar".

Maestro Diso se ne predaje! Živio kralju!