''STRIA'' ili u prijevodu s brešanskog dijalekta
''VJEŠTICA'' novo je djelo
Gigija Simeonija, autora hvaljenog
one-shota ''Oči i tama'' objavljenog u izdanju
Libellusa te crtača serijala kao što su
''Nathan Never'', ''Brendon'', ''Gregory Hunter'',
''Skriveno Lice'' i ''Hammer''.
Riječ je 5. broju
Bonellijeva serijala
''Romanzi a Fumetti'' i ova
samostalna priča ima
320 stranica. Nakon uspjeha stripa ''Oči i tama'', Bonelli je predložio Simeoniju neka pokuša osmisliti novi projekt za ediciju ''Romanzi a Fumetti'' i, nakon što mu je ovaj dao četiri prijedloga, zamolio ga je i za ''rezervni'' peti, što je igrom slučaja bila upravo ''Vještica''.
Kratak sadržaj: Chiara se budi usred noći. Potresena je i pita se što je to već godinama pohodi noću tjerajući je da plače i urla od straha. Fabio je ratni fotoreporter koji u zrakoplovu kojim se vraća u Italiju upoznaje Chiaru. Dovoljan je jedan pogled da oboje shvate kako to nije njihov prvi susret. Osjećaj bliskosti i međusobne privlačnosti raste silovito, ali kad su se oni to upoznali? Kako bi pronašli odgovor na to pitanje i korijene Chiarinih noćnih mora, njihv dvoje započinju dugo putovanje Italijom i uspomenama. To halucinantno i zastrašujuće putovanje odvest će ih do saznanja kakva se to čudovišta kriju u njihovoj prošlosti...
Simeoni o ''Vještici'': To je horor roman. Ili ne: to je psihološki triler. Ili policijski... Ili sve troje zajedno, jer postoji mogućnost iz kojeg ga kuta želite početi čitati. To će biti horor za one koji žele prekinuti vlastitu nevjericu i dopustiti da vas malo po malo uvuče u svijet sablasti. Ali i putovanje okukama ljudske psihe, tvoriteljice čudovišta; ili, pak, policijska istraga koja se vodi u razmaku od trideset godina za one koji više vole realističnu književnost... Nisam sâm odabrao lokaciju nego je ona našla mene. To je mjesto gdje svakog ljeta provodim godišnji odmor s obitelji, lokacija blizu gornjeg dijela doline Trompia zvano Marmentino. To je dijelić još uvijek divlje i čiste prirode koju lokalna zajednica ljubomorno čuva u skladu sa starim tradicijama... Tamo provodim svoja ljeta od 1974. godine. Proživio sam ih kao dječak, kao tinejdžer i, na kraju, kao otac djece koja su prerasla u tinejdžere. Ovo je bila savršena prilika da napišem (i nacrtam) posvetu blagosti, strogoći i drevnim misterijima tih planina, priču koja će objediniti lokalni folklor i dječju igru, bajke i šumsku tamu, želju za odrastanjem i gubitak nevinosti.
"Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima." Arthur Schopenhauer
