MN LIB 104: Neustrašivi (SR 227/228a, SA 27/28a)

Broj stranica: 122

Scenarij: Maurizio Colombo & Luigi Mignacco
Crtež: Mauro Bianchini & Rossano Rossi
Naslovnice: Roberto Diso

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izašla u travnju i svibnju 1994., Strip-agent ju izdaje u listopadu i studenom 2004., a Libellus u kolovozu 2019.
- Barrett i Mindy koriste britanski avion s početka Drugog svjetskog rata: Westland Lysander, originalno namijenjen za izviđanje, vezu i podršku kopnenim jedinicama. Slika
- Sugarland i Gold pilotiraju s dva Curtissa P-40 Warhawka na kojima su prepoznatljiva obilježja Letećih Tigrova. Slika
- U stripu se spominju događaji iz epizode MN LIB 26: Mister No ide u rat.
- Mindy i Barrett, dvije itekako pamtljive djevojke, vratit će se u Manaus nekoliko godina kasnije u epizodi: MN SR 314/315: Smrt u Manausu, koju je za sada objavio samo Veseli Četvrtak u brojevima 23 i 24).

Kratki sadržaj:
Leteći cirkus doletio je u Manaus i već pri samom slijetanju donio nevolje Mister Nou. Uz djevojku koja mu je zavrtjela glavom, jedan od pilota je njegov hvalisavi poznanik iz rata, a mračne tajne se počinju otkrivati pojavom tajanstvenog svećenika i nesrećama koju se počinju redati za vrijeme predstava.


Recenzija:
Idila za početak - Mister No uživa u lagodnom opuštanju izvaljen na ležajci, s pogledom na Augustina dok glanca Pipera zbog izgubljene oklade, na pisti djeca puštaju zmaja...



Sve naglo prekida buka većeg broja aviona i Mister Noovo panično sklanjanje svog jedinog izvora prihoda s piste zbog sumanutog slijetanja letećeg cirkusa na manausku pistu.
Sama početna scena je prilično svježa u okviru serijala sa stalnim nadograđivanjem u vidu novih iznenađenja, da bi sve kulminiralo iznenadnim nokautom našeg pilota od strane ženske ruke.
Simpatično, izazovno i upečatljivo su samo neki epiteti koji se mogu upotrijebiti za početak, ali i glavninu ove epizode, posebice za duo koji čini najerotičniji avion na svijetu, kako ga najavljuje gazda cirkusa pukovnik Keziah G. Wood.

Mindy:


Erotični duo čine vrckava striptizeta Mindy, za čiji izgled je inspiracija očito bila Marilyn Monroe i muškobanjasta pilotkinja Barrett, što je u biti njeno ime, a prezime (Whitaker) saznajemo u povratku te dvije djevojke u Manaus, što sam već spomenuo u zadnjoj zanimljivosti. Čudno ime koje izgleda i zvuči kao prezime, pogotovo kada je žena u pitanju, pa sam prije tog saznanja bio uvjeren da joj je to prezime jer ne saznajemo imena ni nekolicini glavnih protagonista. Mislim, koliko god je ime Barrett čudno za ženu, još čudnije bi bilo da se jednoj ženi spominje samo prezime. U biti, upravo zbog činjenice da su Barrett scenaristi prikazali kao istinsku muškaraču, mislio sam da je izricanje samo njenog prezimena još jedan pokušaj naglašavanja njenih osobnosti.

Jedan od glavnih likova je Mister Noov suborac s Filipina, pilot David Sugarland, za kojeg je odmah očigledno da je napuhani i bezkarakterni ljigavac. Saznanje da prepričava Jerryjeve dogodovštine kao svoje, iako ga se (kao) jedva sjetio prilikom novog susreta jasno potvrđuje te sumnje. Njegov kolega Gold je još jedan lik bez imena, a on je pilot koji sa Sugarlandom izvodi točku i naizgled je potpuno oprečan lik - simpatičan, pristupačan i druželjubiv, ali znate onu narodnu: "Tko sladi, taj i ne valja!"
Od "Woodovih Anđela" (kako ekipi tepa gazda) tu su još braća De Marco, prilično prgavi trojac sa očiglednim financijskim i emocionalnim problemima, kao i mehaničar prigodnog nadimka "Pop".
Svi nabrojani likovi su lijepo okarakterizirani i jasno je da se s toliko upečatljivih likova svašta može očekivati, ali ludi svećenik ipak uzima glavnu pozornost.



Na prvu je riječ o stereotipnom luđaku koji je više puta viđen u Bonelli stripovima, pa čak i ovom serijalu (MN LIB 56: Prorok npr.), ali razvojem priče njegov lik prolazi kroz metamorfozu s pozicije čitatelja. Pa tako, od početnih bijesnih osjećaja, na kraju ostaje samo sažaljenje zbog razloga koji ga je doveo u to stanje, odnosno od zle spodobe postaje tragični nesretnik kojemu scenaristi nisu podarili ime, pa ni prezime.
Ovo moje naglašavanja nedostatka imena ima za cilj prikazati scenaristički nemar u određenim segmentima ove priče. Nedostatak imena sam po sebi nije problem, ali takvih sitnih površnosti ima previše.
Stoga, unatoč zanimljivoj temi, uzbudljivoj priči s upečatljivim likovima i odličnom crtežom, na kraju najviše ostaje osjećaj površnosti i nedorečenosti. Šteta što je tako jer je uvodnim dijelom odrađena odlična priprema za naglu kulminaciju priče.



Nakon prve pogibije zaista je teško reći tko je krivac, a pogotovo zašto. Sigurno je samo da je zlokobni svećenik glavni sumnjivac, ali on nije mogao, niti je u stanju izvršiti sabotažu. Iako izgleda da je riječ o nesretnom slučaju, svi se počinju međusobno optuživati, a naš junak (u stilu Zagora) spašava zlogukog svećenika od teškog premlaćivanja.
Iskreno, meni je nekako najsumnjivija bila Mister Noova djevojka za ovu epizodu, ali tu negdje počinje opadati moment, do tada na iznimno visokoj razini.



Ne može se reći da je daljnji razvoj priče previše proziran ili dosadan, ali može da se pretjeralo s prevelikim brojem elemenata zbog kojih se stvara dojam usiljenosti. Treba se imati osjećaj za umjerenost, a razina atraktivnih elemenata i preokreta je ipak prevelika za pustolovni strip na ovako malom broju stranica.
Pretpostavljam da je Colombova ideja priče, a da je Mignacco pomagao na scenariju. Colombu je ovo tek druga priča na serijalu (prva mu je, također zajedno s Mignaccom, bila MN LIB 98: Štovatelji zla), pa je razumljivo da je pomoć iskusnog scenariste bila dobrodošla. Problem je više u Mignaccu koji očigledno polako, ali sigurno gubi elan s početka svog rada i sve više pokazuje znakove zamora materijala, što se na kraju pretvorilo u ono što Burattini radi sa Zagorom, odnosno besmislene pričice bez ikakve vrijednosti. Možda bi bilo bolje da je pustio Colomba da sam odradi cijeli scenarij, ako zbog ničega onda barem zbog manjeg opterećenja samoga sebe. Uz to, „mladi igrač“ se najprije mora dokazati, pa ga se moglo pustiti da „sam odigra ovu utakmicu“, što se konačno i dogodilo dvije epizode kasnije (MM LIB 106: Ninja).
Svakako se tada već pripremao novi smjer kojim će pilot uskoro otići (MN LIB 112: Crveni vjetar), pa su ove epizode većinom bile tek puko odrađivanje posla, što donekle i objašnjava površnost koju sam već nekoliko puta spomenuo.



Crtež većinom odličan - čist, jasan i dobro kadriran. Uistinu su atraktivne vinjete s avionima u akciji, a neke „druge“ su pravi melem za oči, ali ima i lošije nacrtanih vinjeta na kojima lica likova prilično umjetno izgledaju, kao i nekolicina pogrešnih proporcija. Moguće da je razlog greškama suradnja dva crtača, ali većinom jedan crtač radi na olovci, a drugi tuš, pa ta pretpostavka često ne stoji. Uz to, Bianchini često ima slične boljke.
Nisam upoznat sa stilom Rossana Rossija, ne baš pretjerano aktivnog Texovog crtača, pa ga u ovom slučaju mogu samo spomenuti.
Iako je u pitanju skoro preslikana vinjeta iz stripa, naslovnica objedinjuje skoro sve elemente ove epizode. S jedne strane je vesela, šarena i atraktivna, a s druge tragična i napeta, tako da od elemenata nedostaje samo erotičnost, ali ima i taj famozni osjećaj površnosti koji ipak prevladava nakon čitanja.



Moje ocjene pokazuju da sam u globalu zadovoljan ovom epizodom, ali nisu pravo mjerilo. Realno gledano, epizoda ima ogromnu količinu pozitivnih elemenata, pa je teško dati objektivnu numeričku ocjenu. S druge strane, veliko je razočaranje zbog zbrzanih dijelova priče, scenarističke površnosti i traljavosti, ali kad bolje razmislim - da je više ovakvih vizualno i fabularno atraktivnih priča, Mister No ne bi nikada pao u krizu, a kamoli bio ukinut kao serijal. Zato - veliki palac gore za ovu epizodu!

(priča: 8, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 7) - 82%

MN LIB 106: Ninja (SR 230b/231/232a, SA 30b/31/32a)

Broj stranica: 163

Scenarij: Maurizio Colombo
Crtež: Fabio Valdambrini
Naslovnice: Roberto Diso

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izašla od srpnja do rujna 1994., Strip-agent ju izdaje u ožujku, svibnju i srpnju 2005., a Libellus u veljači 2020.
- Mister No se prisjeća svojih dogodovština iz epizoda MN LIB 32: Plaćenici i MN LIB 61: Posljednji samuraj.

Kratki sadržaj:
Mister No i Kruger su se našli u okolici Beléma gdje će pokušati zaštititi bogatog zemljoposjednika, koji ih je zaposlio zajedno s hrpom drugih plaćenika, od stravične prijetnje koja dolazi iz Japana...

Komentar:
Colombo upotrebljava zapadnjački pogled na nindže u ovoj priči. Najveći problem je u čestom poistovjećivanju samuraja i nindža, dajući pripadnicima nindža samurajske osobine po pitanju časti. Nindže su nastale upravo kao oponenti vladajuće kaste koju su predstavljali samuraji, a bili su najsramotniji dio japanskog društva, pretežno živeći u izoliranim zajednicama u brdima. Budući da su samo samuraji smjeli nositi mačeve (daisho, odnosno dva mača, dugi i kratki ili katana i wakizashi), nindže su se specijalizirali u "prljavom" načinu borbe, kao i u borbi rukama, pa se iz njihovog učenja razvio danas famozni ninjutsu, a i karate je nastao na sličan način. U novije doba (nakon ukidanja samuraja 1868.) članovi Jakuze su nastavili primjenjivati samurajske principe, a čak su znali tajno angažirati nindže za nešto što bi njima bilo ispod časti.
Ukratko, nindže su bile pljačkaši i ubojice koje su izvodile najprljavije zadatke, pa sigurno da jedna dobrostojeća japanska obitelj ne bi imala s njima posla, a ako bi stjecajem okolnosti bila povezana s njima, sigurno članovi te obitelji ne bi prakticirali ritualno samoubojstvo "seppuku" zbog povrede časti, jer ti "ljudi" časti niti nemaju. Ispran mozak i fanatični osjećaj dužnosti je nešto drugo.
Istina je da Colombo uvelike prikazuje mnoge negativne strane nindža, ali u osnovi priče uvelike miješa kruške i jabuke.
Nastavno na navedeno, suluda osvetnička misija nema baš nikakvog smisla.



Ako izostavimo te nelogičnosti glavne priče, scenarij je napet s mnoštvom iznenađenja i upečatljivih rješenja, iako moram priznati da nisam fan ovolike razine čiste akcije u jednoj avanturi.
Dodatan uteg mojem negativnom doživljaju ove epizode je jako loš, debelo ispodprosječan crtež.
Efektna naslovnica jasno dočarava većinu toga unutar korica.

(priča: 3, scenarij: 7, crtež: 5, naslovnica: 7) - 52%

MN LIB 108: Unakrsna vatra (SR 235, SA 35)

Broj stranica: 94

Scenarij: Marco Del Freo
Crtež: Oliviero Gramaccioni
Naslovnice: Roberto Diso

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je originalno izašla u prosincu 1994., Strip-agent ju izdaje u veljači 2006., a Libellus u ožujku 2020. 

Kratki sadržaj:
Zgodna, ali očito opaka klijentica, oluja i prinudno ateriranje negdje u amazonskoj prašumi bez mogućnosti ponovnog polijetanja, čudan lik sumnjivih namjera koji živi u ladanjskoj kući usred džungle okružen naoružanim Indiosima i beskrupulozna ekipa u potjeri za sadržajem torbice lijepe gospođice, a Mister No nije ponio niti revolver jer se prijevoz zgodne dame do Venezuele činio kao jedan jednostavan i ugodan zadatak. 

Komentar:
Za razliku od većine priča, ovdje odmah u prologu vidimo kakve je kategorije Mister Noova zgodna mušterija: 



Samo što nakon efektnog prinudnog slijetanja na mali komadić plaže usred Amazone i poprilično iznenađujućeg izlaska na scenu čudnog lika nizozemskog imena, okruženog hrpom do zuba naoružanih Indiosa, slijedi rapidni pad u naraciji. 
U stvari, ovdje imamo jednostavan scenarij s naglaskom na besmislenu akciju bez ikakvog pokušaja stvaranja neke smislene, koherentne cjeline malo više vrijednosti, što je često obilježje boljih scenarista velike većine serijala.
Shodno tome, očigledno je da se nesretni Del Freo našao grlom u jagodama kad je očigledno morao svoju debitantsku priču složiti na samo 94 stranice, pa je dojam zbrzanosti očitiji i osjećaj nedorečenosti naglašeniji. S obzirom da se puno toga čini nedovršeno, mislim da je priča originalno išla na više stranica, pa je naknadno skraćena da stane u jedan svezak. 
Uz to, ova je avantura imala i situaciju u kojoj je Mister No zaboravio da je ranjen! Sjećate se? 



Srećom pa je ta nelogičnost anulirana jer je Libellus u svom izdanju razrješio tu enigmu oko navodnog scenarističkog previda. Nije nesretni scenarist Del Freo zaboravio da je Mister No ranjen, nego je bila riječ o Strip-agentovom kriminalno lošem prijevodu, a evo kako glasi točan prijevod: 



Istina, ova situacija ne mijenja činjenicu da treba biti umjetnik za promašiti protivnika iz puške s te udaljenosti, a ni ne pomaže puno Del Freu da položi scenaristički debi s pozitivnom ocjenom, ali neka mu je barem ova nekada najočitija nelogičnost skinuta s vrata.
Nadrealna završnica sa svinjama je zanimljivo i upečatljivo rješenje, ali što je s jadnim Augustinom? Kako se on izvukao? Čini mi se da oni likovi ne ostavljaju tek tako žive svjedoke!

Uz Del Freov scenaristički debi, tu je i crtački debi Oliviera Gramaccionija, a on je ostavio dosta bolji dojam od kolege. Čak mi se (prema sjećanju) čini solidiniji ovdje nego u kasnijim djelima, ali sjećanje zna i varati. Ima problema s raznolikošću lica aktera, a pomalo je i drven u prikazu likova, ali trud je očigledan i za debitantski rad palac gore. Naslovnica u redu s obzirom na sadržaj i činjenicu da je ova priča tek usiljeno popunjavanje forme prije skorog zaokreta u serijalu.

(priča: 5, scenarij: 3, crtež: 6, naslovnica: 5) - 47%  

MN LIB 40: Let za Rio (SR 84b/85/86a, LMS 787/788/789)

Broj stranica: 244

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Giorgio Montorio
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je izvorno izlazila od svibnja do srpnja 1982. godine.
- Radnja se osim u Manausu još odvija negdje u prašumi porječja rijeke Xingu (država Para), Rio de Janeiru, São Paulu i slapovima Iguaçu.
- Mister No se prisjeća događaja iz još jedne Casetllijeve epizode - MN LIB 18: Asfaltna oštrica



- AT 6 Texan, kojeg je naš pilot dobio u ruke u ovoj epizodi, američki je školski avion. Nadimak Texan je dobio jer je velika većina tih zrakoplova proizvedena u Teksasu. Iako je AT-6 Texan imao svojih mana, većina se ipak složila da nikad nije postojao bolji avion za obuku borbenih pilota. Zapisi pokazuju da je Texan korišten za obuku više vojnih pilota iz više zemalja diljem svijeta nego bilo koji drugi zrakoplov ikada napravljen prije ili poslije. Samim time je dodatno nelogično da je iskusan pilot kao Mister No dopustio da ga inferioran protivnik obori na tako diletantski način.

Kratki sadržaj:
Unatoč užasnim iskustvima iz prethodna dva pokušaja, Mister No se još jednom odlučio oženiti, a da bi dobio blagoslov brata nesuđene mladenke (koji je šef policije u Manaus) mora odraditi jedan poslić - vojnim avionom "tajno" prevesti ozloglašenog mafijaša na suđenje u Rio. Ne treba niti spominjati da to neće biti izlet!

Gloria:


Komentar:
Nakon pročitanog kratkog sadržaja, odmah je jasno da se tu teško mogu naći osnovne karakteristike Nolittinog Pilota.
Mister Noovi scenaristi nikako da se usklade ili je većinom problem u Castelliju? Dok su on i Nolitta bili jedini scenaristi na samom početku serijala već su tada bile očite greške u koracima kod Castellijevih epizoda, gdje ne bi bilo uopće referenci na neku od prethodnih Nolittinih avantura, iako je bilo potrebe za to. Ovako napamet, najviše mi je u sjećanju ostalo upoznavanje čitatelja s Bogotom tri epizode za redom na isti način, bez spomena na prethodne posjete. A to su tek sitnice!
Što reći na situaciju da vječni neženja drugu epizodu zaredom nalazi ženu svog života i odlučuje se skrasiti, da bi naglo ostao bez nje i svoje već ucrtane budućnosti na najstrašniji način. A ovdje opet ni spomena o tragediji iz prethodne avanture!
Castelli se služi efektnim trikovima, a scenarij je prepun brda klišeja i nelogičnosti. Već sam pisao da je on zaista u pravom elementu tek na svom čedu Martinu. Na drugim serijalima većinom kao da namjerno ne daje najbolje o sebe. Uz to, ovo je već drugi put da je Mister Nou našao ženu s kojom se vječiti neženja želi skrasiti. Prva se poigrala njegovim osjećajima na najsvirepiji način, i to već dvaput. (MN LIB 14: Tajanstveni grad i MN LIB 25: Smrtonosni teret B-24)
Pa ako se uzmu zaozbiljno ove strahote koju su mu pružili Castelli i Nizzi u spomenute tri epizode, onda nije ni čudo da se Mister No nikad kasnije nije ni pokušao skrasiti. Ma dobro da je ostao relativno normalan!
Po pitanju scenarističkih nebuloza, najtragikomičnije od svega je ubacivanje opisa São Paula stranicu nakon totalnog sumraka kojeg smo proživjeli s našim junakom.
U zapletu je ničim izazvan upilao tužnom aktivističkom tlapnjom o nesretnoj sudbini Indiosa, a onda je odlučio potamniti one koji su preživjeli sve te strahote kroz povijet. Tu se vidi pomanjkanje pravih, ljudskih osjećaja, a ne u praznim pričama.
Eh, blaženi Nolitta!



Po pitanju crteža, Montoriov prvi i jedini rad na serijalu me nije impresionirao. Unatoč očiglednim pokušajima da bude originalan, nije u stanju jasno prikazati scenaristove zamisli, pa je sigurno njegov crtež kumovao traljavom ukupnom izgledu ovog stripa. Za promjenu, Ferrijeve upečatljive i dinamične naslovnice su najbolji dio ove epizode, pogotovo prva.

(priča: 5, scenarij: 5, crtež: 5, naslovnice: 8) - 53%

Jučer je u Italiji izdan 100. originalni broj u koloru. Bilo bi zapravo fora da je crno-bijeli

MN LIB 41: Grad zločina (SR 86b/87/88/89/90a, LMS 794/795/798/799)

Broj stranica: 366

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je izvorno izlazila od srpnja do studenoga 1982. godine.
- U Dnevnikovu izdanju su izbačene četiri stranice.
- Priču otvara nesvakidašnja zračna bitka između najozlogašenijega njemačkog WW2 bombardera na obrušavanje Junkers 87 Stuka
protiv starijega britanskog hidroaviona (neki od mogućih predložaka).
- 16. str.: Mister Noa redateljeva bezosjećajnost i bahatost podsjeća na njegova kolegu i nemile događaje iz MN LIB 34: "Okrutni filmaš".
- Ova epizoda je direktni nastavak Nolitine priče MN LIB 35: "Krv na snijegu", a retrospektivna radnja se odvija u proljeće 1950. godine. Normalno, ponovno se pojavljuje Mister Noov prijatelj, detektiv Phil Mulligan, kao i najveći neprijatelj, vođa moticiklističke bande - Jackie.

Kratki sadržaj:
Nesretno se našavši u ulogi taoca za vrijeme pljačke banke, Mister No pokušava preokrenuti situaciju u svoju korist pričom o pozadini dramatičnih okolnosti u New Yorku nekoliko godina ranije, kada je upoznao jednog od pljačkaša.

Komentar:
Sam uvod u priču daje dojam scenarističke nategnutosti i neuvjerljivosti, ali kako se radnja razvija čitatelj jednostavno biva usisan u najnovije, i one starije nevolje omiljenog pilota, a sve zahvaljujući magičnom načinu pripovijedanja majstora Castellija. Unatoč tome što mi je najomiljeniji strip junak upravo njegov Martin Mystere, mislim da mi je ova priča nešto najbolje od dobroga starog Castellija.
Tako se dobro nadogradio na vrhunsku epizodu MN LIB 35: "Krv na snijegu" majstora Nolitte, da se dobiva dojam da je isti scenarist autor ovoga direktnog nastavka te priče. Većini ljubitelja Mister Noa su upravo pripovijesti o njegovoj prošlosti najomiljenije, a mislim da su upravo ove dvije epizode većini zacementirale to mišljenje.

"Tjah... Doista si se promijenio. Izgleda da među tatinim sinovima nije više u modi Greenwich Village već izigravanje buntovnika bez razloga na skupocjenim motorima. Spreman sam se okladiti da će uskoro snimiti film na tu temu..."

Castelli preko riječi glavnog junaka jasno aludira na poznate filmove, prvenstveno na " Divljaka" s Marlonom Brandom i "Buntovnika bez razloga" s Jamesom Deanom u glavnim ulogama.
Ratso je definitivno nezaboravan lik sa svim svojim manama, a o najokrutnijemu sadisti u serijalu, Jackieju je puno toga već napisano.

Jackie:


Završnom poantom Castelli još podiže odličan ukupni dojam. Od velike uvijek postoji veća riba, a i kolo sreće se okreće. Moć pokreće svijet, a prave pravde nema, barem na ovom svijetu. Naravno da bi se moglo naći nelogičnosti, ali nema potrebe za tim.
Diso na vrhuncu ako se zanemari potpuno pogrešan, odnosno premoderan izgled automobila u vremenu radnje njujorškog dijela priče. Zadnja naslovnica odlična, ostale malo lošije, ali vjerno prikazuju događanja u stripu.

(priča: 10, scenarij: 10, crtež: 9, naslovnice: 9) - 96%

MN LIB 43: Ledeni pakao (SR 92b/93/94a)

Broj stranica: 198

Scenarij: Ennio Missaglia
Crtež: Fabio Civitelli
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je izvorno izlazila od siječnja do ožujka 1983. godine.
- Dnevnik iz nekog razloga nije objavio ovu epizodu, što s obzirom na kvalitetu iste nije neka šteta.
- Malo razumljivija definicija intrigantna "white-out" fenomena (201. - 202. str.) bi bila da su u pitanju vremenski uvjeti kada snijeg i oblaci mijenjaju način na koji se svjetlost odbija tako da se mogu vidjeti samo vrlo tamni predmeti.
- Mister No je već preuzeo uzde jedne Cataline u još jednoj Missaglinoj epizodi: MN LIB 23: Pobunjenici s "Escuala":


Kratak sadržaj:
Bijeg od nadrealne i iznenadne prijetnje braka dovodi našega pilota najprije u Belem, a onda na Antarktiku.

Komentar:
Ah, Missaglia! Missaglia je dobrano zaglavio u šezdesetima i forama s kojima se James Bond na početku karijere tako često susretao. Samo što je sve to već toliko isfurano u vremenu objavljivanja ove priče, a površna i naivna scenaristička rješenja u završnom svesku pokazuju svu Missaglinu nesposobnost dizanja stripa na razinu koju zaslužuje i koja je ustoličena od strane kvalitetnijih scenarista na Mister No serijalu.
Nažalost, Missaglia i Nizzi su daleko ispod razine kvalitete ovog serijala, pogotovo kada se uzme u obzir ovaj period i briljantne Nolittu, Sclavija i Castellija.
Kad usporedim prethodno stripovsko remek djelo sinergije scenarista i crtača (Sclavi + Civitelli = Ananga), moram se zapitati na što je ovdje protraćen Civitellijev talent!? Nisam puno očekivao od drugorazredna scenarista, ali stvarno je podcjenjivačka razina scenarističkih površnosti u okviru prosječne kvalitete ovog dijela Mister No serijala.
Što je najgore, Missaglia je poprilično dobro držao kontrolu nad scenarijem do konačna otkrivanja prijetnje svjetskoj sigurnosti usred bespuća Antartike. Ta sama banalna, nadrealna i nemoguća ideja je uvredljiva za bilo kakvo daljnje ozbiljnije razmatranje ove priče. U biti, druga naslovnica jasno prikazuje svu lakrdiju te osnovne teme priče.

(priča: 3, scenarij: 4, crtež: 9, naslovnice: 5) - 53%

MN LIB 45: Fantom u operi (SR 97/98a)

Broj stranica: 154

Scenarij: Tiziano Sclavi
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti:
- Ova epizoda je izvorno izašla u lipnju i srpnju 1983. godine.
- Dnevniku je ovo treća epizoda zaredom koju je preskočio, što je istinska šteta. Zaista me zanima kako bi umjetnici preveli riječi opernih arija! Možda su baš zbog toga preskočili i ovu epizodu? Ne vidim drugi razlog.
- Sclavi ponovno vraća već zaboravljenog simpatičnog prevaranta Olinta Righettija iz MN LIB 4: Čovjek iz Gvajane.

Kratak sadržaj:
Operne zvijezde vraćaju se na mjesto zločina petnaest godina nakon posljednje predstave, odnosno u manausku impresivnu operu koja je zatvorena nakon što je bariton Erik Maelstorm netragom nestao nakon posljednje predstave. Svi ostali akteri su opet tu, pa je daljnji razvoj situacije prava enigma.

Komentar:
Nisam na toj razini intelekta da mogu reći da mi se sviđa opera. U biti, ne podnosim čak ni mjuzikle, pa sam vjerojatno gori od Mister Noa u stripu.
S tim na umu, prilično su mi nebitne na talijanskom upisane arije s melodijom, koje dodatno potenciraju i riječima naglašavaju ključne scene unutar priče.
Slažem se da je upitno ići u prijevod tih arija (lakše je kao Dnevnik jednostavno preskočiti epizodu), a čitatelj koji ne razumije njihovo značenje donekle je hendikepiran ukupnim doživljajem stripa zamišljenog od strane Sclavija. Koliko god nezahvalno bilo upuštati se u prevođenje stihova, mislim da ih se trebalo prevesti ispod tih vinjeta, jer riječ je o stihovima na talijanskom s radnjom u Brazilu u stripu namijenjenom prvenstveno talijanskom tržištu, pa ideja da čitatelj te stihove razumije.
Sclavi je sa svojim netipičnim pričama uveo nemjerljivu dozu svježine u ovaj serijal. Iako nije napisao puno priča, čak i taj njegov kvantitativno malen broj je kvalitativno digao serijal na višu dimenziju, upravo ono što Castelli nije htio ili mogao napraviti.
U odnosu na briljantne "Anangu" i "Tuđinca", ova priča mi je na dosta nižoj razini, ali daleko da je loša. Naprotiv! Samo što je Sclavi s tim pričama postavio ljestvicu previsoko.
Disu je teško naći konkretne zamjerke, ali dojma sam da bi Civitelli bolje dočarao atmosferu.

(priča: 7, scenarij: 7, crtež: 9, naslovnice: 9) - 78%