Banda Daltonovih(SAKL 10b/11a, LIBKB 5a, SR 8b/9a, ZS 48) 42+52=94 str.
- šesnaesta Texova epizoda
Scenarij: Gian Luigi Bonelli
Crtež: Aurelio Galleppini
Naslovnica: Claudio Villa / Aurelio Galleppini
Zanimljivosti: - Između ove i prethodne epizode je prošlo par godina. Saznajemo da je, u međuvremenu, umrla Texova žena Lilith, a i da je Tex dobio sina - Kita.
- Prvo pojavljivanje Tiger Jacka.
- Tiger Jack puši - ovdje cigaretu, dvije epizode kasnije (ničim izazvan) indijansku lulu. Kasnije u serijalu to više nije slučaj
- Epizoda je originalno izlazila u striscia formatu u veljači i ožujku 1951.
Kratki sadržaj:Tex i Tiger Jack su u potjeri za opasnom bandom Daltonovih po pustopoljinama Novog Meksika i Arizone. Iako se rezultat zna unaprijed, to ne znači da igra začinjena majstorskim potezima neće biti zanimljiva!
Recenzija:Unatoč tome što smo se, nakon nekoliko dužih priča s označenim početkom i završetkom, vratili na kraće priče koje se nastavljaju, sadržajno je ovo već Tex na kakvog smo navikli. Iskreno, čitajući ove početne priče, iznenadio sam se kako je G. L. Bonelli to brzo posložio na njemu zadovoljavajući način. Tex je dobio onu pravu osobnost kakva će ga nadalje krasiti. Sve avanture do sada su bile svojevrsno ispipavanje terena i slaganje lika glavnog junaka .
Kronološki najbitniji detalj ove priče je sama pojava Tiger Jacka kao budućeg stalnog lika serijala. Tex jako cijeni njegovo mišljenje i najčešće sluša njegove savjete, a ovako ga u priči opisuje, dok u stvari tim riječima opisuje upravo svoje psihološko stanje u tom njemu teškom razdoblju:
„Često putujem s njim no on je prilično šutljiv tip pa vrijeme provedeno s njim sliči druženju s vlastitom sjenom.“Prvo pojavljivanje Tiger Jacka:Sama priča počinje neobično, slikama negativaca uz objašnjenje kako su od predstavnika zakona postali banditi i napomenom kako je to bio početak kraja njihove bande. Svakako originalan početak u kojemu se čitatelju odmah servira konačni epilog.
Banda Daltonovih, zvučno ime ponajviše zbog strip serijala Lucky Luke. Ime koje je postalo sinonim za bandite, pa je teško i pomisliti da se neki pozitivac preziva Dalton.
G. L. Bonelli nam je ovdje servirao stvarne povijesne ličnosti. Njihova priča poslužila mu je kao temelj za ovu epizodu. Sva su imena pripadnika osmeročlane bande povijesno vjerodostojna, a postojala je čak i Eugenia Moore, ljubavnica Boba Daltona, a time i suradnica bande.
Jedan od sedam braće Dalton, Frank, zaista je ubijen kao šerif, a još trojica su postali banditi nakon što su imali neke nesporazume i optužbe kao čuvari zakona. U stvarnosti, jedan od braće razbojnika, Emmet, je preživio (iako pogođen 23 puta) neuspjelu pljačku dvije banke istovremeno i završio u zatvoru, a bio je tu i četvrti brat Bill, koji je braći pružao samo "logističku" podršku, da bi nakon što je originalna banda neslavno završila, osnovao svoju bandu i dvije godine kasnije završio na groblju.
Osim što je scenarist uzeo stvarne povijesne likove i okolnosti, smatram da je uspio prenijeti stvarne osobnosti tih likova u ovu priču i od svega toga sastavio jednu jednostavnu i tečnu priču. To poštujem i ovom slučaju nimalo mi ne smeta takvo korištenje i iskrivljavanje povijesnih činjenica. Upravo suprotno, ovo je jako uspio omaž toj slavnoj bandi!
Emmet Dalton:U istom izmišljenom gradiću Novog Meksika, gdje upoznajemo bandu Dalton upravo kada su napravili dar-mar u lokalnom salunu, nalazimo i bivšeg rendžera Texa u društvu jednog predstavnika zakona.
Gian Luigi je preokrenuo svoju dosadašnju praksu i postavio Texa u poziciju čovjeka koji pokušava izbjeći nevolje i samo na zamolbu predstavnika zakona se ubacuje u igru. Nakon što je prošla epizoda završila tako što je Tex napustio rendžersku službu, tijekom priče saznajemo da je od tog trenutka prošlo par godina. Vratio je značku razočaran nepravednom, tromom zapovjednom hijerarhijom u rendžerima i nepotizmom u vladinim institucijama, a glavni razlog takvoj odluci je što je ponovno uvidio koliko je tanka linija između predstavnika zakona i odmetnika, odnosno bjegunca. Samo što je Tex drukčijeg kova od braće Dalton, pravedan i častan lik kojeg neistinite i nepravedne optužbe, kao ni razna podmetanja ne mogu pokolebati u borbi za pravdu. Samo što ne želi imati posla s licemjernim sistemom u kojem se mora ići niz dlaku raznim nesposobnim, a podobnim likovima sa zaleđem. Stoga je život s Navajima pravi izbor za njega.
Zanimljivo je i da smo jako malo saznali o tom vremenu u ovoj epizodi. Bonelli te informacije daje na kapaljku i samim time dodatno potiče redovne čitatelje na temeljito praćenje serijala. Stari lukavac!
Tek nakon što se negdje po sredini epizode pojavljuje Kit Carson saznajemo da je Texova žena Lilith, u međuvremenu, umrla, a da je Tex dobio sina. U završnom dijelu priče doznajemo da se zove Kit. Dakle, riječ je o samo šturim informacijama koje dobivamo postepeno, onako usputno, u jako malim količinama i (s današnjeg gledišta) baš je zanimljivo pratiti kako se gradila priča oko Texa, odnosno kako su nastajale bitne postavke serijala!
Kit upoznaje Tiger Jacka:Banalnosti u scenariju ima puno, puno manje u odnosu na prethodne avanture, a priča se čita u jednom dahu. Samo prije nekoliko epizoda, zahvaljujući nevjerojatnoj količini teksta, ekstremnim količinama događaja i gluparija, bilo je pravo mučenje doći do kraja, a čitanje je trajalo, trajalo, trajalo i trajalo.... I onda neki tvrde na je Marty naporan zbog ogromne količine teksta! ;-)
Dakle, to je to - pravi iskonski Tex, i to već tako rano u serijalu.
Nadalje, negativci su realno okarakterizirani, kao ljudi ogrezli u razbojništvo i kriminal, ali s normalnim ljudskim reakcijama. Nema za to vrijeme tipičnog prikaza negativaca kao iracionalno zlih i neuračunljivih. Na samom početku, skriveni u zaklonu, čak namjerno ne pucaju na Texa koji pokušava izvući ranjenog istražitelja izvan puškometa njihovog oružja. Kako Tex rješava jednog po jednog člana bande, vidimo kako eksponencijalno raste bijes i želja za osvetom preživjelih razbojnika. Sredinom priče, već desetkovana banda niti ne pokušava likvidirati zarobljenog Kita Carsona, nego mu kaže da pozdravi prijatelja Texa i poruči mu da neće zaboraviti na osvetu. Početna zadivljenost Texovim sposobnostima prelazi u strah i sve veću mržnju, da bi sve kulminiralo obračunom u pustinji gdje su pokazali pravo lukavstvo, ali i okrutnost zbog želje za osvetom, a Texa je opet žena skoro došla glave.
Unatoč tome, Tex se ne bori protiv žena, a to posebno naglašava ovaj razgovor:
Eugenia:
Ne bojim se umrijeti! Eugenia Moore dostojanstvenija je od Daltonovih! Ubijte me!Tex:
Tex Willer nikad ne puca u žene. Idite! Granica je jako blizu! Idite preko, Eugenia!
Idite... I neka vam se Bog smiluje!Eugenia Moore je još jedna iznimno sposobna žena koja je ponovno krucijalna za završnu bilancu. Netipično sposobne žene su možda jedini konstantni faktor koji je još ostao kada se povuče paralela ove priče sa prethodnima. Postupak Texova konja - Dinamita, a pogotovo način na koji je spasio Texa i Tiger Jacka je možda i jedini naivni dio ove priče. Moglo je i bez te gluparije, ali Gian Luigi nije bio jedini scenarist tog naivnog strip perioda, koji je pripisivao konjima skoro nadnaravne moći.
Potjera od Novog Meksika preko cijele Arizone sve do meksičke granice je ona prava čar vestern stripova i filmova. Baš tako su i dva brata Dalton bježali od Kalifornije, preko Utaha sve do Oklahome pred upornim šerifom koji je na kraju morao odustati i vratiti se podvijena repa na suđenje trećem bratu. Nema što, svi elementi zbog kojih volimo priče s Divljeg zapada su tu: neustrašivi borci za pravdu, potjera, revolveraški obračuni, živopisni negativci i uzbudljiva utrka s vremenom u divljim predjelima Arizone.
Banda Daltonovih:Galleppini je standardna boljka ovih ranih Texova. Niti tiče, niti miče! U prošloj priči mu je uskočio Guido Zamperoni (iako nije kreditiran), pa je sve izgledalo malo bolje. Galep je vrijedno štancao table bez nekih vidljivih intencija u poboljšavanje crteža s dosta praznog prostora, malim vinjetama i najčešće nepreciznim prikazom likova. Najprecizniji opis Galepova crteža bi bio - siromašan. Dojam uvelike poboljšava boja u ovim novim izdanjima, a ni zastarjeli tip naracije s dosta opisa u didaskalijama ne pomaže ukupnom dojmu crteža.
Ova priča nema naslovnicu u regularnoj seriji, dok Libellusovu petu knjigu krasi Villina naslovnica koja prikazuje jednu bitnu scenu iz priče. Ipak, unatoč Villinim neospornim kvalitetama i stalnim negativnim kritikama na Galepov crtežu u ovim početnim epizodama, Galepove naslovnice su mi puno bolje - životnije. Čak bih ustvrdio da na naslovnicama Galep dokazuje da ima kvalitetu za koju nema vremena, a zbog scenarija ni mogućnosti ostvariti u stripu. Nažalost, naslovnica broja 11 Strip Agent Klasik izdanja, s Texom u tipičnoj revolveraškoj pozi, ne pokazuje ono što sam ustvrdio u prethodnoj rečenici. Jedna od lošijih naslovnica u Strip Agent izdanju.
Za kraj mi preostaje da opišem sliku ispod. Sliku koja pokazuje neslavan kraj strašne bande Daltonovih. Slika je nastala krajem 1892. u Coffeyvilleu, Kansas nakon neuspješnog filmskog pokušaja pljačke dvije banke istodobno.
S lijeva na desno su Bill Power, Bob Dalton, Grat Dalton i Dick Broadwell. Emmet Dalton je preživio iako je pogođen 23 puta, a kasnije je napisao knjigu o bandi po kojoj je snimljen film
When the Daltons rode iz 1940.
(priča: 9, scenarij: 8, crtež: 6, naslovnice: 3) - 72%Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!