MN LIB 104: Neustrašivi (SR 227/228a, SA 27/28a)
Broj stranica: 122
Scenarij: Maurizio Colombo & Luigi Mignacco
Crtež: Mauro Bianchini & Rossano Rossi
Naslovnice: Roberto Diso
Zanimljivosti: - Ova epizoda je originalno izašla u travnju i svibnju 1994., Strip-agent ju izdaje u listopadu i studenom 2004., a Libellus u kolovozu 2019.
- Barrett i Mindy koriste britanski avion s početka Drugog svjetskog rata: Westland Lysander, originalno namijenjen za izviđanje, vezu i podršku kopnenim jedinicama.
Slika - Sugarland i Gold pilotiraju s dva Curtissa P-40 Warhawka na kojima su prepoznatljiva obilježja Letećih Tigrova.
Slika - U stripu se spominju događaji iz epizode
MN LIB 26: Mister No ide u rat.
- Mindy i Barrett, dvije itekako pamtljive djevojke, vratit će se u Manaus nekoliko godina kasnije u epizodi:
MN SR 314/315: Smrt u Manausu, koju je za sada objavio samo Veseli Četvrtak
u brojevima 23 i 24).
Kratki sadržaj:Leteći cirkus doletio je u Manaus i već pri samom slijetanju donio nevolje Mister Nou. Uz djevojku koja mu je zavrtjela glavom, jedan od pilota je njegov hvalisavi poznanik iz rata, a mračne tajne se počinju otkrivati pojavom tajanstvenog svećenika i nesrećama koju se počinju redati za vrijeme predstava.
Recenzija:Idila za početak - Mister No uživa u lagodnom opuštanju izvaljen na ležajci, s pogledom na Augustina dok glanca Pipera zbog izgubljene oklade, na pisti djeca puštaju zmaja...
Sve naglo prekida buka većeg broja aviona i Mister Noovo panično sklanjanje svog jedinog izvora prihoda s piste zbog sumanutog slijetanja letećeg cirkusa na manausku pistu.
Sama početna scena je prilično svježa u okviru serijala sa stalnim nadograđivanjem u vidu novih iznenađenja, da bi sve kulminiralo iznenadnim nokautom našeg pilota od strane ženske ruke.
Simpatično, izazovno i upečatljivo su samo neki epiteti koji se mogu upotrijebiti za početak, ali i glavninu ove epizode, posebice za duo koji čini najerotičniji avion na svijetu, kako ga najavljuje gazda cirkusa pukovnik Keziah G. Wood.
Mindy:Erotični duo čine vrckava striptizeta Mindy, za čiji izgled je inspiracija očito bila Marilyn Monroe i muškobanjasta pilotkinja Barrett, što je u biti njeno ime, a prezime (Whitaker) saznajemo u povratku te dvije djevojke u Manaus, što sam već spomenuo u zadnjoj zanimljivosti. Čudno ime koje izgleda i zvuči kao prezime, pogotovo kada je žena u pitanju, pa sam prije tog saznanja bio uvjeren da joj je to prezime jer ne saznajemo imena ni nekolicini glavnih protagonista. Mislim, koliko god je ime Barrett čudno za ženu, još čudnije bi bilo da se jednoj ženi spominje samo prezime. U biti, upravo zbog činjenice da su Barrett scenaristi prikazali kao istinsku muškaraču, mislio sam da je izricanje samo njenog prezimena još jedan pokušaj naglašavanja njenih osobnosti.
Jedan od glavnih likova je Mister Noov suborac s Filipina, pilot David Sugarland, za kojeg je odmah očigledno da je napuhani i bezkarakterni ljigavac. Saznanje da prepričava Jerryjeve dogodovštine kao svoje, iako ga se (kao) jedva sjetio prilikom novog susreta jasno potvrđuje te sumnje. Njegov kolega Gold je još jedan lik bez imena, a on je pilot koji sa Sugarlandom izvodi točku i naizgled je potpuno oprečan lik - simpatičan, pristupačan i druželjubiv, ali znate onu narodnu: "Tko sladi, taj i ne valja!"
Od "Woodovih Anđela" (kako ekipi tepa gazda) tu su još braća De Marco, prilično prgavi trojac sa očiglednim financijskim i emocionalnim problemima, kao i mehaničar prigodnog nadimka "Pop".
Svi nabrojani likovi su lijepo okarakterizirani i jasno je da se s toliko upečatljivih likova svašta može očekivati, ali ludi svećenik ipak uzima glavnu pozornost.
Na prvu je riječ o stereotipnom luđaku koji je više puta viđen u Bonelli stripovima, pa čak i ovom serijalu (
MN LIB 56: Prorok npr.), ali razvojem priče njegov lik prolazi kroz metamorfozu s pozicije čitatelja. Pa tako, od početnih bijesnih osjećaja, na kraju ostaje samo sažaljenje zbog razloga koji ga je doveo u to stanje, odnosno od zle spodobe postaje tragični nesretnik kojemu scenaristi nisu podarili ime, pa ni prezime.
Ovo moje naglašavanja nedostatka imena ima za cilj prikazati scenaristički nemar u određenim segmentima ove priče. Nedostatak imena sam po sebi nije problem, ali takvih sitnih površnosti ima previše.
Stoga, unatoč zanimljivoj temi, uzbudljivoj priči s upečatljivim likovima i odličnom crtežom, na kraju najviše ostaje osjećaj površnosti i nedorečenosti. Šteta što je tako jer je uvodnim dijelom odrađena odlična priprema za naglu kulminaciju priče.
Nakon prve pogibije zaista je teško reći tko je krivac, a pogotovo zašto. Sigurno je samo da je zlokobni svećenik glavni sumnjivac, ali on nije mogao, niti je u stanju izvršiti sabotažu. Iako izgleda da je riječ o nesretnom slučaju, svi se počinju međusobno optuživati, a naš junak (
u stilu Zagora) spašava zlogukog svećenika od teškog premlaćivanja.
Iskreno, meni je nekako najsumnjivija bila Mister Noova djevojka za ovu epizodu, ali tu negdje počinje opadati moment, do tada na iznimno visokoj razini.
Ne može se reći da je daljnji razvoj priče previše proziran ili dosadan, ali može da se pretjeralo s prevelikim brojem elemenata zbog kojih se stvara dojam usiljenosti. Treba se imati osjećaj za umjerenost, a razina atraktivnih elemenata i preokreta je ipak prevelika za pustolovni strip na ovako malom broju stranica.
Pretpostavljam da je Colombova ideja priče, a da je Mignacco pomagao na scenariju. Colombu je ovo tek druga priča na serijalu (prva mu je, također zajedno s Mignaccom, bila
MN LIB 98: Štovatelji zla), pa je razumljivo da je pomoć iskusnog scenariste bila dobrodošla. Problem je više u Mignaccu koji očigledno polako, ali sigurno gubi elan s početka svog rada i sve više pokazuje znakove zamora materijala, što se na kraju pretvorilo u ono što Burattini radi sa Zagorom, odnosno besmislene pričice bez ikakve vrijednosti. Možda bi bilo bolje da je pustio Colomba da sam odradi cijeli scenarij, ako zbog ničega onda barem zbog manjeg opterećenja samoga sebe. Uz to, „mladi igrač“ se najprije mora dokazati, pa ga se moglo pustiti da „sam odigra ovu utakmicu“, što se konačno i dogodilo dvije epizode kasnije (
MM LIB 106: Ninja).
Svakako se tada već pripremao novi smjer kojim će pilot uskoro otići (
MN LIB 112: Crveni vjetar), pa su ove epizode većinom bile tek puko odrađivanje posla, što donekle i objašnjava površnost koju sam već nekoliko puta spomenuo.
Crtež većinom odličan - čist, jasan i dobro kadriran. Uistinu su atraktivne vinjete s avionima u akciji, a neke „druge“ su pravi melem za oči, ali ima i lošije nacrtanih vinjeta na kojima lica likova prilično umjetno izgledaju, kao i nekolicina pogrešnih proporcija. Moguće da je razlog greškama suradnja dva crtača, ali većinom jedan crtač radi na olovci, a drugi tuš, pa ta pretpostavka često ne stoji. Uz to, Bianchini često ima slične boljke.
Nisam upoznat sa stilom Rossana Rossija, ne baš pretjerano aktivnog Texovog crtača, pa ga u ovom slučaju mogu samo spomenuti.
Iako je u pitanju skoro preslikana vinjeta iz stripa, naslovnica objedinjuje skoro sve elemente ove epizode. S jedne strane je vesela, šarena i atraktivna, a s druge tragična i napeta, tako da od elemenata nedostaje samo erotičnost, ali ima i taj famozni osjećaj površnosti koji ipak prevladava nakon čitanja.
Moje ocjene pokazuju da sam u globalu zadovoljan ovom epizodom, ali nisu pravo mjerilo. Realno gledano, epizoda ima ogromnu količinu pozitivnih elemenata, pa je teško dati objektivnu numeričku ocjenu. S druge strane, veliko je razočaranje zbog zbrzanih dijelova priče, scenarističke površnosti i traljavosti, ali kad bolje razmislim - da je više ovakvih
vizualno i fabularno atraktivnih priča, Mister No ne bi nikada pao u krizu, a kamoli bio ukinut kao serijal. Zato - veliki palac gore za ovu epizodu!
(priča: 8, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 7) - 82%Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!