Libellus forum
Welcome Guest Search | Active Topics | Log In | Register

3 Pages<123>
Ken Parker
ReemCP
#21 Posted : 25. prosinca 2018. 21:25:31(UTC)
Rank: Ponekad navrati

Joined: 28.10.2018.(UTC)
Posts: 166
Location: UFC octagon


Čemako

Možda još najbolja dosad epizoda Kena! Puno isprimješanih raspoloženja u istoj epizodi od razigrane djece, ljubavi, surovog načina života na sjeveru, brutalnosti, humora i tragedije. Jedino ne mogu skroz prihvatit u priči da je Belle, žena kirurga kad je i imala priliku za bijeg, odlučila da bude žena poglavice Ottawe.

I dalje mi se dopada na Kenu što imamo svaku epizodu kao cjelovitu priču, a opet na neki način je sve povezano, pošto vidimo na kraju da Ken i dalje traga za Welshom kojeg smo upoznali u prethodnoj epizodi.

(priča: 8, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 9) = 84%
Strike first. Strike hard. No mercy.
Spock
#22 Posted : 25. prosinca 2018. 22:17:46(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 3: Prava gospoda (KP SA 1, KP DW 2, KP LIB 3, KP LMS 417)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivost: Sherlock
- Kod napada na vlak dinamit je slučajno aktiviran metkom. To aktiviranje metkom je česta fora u vesternima, dok je u stvarnosti to teško moguće.
Malo sam istražio. Ispada da metak iz pištolja sigurno nema dovoljnu brzinu da bi uzrokovao detonaciju, dok kod puške postoji vjerojatnost ako je dinamit star. Također, postoji mogućnost da metak pogodi detonator unutar štapa dinamita. Ukratko, vjerojatnost je puno manja nego da se auto zapali nakon što metak pogodi rezervoar goriva. Dinamit je patentirao Alfred Nobel 1867. godine.


Komentar:
Za razliku od prošle epizode gdje scenarij spašava situaciju, ovdje je potpuno drugačiji slučaj - priča dobra, a scenarij neuvjerljiv.
Zaplet s scenama iz građanskog rata, pljačke banke i bijega iz zatvora odličan. Centralni dio priče je i najlošiji. Iako je ideja s bivšim konfederalnim vojnicima u pokušaju nove destabilizacije SAD-a zanimljiva, a tu je i činjenica da je Ken sporedan lik koji zna pogriješiti. Završnica dobra s iznenađujućim preokretom.
Likovi zanimljivi, ali neki od njih s neuvjerljivim reakcijama i postupcima.

Milazzo dosta lošiji nego u prve dvije epizode. Baš kao i kod priče, početak je odličan, ali kako se radnja razvija, crtež postaje lošiji, a likovi neprepoznatljivi.

(priča: 8,  scenarij: 6, crtež: 7, naslovnica: 7) - 70%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
ReemCP
#23 Posted : 26. prosinca 2018. 23:37:34(UTC)
Rank: Ponekad navrati

Joined: 28.10.2018.(UTC)
Posts: 166
Location: UFC octagon


Krv na zvezdama

Priča u kojoj nam je Ken na trenutak preuzeo ulogu šerifa. U gradu u kojem je vladalo bezakonje. Najpotresniji dio priče kad strada dječak, a kasnije, naravno, niti njegova majka nema poslije takvog užasnog događaja razloga za život. Za ove neke scene stvarno treba imat želudac.

Priča dobra, lagano se čita, meni je crtež isto na nivou.

(priča: 8, scenarij: 9, crtež: 9, naslovnica: 8) = 86%
Strike first. Strike hard. No mercy.
Spock
#24 Posted : 8. siječnja 2019. 18:46:03(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 4: Ubojstvo u Washingtonu (KP SA 2, KP DW 2, KP LIB 4, KP LMS 422)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivost: Sherlock
- Pravo ime Donehogawe je Ely Samuel Parker, tako da mu je naš Ken prezimenjak, iako se to nigdje ne spominje u stripu.

Donehogawa:



Komentar:
Ne volim kada se upotrebljavaju stvarne ličnosti nedosljedno povijesnim činjenicama. Nije mi problem kada pisac hoće neku povijesnu ličnost prikazati drugačijom nego je povijest pamti zbog potrebe priče (Castelli, Boselli), ali ne možeš ubiti nekog važnog lika iz povijesti, ako se zna da je umro 25 godina kasnije od starosti. Znam da su to bile sedamdesete kada je bilo teško bilo što provjeriti, ali moglo je i bez toga.

Priča je dosta drugačija od prethodne tri. Još je depresivnija od prve epizode. Pretpostavljam da je to razlog što se ovaj serijal smatra realnijim od svih ostalih Bonellijevih. Da, puno je češća depresija od sreće u svijetu, ali stripove čitam primarno da se opustim. Daleko je ovo od bilo kakve realnosti! Drugačije svakako, pa čak i dobro, a moglo je i malo vedrije. To se posebice odnosi na završni dio u Montani, jer prvi dio priče u Washingtonu je puno bolji. Po pitanju završetka, može svatko ubiti glavnog junaka na zadnjoj stranici, pa ga oživjeti u slijedećoj epizodi. Nije to neko dostignuće!

Milazzo puno, puno bolji nego u prethodnoj epizodi. Ima tu još malo grešaka, ali čovjek priča priču crtežom. Čitam Kena kronološki, pa ne mogu još tvrditi, ali mislim da je ipak on razlog Kenovoj popularnosti, a ne Berardi. Naslovnica odlična, uvjerljivo najbolja do sada!

(priča: 7, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 10) - 82%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#25 Posted : 9. siječnja 2019. 11:13:22(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 5: Chemako (KP SA 2, KP DW 3, KP LIB 5, KP LMS 428)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Nije mi opuštajuće čitati nešto ovako depresivno. Svakih nekoliko stranica desi se neka tragedija i tako već pet epizoda. Nije to remek djelo, već preuveličavanje i dobivanje jeftinih bodova na najvažnijim ljudskim osjećajima!

Sama priča već viđena mnogo puta i prije kraja sedamdesetih. Nije toliko priča loša, koliko me nerviraju te Kenove tragedije koje ga prate na svakom koraku. Ken je presposoban, snalažljiv, inteligentan, ma sve zna. Dobro stinky kaže, po sposobnostima mu ni Zagor nije ravan! Svejedno, da mu ostaviš biljarsku kuglu na čuvanje, nekako bi mu se razbila, a da on ne bi bio kriv. Taj recept traje već petu epizodu, a ja samo čitam hvalospjeve nakon svake pročitane priče. I ja sam za prvu epizodu napisao hvalospjev, ali više ne - isti recept s drugim začinima kod mene ne prolazi.

Pohvalio bih razne scenarističke minijature koje uvelike poboljšavaju ukupan dojam kod čitanja, kao što su scene s budilicom i djece u lovu, "dylandogovski flashback" u snu, odnos Ottawe i Belle, a posebno dirljivi odnos malog Thebe i Kena. Taj je odnos bitan, a ne tragedija. Šta na kraju Ken radi? Ostavlja malog na milost i nemilost! Dali je to ljudski? Šta sad? U stilu superjunaka pretražiti Ameriku da pronađe glavnog zlikovca, a sve ostalo nije bitno! Te stvari meni ne odgovaraju. Osjećaji su u redu, ali treba ih poštovati. Za Kena nije dovoljno što ga prati tragedija, već on svojim postupcima to dodatno potencira. Stav da je netko jedinka i sam bira svoje postupke je lažna. Svatko odgovara i za drage osobe oko sebe, a ne da ih svojim postupcima dodatno ukopa.

Milazzo nastavlja gdje je stao u prošlom broju. Ovdje nije bilo velikih scena preko dvije stranice, ali zato je bilo puno drugih stvari. Naslovnica nije vrhunska kao ona prethodnog broja, ali je odlična.

(priča: 7, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 9) - 81%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#26 Posted : 10. siječnja 2019. 10:39:01(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 6: Krvave zvijezde (KP SA 2, KP DW 3, KP LIB 6, KP LMS 433)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Giancarlo Allesandrini
Naslovnica: Ivo Milazzo

Jedna tipična Texova pričica u koju je dodatno ubačena tragedija kojom Berardi tako lukavo dobiva poene u ovom serijalu. Mene nervira baš ta ekstremna tragedija koja iskače po nekoliko puta u svakoj epizodi. Ovdje je odlučio ponovno dirnuti srce čitatelja preko djeteta kojeg je netko svirepo ubio pucnjem u leđa. Još kada, na kraju, Sherlock Ken Parker otkrije razloge tog strašnog zločina, sve dobiva još gorči okus.

Neću kazati da je priča dosadna, ali ovo što Berardi radi je čista jeftina manipulacija osjećajima, da bi serijal dobio dojam veće vrijednosti. To što je Tex, po sposobnostima, mala maca za Kena, baš kao i Zagor, većinu ne sprječava da Kena proglasi najrealnijm i najboljim Bonelli serijalom. Mene nakon početnog zanosa, svakom novom epizodom sve više iritira to jeftino Berardijevo poigravanje ljudskim osjećajima i vješto prikazivanje Kenovih supersposobnosti kao nešto realno. Neću odustati od serijala (još), a možda i promijenim mišljenje jer, navodno, bolje epizode tek dolaze, a Ken se mijenja kao lik.

Veliki sam fan Martina Mysterea, ali mi njegov idejni tvorac nikad nije bio drag crtač. Njegov stil mi puno više odgovara Kenu nego Martiju, pa sam bio više nego zadovoljan prvom polovicom stripa. Kako se priča bliži kraju, crtež sve više popušta. Izgleda da je žurio! Svejedno, čak i najbolje Alessandrinijeve vinjete u ovom stripu su neusporedive s Milazzovom majstorijom.

Ovdje dobivam potvrdu za moje tvrdnju da je za kultni status Kena više zaslužan Milazzo nego Berardi. Nema te priče slikama i osjećaja koji frcaju sa svake stranice. Izuzev zadnje stranice epizode, Alessandrini me nije niti u jednom trenutku natjerao da se zadržim i zagledam u pojedini crtež. Nema kod njega suptilnih dočaravanja osjećaja kao kod Milazza, već čisti kruti crtež bez osjećaja. Naslovnica savršeno odgovara epizodi.

(priča: 4, scenarij: 7, crtež: 6, naslovnica: 6) - 57%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#27 Posted : 2. veljače 2019. 20:20:03(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 7: Vrelo nebo Meksika (KP SA 3, KP DW 4, KP LIB 7, KP LMS 439)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Vjerovali ili ne: Doh
- Dnevnik je za ovu priču, čija se radnja odvija u pustinji i polupustinji usred ljeta, stavio domaću naslovnicu s inuitskim igluima umjesto umjetničke originalne.

Suluda naslovnica:


Zanimljivost: Sherlock
- Radnja se odvija na samoj granici SAD-a i Meksika, u meksičkoj saveznoj državi Baja California, odnosno na istoimenom poluotoku. Tijuana je ujedno i najzapadniji meksički grad, a zajedno s američkim San Diegom s druge strane granice tvori konglomeraciju od 5 milijuna stanovnika. U vrijeme kada se događa radnja u stripu, Mexicali (osnovan 1903.) i Tijuana (osnovana 1889.) nisu postojali kao gradovi, ali vjerojatno su već postojala nekakva naselja.

Komentar:
Intrigantan početak i scena s revolverašom usred pustinje, kao i kasniji dijalog s istim likom. Šteta što ga je Berardi eliminirao po kratkom postupku! Scena s prostitutkom zanimljiva, ali i realna u odnosu na prethodne epizode i karakter Kena, a i u odnosu na vrijeme i mjesto radnje. Nema tu ništa neočekivano i šokantno, a ni srceparajuće.
Nakon više nego solidnog otvaranja počinju se redati slučajnosti. Scena gdje se Berardi rješava revolveraša, a Ken bježi je odlična, pa i situacija kada ga i Carmen spašava može proći u nekoj suludoj slučajnosti kao što je ovdje. Carmen i Roman su super kao Berardijeva interpretacija ljepotice i zvijeri, ali naknadni twist s njenim stvarnim poslom je previše pretjeran u onome istom odnosu prema vremenu i mjestu radnje.
Dječak je odličan! Već smo u prošloj epizodi imali sličnog. Sreća pa je ovaj preživio, s obzirom da Berardi upečatljive likove ne ostavlja dugo na životu.
Vratio se i Dash - nije mrtav. U redu je i što je imao istu misiju kao Ken, iako se po njegovom karakteru to ne bi očekivalo.
Welsh je lociran, u sve se upleo i vojni vrh Meksika, a svi putevi i planovi su se spojili u Tijuani. Sve je spremno za završni veliki obračun u kojem svi bitni akteri imaju ulogu, ali samo rijetki će pričati o tome.
Solidna epizoda, ali daleko od odlične. Meni smeta ta nategnuta priča prepuna slučajnosti. Živopisni likovi i efektne scene izvlače ukupan dojam.

Po pitanju crteža, nema tu nekih zadivljujućih scena s zanimljivim perspektivama, ali zato je dinamika za desetku, kao i prepoznatljivi izgled raznoraznih aktera priče. Zadnja stranica fenomenalna! Da je
barem cijelu epizodu bio na toj razini! Ovako, primjetno je i dosta grešaka kod crtanja lica.
Ukupno, Milazzo, ovdje nije zaslužio više od devetke, a i to je nategnuto.

(priča: 5, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 9) - 75%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#28 Posted : 4. veljače 2019. 13:40:32(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 8: Velika pljačka u San Franciscu (KP SA 3, KP DW 4, KP LIB 8, KP LMS 444)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Drugačija epizoda u odnosu na prethodne - opuštajuća i pitka. Takve priče su mi i draže od onih koje ubijaju u pojam tragedijom.
Dobra ideja je postaviti priču s negativcima u glavnim ulogama. Nelogičnost s morskim psima, pa i čudesnim preživljavanjem plutajući, neću uzeti za veliku manu. Drugi Bonelli serijali također imaju takvih nelogičnosti, pa nije fer ovdje imati drugačije kriterije.
Minijature s gey recepcionarom i načinom na koji je Ken obrlatio doktorovu susjedu su vrhunske. Likovi su odlični - zanimljivi i dobro okarakterizirani. Ponašanje istih je u skladu s njihovim karakteristikama. Ima i dosta ukusnog humora vješto unesenog u priču.
Pljačka originalna, iako je situacija s plinom još jedna nelogičnost. Bijeg balonom i sama završnica efektna i uzbudljiva. Posebno scena kada Ken gađa balon puškom, a i Welshovo rješavanje problema suvišnog tereta.
Milazzo briljira skoro u svemu. Dinamika crteža fantastična, a mislim da je to najteže postići.

(priča: 9,  scenarij: 8, crtež: 10, naslovnica: 8) - 89%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#29 Posted : 9. veljače 2019. 19:54:32(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 9: Kitolovci (KP SA 3, KP DW 5, KP LIB 9, KP LMS 449)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Giancarlo Alessandrini
Naslovnica: Ivo Milazzo

Vjerovali ili ne: Doh
- Dnevnik je ovu epizodu preveo kao "Ajkule"! Mislim da tu komentar nije potreban!! Uz to još je izbacio 4 stranice, docrtavali su odjeću goloj Lauri, standardno promijenili odličnu naslovnicu lakrdijaškom, a ne treba ni spominjati da prijevod nekad nije bio prijevod, već nešto što je bilo podobnije. Još je potpuno promašen način na koji Nanuk priča! Sreća pa sada imamo izbor i ne ovisimo o lakrdijaškom Dnevniku!

Komentar:
Ken se ovdje iz vestern stripa pretvara u pustolovni. Meni odgovara, baš kao i kod drugih junaka! Očigledna je Berardijeva inspiracija "Moby Dickom". Čak se i u stripu, spominje priča po kojoj je napisan "Moby Dick". Priča je nepredvidljiva i čita se u jednom dahu. Scenarij je za desetku. Likovi odlično okarakterizirani, razvojem priče pokazuju pravo lice, a i otkrivamo stvari koje se pokušavaju skriti. Baš kao u stvarnom životu, kada, nakon nekog vremena, otkriješ da nekome nisu sve daske na broju u glavi! Nanuk mi je najbolji i najzanimljiviji lik u (pročitanih) devet prvih epizoda.

Odlična mi je scena kada se Ken i još jedan mornar dive zvjezdanom nebu, a onda izlazi Laura, tajanstvena kapetanova žena. Onda kada Ken na jarbolu ne zna prepoznati Kita, već misli da je otočić! Iz naše perspektive smiješno, ali zar jedan gorštak iz Montane može znati kako izgleda kit? Kitolov uzbudljiv i detaljan, ali čini se da su kita malo prejednostavno sredili, ali vjerojatno je i to Berardi istražio, kada se ovako potrudio da nam objasni kitolov iz tog vremena.

Berardi nam ovdje servira i malo ljevičarskog (da ne kažem komunističkog) mudrovanja, ali na potpuno proziran i očit način. Jednostavno je odlučio nam na dvije pune stranice servirati svoje stavove. Ne smeta mi to toliko, ali bila je dovoljna Nanukova izjava i replika na nju ("Da, ali vi ste divljaci!") od strane drugog mornara. Čak bi mi tu bio bolji prijevod u LMS-u, gdje stoji "...vi niste civilizirani!".
Završnica najbolji dio - perfekcija! Filmska izmjena napetih scena borbe s ulješturom sa scenama na brodu (s kapetanovom ženom) je vrh.

Alessandrini dosta bolji nego u svom prvijencu. Očigledno mu više odgovara ova tematika od klasičnog vesterna. Lica crta neusporedivo lošije od Milazza, a ostalo je više nego dobro. Njegov umjetnički izražaj je sličan Milazzovom, pa je vjerojatno i učio od majstora. Naslovnica uzbudljiva, baš kao i strip.

Da sumiram, ovo mi je najdraža (ne najbolja) epizoda od prvih devet pročitanih. Ovo je već druga epizoda za redom da nema one, meni neprihvatljive, tragedije koja baca u crnjak. Glavno obilježje ove priče je tragedija, ali čitatelj se ne poveže s likovima koji tragično svrše, pa nije crnjak. Nadam se da je Berardi nastavio ovim smjerom.

(priča: 8, scenarij: 10, crtež: 8, naslovnica: 9) - 87%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Renky
#30 Posted : 11. veljače 2019. 0:11:44(UTC)
Rank: Strip-Autor

Joined: 12.7.2011.(UTC)
Posts: 579
Man
Location: Gradac
Šta se imaš nadat, poveza se likovima ili ne...Uvik odlično!LOL ... Najbolji Bonelli ikad!Love Gasi internet!BigGrin
Spock
#31 Posted : 11. veljače 2019. 22:57:59(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska
Renky wrote:
Šta se imaš nadat, poveza se likovima ili ne...Uvik odlično!LOL ... Najbolji Bonelli ikad!Love Gasi internet!BigGrin


Laugh
Nada umire zadnja ili u nadi je spas!
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#32 Posted : 20. ožujka 2019. 22:33:19(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 10: Bijele zemlje (KP SA 4, KP DW 5, KP LIB 10, KP LMS 454)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Bruno Marraffa
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti: Sherlock
- Nisam imao dojam da su naši junaci u prethodnoj epizodi uplovili u Arktički ocean kroz Beringov prolaz. S obzirom na događaje iz ove epizode morali su, a je li to uobičajeno pri kitolovu i koliko je opasno zbog leda - ne znam. Naime, Ken i preostali brodolomci stalno idu prema jugu, a klimatski uvjeti su primjereniji krajnjem sjeveru kontinenta.
- U stripu se narod koji nastanjuje te krajeve stalno naziva Eskimima, iako je to pogrdni izraz. Pravilno bi bilo Inuiti, a teško je za vjerovati da bi Nanuk, koji je i sam Inuit, svoj narod nazivao pogrdnim imenom.
- Tek sam sada primijetio da Strip-agent nigdje nije numerirao epizode u svom izdanju. Epizode bi trebale biti numerirane, jer je to jako bitan podatak!

Komentar:
Zadivljujuća, uzbudljiva i šokantna pustolovina o preživljavanju u ledenim bespućima Aljaske, začinjena (iznenađujuće) upečatljivim i (potpuno neočekivano) odličnim Marraffinim crtežom.

Obožavam ovakve priče u ledenim prostranstvima, a ovdje imamo gomilu zanimljivih podataka o preživljavanju u tim negostoljubivim krajevima.
Mislim da je malo reći da se čita u jednom dahu.

Marraffa briljira i ne mogu vjerovati da je isti čovjek nacrtao one strahote na Mister No serijalu.
Naslovnica solidna, a tu ide još jedna kritika Strip-agentu. Trebao je kao glavnu naslovnicu za ovaj 4. trobroj staviti jednu od dvije arktičke, a ne ovu preobičnu iz "Balade o Pat O'Shane".

(priča: 10,  scenarij: 10, crtež: 10, naslovnica: 7) - 97%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#33 Posted : 31. ožujka 2019. 15:14:52(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 11: Narod Ljudi (KP SA 4, KP DW 6, KP LIB 11, KP LMS 460)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Bruno Marraffa
Naslovnica: Ivo Milazzo

Još jedna epizoda koja se čita u jednom dahu i ne zaboravlja. Naoko banalna priča o Kenovom "ljetovanju" u inuitskom (Eskim je pogrdan naziv!) selu. Dogodovštine se smjenjuju velikom brzinom i vode čitatelja često potpuno neočekivanim smjerom. Očigledno je Berardi dobro proučio tematiku priče, jer neke stvari su prelude da bi se mogle izmisliti.

U prošloj epizodi Nanuk objašnjava da njegov narod vjeruje da postoji samo raj, a da je pakao ovdje na zemlji. Stoga se nije za čuditi njihovim reakcijama na nečiju smrt. Oni smatraju da je smrt spasenje, a tuga zbog pogibije lovca (uz normalan osjećaj kada netko koga više nema nedostaje bližnjima) je najviše vezana za egzistencijalne razloge na ovom svijetu, odnosno što neće imati tko prehraniti njegovu obitelj. Također, Jolu je mlad, neiskusan i ne previše inteligentan čovjek (za razliku od Nanuka), pa njegova reakcija kod pomalo isforsirane završne scene i nije toliko nelogična. To se vidi i prema njegovim postupcima i ponašanju kroz priču.

Upečatljive su te scene u sukobu kultura i našem nepoimanju nečega što je toliko različito. Okrutni životni uvjeti razvijaju i okrutne mjere s naše strane gledišta. Berardi je to pokušao objasniti i napisao potpunu glupost, zbog koje scenariju ide ocjena manje. U jednom trenutku Ken izjavljuje da je bijeli čovjek dobio najbolje, najplodnije i najbogatije predjele, pa je mogao misliti na komfor! Koje najbogatije predjele? Pa svi od davnina naseljeni kontinenti svijeta su bogatiji i plodniji od hladne Europe!

Marraffa još jednom odličan, iako lošiji nego u prethodnoj epizodi. Glavna zamjerka su savršeno isklesana tijela polugolih Inuita koji nikako nisu realna, za razliku od ostalih detalja u priči.

Unatoč mojim zamjerkama, ovo je jedna više nego upečatljiva epizoda. Obožavam ovakve priče u nepoznatim, egzotičnim krajevima, a posebno otkrivanja zanimljivosti o narodima i krajevima koje takve pustolovine nude!

(priča: 10, scenarij: 9, crtež: 9, naslovnica: 9) - 93%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#34 Posted : 2. travnja 2019. 12:49:37(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 12: Balada o Pat O`Shane (KP SA 4, KP DW 6, KP LIB 12, KP LMS 466)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo


Zanimljivost: Sherlock
- Radnja se odvija u svibnju 1874. godine.


Komentar:
Nije mi ova epizoda nešto posebno, pogotovo nakon vrhunske "eskimske trilogije". Mala Pat je odličan i dobro okarakteriziran lik, kao i odnos nje i Kena. Problem je što sama potjera i završni rasplet nemaju baš neke logike.

Zbog čega bi mala Pat mislila da će joj Latimer pomoći srediti tipa koji joj je ubio brata, a koji je istovremeno član njegove bande? Zašto lik iz brvnare s ženom i malim djetetom puca na Kena, kad je mogao proći i bez tog rizika. Tu je problematična i bezosjećajna Kenova reakcija, nakon što je riješio lika u maniri najiskusnijeg revolveraša. Ne ide mi takvo ponašanje s karakterom Kena!

Završni preokret nisam očekivao, ali to je ponajprije iz razloga što je cijela situacija nategnuta do besvijesti. Srećom, Ken Sherlock Parker je tu da nam sve detaljno objasni i to bez didaskalija! Čudesno!

Sviđaju mi se poveznice s prethodnim brojevima, a i polagano građenje Kena kao lika (Ovo se ponajprije odnosi na podatke pročitane u recenzijama i komentarima, jer tek po prvi put čitam ovaj serijal, pa su moja osobna saznanja ograničena samo na epizode koje prethode ovoj!).

Milazzov crtež manje detaljan u drugoj polovici stripa. To se posebno odnosi na završni obračun, gdje mi se čini kao da je žurio, pa ovog puta nema desetke. Naslovnica lijepa, ali nimalo atraktivna. Nejasan mi je razlog zašto je Strip-agent odlučio ovu naslovnicu staviti kao glavnu u 4. broju. Obje preostale naslovnice su atraktivnije.

Za razliku od većine, smatram da je ovo dobrano precijenjena epizoda, a nadam se da će preostale tri priče s Pat opravdati kultni status.

(priča: 6, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 6) - 75%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#35 Posted : 1. kolovoza 2019. 18:03:37(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 13: Uzavreli grad (KP SA 5, KP DW 7, KP LIB 13, KP LMS 471)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Giorgio Trevisan
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja se odvija u ljeto 1874. godine.
- Upečatljivi grad Canyon City u Sjevernoj Dakoti je izmišljen za potrebe priče.

Komentar:
Ova mi je epizoda scenaristički čak i bolja od razvikane prethodne. Pratimo pokušaje Kena da se riješi privjeska (čitaj male Pat) i tako neminovno ponovno upada u nevolje do grla. Naš Ken je stvarno svestran junak s zadivljujućim životopisom. Svaku epizodu ima potpuno drugačiji zadatak ili posao. Nakon što je bio: osvetnik, vojni izviđač, kongresmen, šerif, pa opet osvetnik, ribar, lovac u polarnim krajevima, bjegunac od zakona, sada je pljačkaš. I to pljačkaš koji je dio bande koja će opljačkati cijeli prilično bogati gradić.


Dolazak u Canyon City

Znači, riječ je o jednom akcijskom krimiću s zanimljivim komičnim predasima. Sviđa mi se taj malo profinjeniji humor, za razliku od većine Bonelli serijala. Ta, naizgled glavna krimi priča je samo u funkciji prave niti vodilje prethodne, ove, a i slijedeće epizode. Životna priča male Pat i njena potraga za majkom je ipak glavni motiv koji i izdiže ovu epizodu iznad zanimljivog prosjeka.
Mala zamjerka ide ponovnom ubacivanju prelukavog, a naizgled smotanog tajnog agenta svemoćne američke vlade. Sličnu foru smo već imali u SR 3: "Prava gospoda".
Svejedno, ocjene govore same za sebe!


Izrazi lica govore sve!
Nema potrebe za didaskalijama.

Trevisan ima atmosferičan, ali i dosta zastario stil crteža. Malo je teško razlikovati likove, a i nedostaje upečatljivih scena kao kod Milazza. Njegov crtež bih opisao kao mješavinu Bagnolija (Henry) i Coppole, a to baš i nije dobro.
Naslovnica savršeno opisuje pravu glavnu nit vodilju epizode.


Italian job?
Ne, North American job!


(priča: 9,  scenarij: 9, crtež: 7, naslovnica: 8) - 83%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#36 Posted : 12. kolovoza 2019. 17:51:17(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 14: Ranchero! (KP SA 5, KP DW 7, KP LIB 14, KP LMS 476)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Giancarlo Allesandrini
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti: Sherlock
- Iako u stripu piše da se radnja odvija u Sjevernoj Dakoti, to nije moguće iz dva razloga. Prvi je što tada ta država nije ni postojala, već je to cijelo područje pripadalo Dakota teritoriju. Taj je teritorij tada bio organizirani i pridruženi, a ne punopravni dio SAD-a. Obuhvaćao je dijelove današnjih država: Sjeverna i Južna Dakota u cijelosti, velike dijelove Wyominga i Montane, kao i mali dio Nebraske.
Drugi razlog je što se grad Sioux Falls nalazi u Južnoj Dakoti, ali budući da je tada bila samo jedna Dakota smatram da to i nije neka velika greška.

- John L. Sullivan bio je prva prva prava boksačka zvijezda i suvremenik ove priče. Uz to što je bio prvi boksački prvak superteške kategorije u boksu s rukavicama (titulu je držao od 07.02.1882. - 1892.), ujedno se smatra i zadnjim prvakom superteške kategorije u boksu bez rukavica po London Prize Ring pravilima.

John L. Sullivan

Komentar:
Sudeći po komentarima, za razliku od većine članova, meni su ova i prethodna epizoda više nego dobro sjele.
U nastavku ću pokušati objasniti svoje stajalište!

Većina članova smatra Kena realnijim stripom u odnosu na ostale Bonelli serijale, a to potkrepljuju količinom tragedije u pričama.
Kao što sam već pisao, ta količina tragedije koja krasi početne epizode niti blizu nije normalna, a još manje realna.
Prethodna, a pogotovo ova epizoda su dosta vedrije. Samim tim, meni više odgovaraju. Zar nema dosta crnjaka u stvarnom životu, pa da još uživam u tragedijama u fiktivnom svijetu kao što je neki strip serijal?
Ova epizoda ide još korak dalje, pa imamo i "happy end". Zamislite, sretan završetak jedne Kenove epizode! Nedopustivo za većinu!?
Meni je to neshvatljivo i baš sam se dobro osjećao nakon što sam pročitao ovu priču. Čitam serijal kronološki, a po komentarima vidim da su naredene epizode opet crnije - što mi nikako nije drago.
Nadalje, Ken više nema nevino upakirane superjunačke sposobnosti.
Možda je to razlog lošijim ocjenama!?
U prethodnoj epizodi je skoro nebitan faktor, a ovdje je poražen u borbi jedan na jedan s boksačkim profesionalcem.
Možda je ipak to razlog!?
Ken je čak i nadišao svoj originalni program, pa čak posjeduje ispravne emocije.
Scena kad spašava okorjelog prevaranta koji je zaslužan za sve njegove probleme je možda i najbolja do sada u serijalu!
Ken više nije robot programiran samo za razlučivanje dobra i zla kao u početnim epizodama. Ovdje se ponaša kao čovjek s izrazitim osjećajem empatije, pa i pravde. Ken postupa na jedini ispravan način!
Vjerojatno je to razlog lošijih ocjena!?

Berardi nam ovdje prikazuje stvaran svijet u kojem ništa nije crno i bijelo. Radi inverziju prikazujući prevaranta pozitivno, a moćnog poslovnog čovjeka negativno i to je to. Pravo stanje stvari! Na svijetu nema puno dobročinitelja, a među uspješnim ljudima ih ima na kapaljku. Razlika između prevaranata i tog biznismena je što ovaj ima zakon da ga štiti. Zakon koji je skrojen po njegovim potrebama.

Uz komične elemente ukusno ubačene u priču, Berardi uzbudljivo dočarava kako je boks u samim začecima izgledao. Kroz Kenovo čuđenje prikazuje stav većine ljudi koji bi tada prvi put došli u doticaj s organiziranim boksom s pravilima. Time daje komičnu, zabavnu i edukativnu notu cijeloj ovoj priči.
Također prikazuje kako profesionalni sport funkcionira, a da je klađenje njegov glavni motor!
Sama završnica je uzbudljiva, neočekivana s još neočekivanijim završnim obratom.
Pa gdje ćeš bolje od toga?

Allesandrini solidan. Istina, mogao je bolje u borilačkim dijelovima, a i facijalne ekspresije nisu na razini. Svejedno, ukupno lijep i ugodan crtež čiji stil lijepo odgovara temi!
Naslovnica odlična, samo naslov nekako bode u oči.



(priča: 9,  scenarij: 10, crtež: 7, naslovnica: 9) - 88%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#37 Posted : 24. kolovoza 2019. 18:51:21(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 15: Ljudi, stoka i junaci (KP SA 5, KP DW 8, KP LIB 15, KP LMS 481)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti: Sherlock
- Za razliku od prethodne epizode, u ovoj je djelomično ispravljen krivi navod da se Siux Falls nalazi u Sjevernoj Dakoti. Ovdje je stavljena Južna Dakota, što je ispravno s današnjeg gledišta, samo što u vremenu radnje ta država nije postojala, već Dakota Teritorij. Samim time, ni mapa koja se pojavljuje nekoliko puta u stripu s povijesnog gledišta nije točna. Tek od 1889. bi ta mapa mogla biti aktualna, što je 15 godina prerano s obzirom na vrijeme radnje.

- Radnja započinje u Dodge Cityju - gradu koji je nosio reputaciju istinskog graničnog naselja Divljeg zapada. Imao je najviše poznatih i nepoznatih revolveraša, među kojima se ističu ujedno i predstavnici zakona u gradu Wyatt Earp i Bat Masterson, kao i njihov bliski prijatelj Doc Holliday. Earp i Holliday su poznati kao sudionici obračuna kod O.K. Corrala.

- 82. str.: Pat kaže Nathanu da je rak u horoskopu jer je rođen 2. lipnja, što je krivo. Trebao bi biti blizanac. Ipak, vjerojatno je riječ o krivom prijevodu. U LMS izdanju stoji podatak da je rođen 2. jula (srpnja), a u tom slučaju bi bio rak u horoskopu.

Komentar:
Milazzo - najvažniji faktor za vrhunski dojam koji ostavlja ova epizoda. Ovo je najbolje nacrtani strip kojeg sam do sada pročitao! Likovi su tako živopisno i realno dočarani s izrazima i mimikom lica tako jasnim i sugestivnim da nema nikakve potrebe za didaskalijama. Scene gonjenja stoke, oluje, revolveraškog obračuna te rastanka Pat i Kena su savršene. Nema tu suvišnih scena i likova. Milazzo i Berardi su očigledno surađivali kao jedan u stvaranju ovog serijala, a ova epizoda to apsolutno dokazuje. Berardiju svaka čast, ali sumnjam da bi bilo kakav crtač uspio tako vjerno prikazati njegove zamisli. Sigurno da tu ima i Milazzovih ideja, ali ipak je Berardi scenarist.

Komentar suvišan!

Kao što kolega Dexters u svom komentaru navodi, ova priča pokazuje one prave kršćanske vrijednosti. Dobrota, poštenje, prijateljstvo, odanost, pokajanje, milosrđe, upornost, trnovit put do uspjeha su samo neki od pridjeva i natuknica koji to potvrđuju.

Likovi su živopisni i upečatljivi:
Crnac i bijelac, sin robovlasnika kao nerazdvojni prijatelji - neponovljivo.
Starac s epilepsijom - genijalno.
Revolveraš pokajnik - ništa originalno, ali uvijek pali.
Odnos Nathana i Pat nimalo nametljiv i isforsiran - čak jako realan.
Rastanak Kena i Pat dirljiv i nimalo patetičan.
Georgeva tragična pogibija možda nepotrebna, ali upečatljiva.

Sviđa mi se i način kako su Berardi i Milazzo ubacili mnoge druge vestern strip junake, a neke kao Texa isprdali. Posebno mi se svidjelo da su se našalili i sobom, a i svojim šefovima - Nolittom i Canziom.
Samo ime - Heroe`s rest saloon je genijano,a još je genijalnije što se taj salun nalazi u Dodge Cityju - gradu koji je simbol Divljeg zapada. Još i natpis na klaviru: "Don`t shoot the pianist". Vrhunski!!

Berardi osobno predstavlja goste Heroe`s rest saloona: ;-)


Uz sve navedeno, najveća vrijednost ove epizode su scene bez ikakvih upisa teksta, gdje Milazzo crtežom govori sve, pa i više od toga.

(priča: 10, scenarij: 10, crtež: 10, naslovnica: 8) - 98%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#38 Posted : 6. studenog 2019. 8:22:25(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska




Ken Parker SR 16: Nemilosrdni Butch (KP SA 6, KP DW 8, KP LIB 16, KP LMS 487)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Bruno Maraffa
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti: Sherlock
- Za razliku od prethodnih epizoda, u ovoj su svi povijesni i geografski podaci točni. Konkretno, spomenuti europski i francuski grad Strasbourg je, u vremenu odvijanja radnje u priči, zaista bio dio Njemačkog Carstva (tzv. Drugi Reich), a i sve činjenice o gradovima Texasa i Novog Meksika
(El Paso, Socorro, Albuquerque) su točne.
- Točan je i podatak da su se Komanči i Kiowe, nakon godina međusobne netrpeljivosti, udružili u borbi protiv bijelih doseljenika.

Komentar:
Potpuno bezrazložno na glasu kao jedna od boljih priča u serijalu! Tu se pokazuje onaj krvnički instinkt u ljudima koji podsvjesno uživaju u ekstremno brutalnim scenama.
To nam je i sam Berardi kazao frazom:
"Životinje slijede svoje nagone, samo ljudski um može smisliti ovakvu okrutnost!"

Ova epizoda je ujedno i njegova kritika toj ljudskoj okrutnosti i žeđi za krvlju i tuđom patnjom.
Svejedno, često budem šokiran koliko bolestan ljudski um može biti da uopće zamisli određena mučenja ili scene ubojstva. Ovdje je to scena u kojoj Komanči koriste bebu kao metu!!! Alo, Berardi - pa i ti si bolesnik kad si se takvog nečeg sjetio! Onda ona scena na ranču Hudsonovih, gdje Indijanci nikako ne žele propustiti priliku za kvalitetno mučenje. Pa još i Butchova priča na samom početku stripa! Strašno i tužno da netko može uživati čitajući takve stvari!!

Izuzev tih brutalnih scena, ova epizoda nema nikakvih drugih elemenata koji je razlikuju od ostalih sličnih priča. Jasno mi je da je Berardi htio pokazati krvničku stranu ljudi, ali ne valja inzistirati na tim stvarima, pogotovo zbog same atraktivnosti priče i stripa.

Pozitivni elementi su odlična i uvjerljiva karakterizacija glavnih likova, a i već spomenuti vjerodostojni povijesni i geografski elementi.

Maraffa je svoj posao odradio više nego solidno, iako je to lošije od dvije epizode s Inuitima (SR 10 i 11). Lica jesu malo kritična, ali do sada najefektnije nacrtane scene pogađanja ljudi metcima koje sam vidio i upečatljive akcijske sekvence uvelike nadoknađuju većinu nedostataka.



(priča: 6,  scenarij: 6, crtež: 8, naslovnica: 8) - 68%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#39 Posted : 15. ožujka 2020. 10:38:57(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 17: Duga, krvava staza (KP SA 6, KP LIB 17, KP LMS 493)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Renzo Calegari i Giorgio Trevisan
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Nakon što je dvoje odbjegle apaške djece umrlo u izoliranom gradiću, ubojstva se počinju redati. Cijelo naselje je taoc tajanstvenog ubojice, a Ken, koji se tu našao tragom te nesretne djece, pretpostavlja da bi ubojstva mogla biti osveta za smrt te djece.

Zanimljivosti: Sherlock
- Glavno mjesto radnje je grad Leadville u Coloradu. Taj gradić danas broji manje od 3000 stanovnika, ali krajem 19. stoljeća je, zahvaljujući rudnicima srebra bio drugi najveći grad (iza Denvera) u Coloradu. Iako je to područje bilo već od ranije naseljeno zbog potrage za zlatom, tragom naslaga srebra, 1877. osnovan je Leadville (što bi trebalo odgovarati vremenu radnje u serijalu), da bi već 1880. grad imao 45 km ulica, 5 crkava, 3 bolnice, 6 banaka i školu za 1100 učenika. Leadville se nalazi relativno blizu poznatog skijališta Aspen, na visini od 3094 metra, po čemu je grad na najvišoj nadmorskoj visini u SAD-u, a poznat je i po tome što je Doc Holliday u njemu obnašao zadnju službu kao predstavnik zakona. U priči se navodi da u mjestu živi 52 stanovnika. Jedina nekonzistentnost je da se u stripu navodi da se grad nalazi u okrugu Springfield koji ne postoji.
- Središnja radnja priče se odvija u lipnju. To saznajemo kad Ken počne razmišljati o geološkoj ekspediciji na Stjenjak u Novom Meksiku, koja se odvijala 4 mjeseca ranije - u veljači.
- Apaški rezervat San Carlos u južnoj Arizoni je osnovan 1872. godine i sada ima 1250 stanovnika.
- Prvih 20 stranica je nacrtao Renzo Calegari, a ostatak stripa Giorgio Trevisan.
- Renzo Calegari je sukreator slavnog serijala Priče s Divljeg zapada zajedno s Ginom D`Antonijem. Kasnije je crtao još nekoliko epizoda Karabina Slima, a 1977. zajedno s Milazzom crta Berardijevu strip seriju "Welcome to Springville". Oduševljeni njegovim crtežom Berardi i Milazzo ga pozivaju da crta Ken Parkera, od čega odustaje nakon nacrtanih dvadeset stranica ove epizode. Kasnije se još dva puta vratio u Bonelli; prvi put da bi nacrtao strip za Tex almanah 1994: Balada u Zekeu Colteru i 2004. u jednoj dvodijelnoj Mister No epizodi: SR 345/346: Priča o vojniku.
- Ova epizoda je originalno izašla u studenom 1978.

Recenzija:
Priča počinje prologom u južnoj Arizoni gdje saznajemo da Ken traga za dvoje apaške djece. Kako i zašto - ne znamo! Tu sam se pitao što je s onom pričom koju je Ken pričao u prethodnoj epizodi o geološkoj ekspediciji na Stjenjak, koju bi trebao voditi za vojsku? Pomislio sam da je Berardi na to zaboravio, kao što se često zna desiti u drugim serijalima. Sreća, pa nije, a odgovor dobivamo kasnije u priči.

Nakon što je u prologu posjetio baku i djeda iz najstrašnijih bajki (čitaj horora), Kena trag vodi među najviše vrhove Novog Meksika i grad na najvišoj nadmorskoj visini u SAD-u. I to na kakav način! Pravi uvod u horor koji nas očekuje.



Usamljeno selo pod napadom brutalnog i nemilosrdnog ubojice. Panika se može osjetiti između aktera – pedeset dvoje stanovnika koji su zaglavili Bogu iza nogu i kojih je svakim danom, pa i satom sve manje, a ubojica je lukav i nepredvidljiv, baš kao i Berardi. Srećom, tu je svemogući, a opet realni Ken, koji zna malo više nego što na prvu odaje.
Odgovor što se desilo s dvoje nesretne djece i njihovu strašnu sudbinu smo dobili odmah nakon prologa, pa i mi možemo sumnjati u razloge brutalnih ubojstava, a retrospektivnim prisjećanjem na događaje koje je Ken doživio, baš prije same kulminacije priče, dobijemo i odgovor na druge upitnike koji čitatelja more od samog početka.
Istina, tu se malo razbio ritam, ali faktor iznenađenja mi je ipak bitniji.



Berardi je ovdje okušao retrospektivni način pripovijedanja i uspio me iznenaditi. Unatoč mojim kritikama na nepotrebnoj brutalnosti s kojom pojačava efekt same priče, pogotovo u slučajevima kad je priča slaba, moram mu priznati nepredvidljivost na najvišoj razini. Još kad ta nepredvidljivost ulazi u normalne, realne okvire, onda je to najveća vrijednost njegova pripovijedanja.
Nisu to međuljudski odnosi, karakterizacija likova, efektne scene, pametne kvazipolitičke poruke, "realna" surovost života na Divljem zapadu i slični elementi koji se veličaju u ovom serijalu. U svim ostalim elementima zna pogoditi, ali i promašiti, a ova nepredvidljivost, konstantna promjena mjesta radnje, pa čak i žanra je ono na čemu od mene dobiva najveće poene.
Teško je uopće predvidjeti gdje će nas Berardi, skupa sa svojim Kenom, u sljedećoj priči odvesti i još nam to prikazati kao nešto savršeno realno i moguće.
Nema što, tu je neprikosnoven majstor i moram priznati da baš uživam u tome.
Svakoj budali njegovo veselje, stara je narodna!
Nego, imam ja još jedno veselje, možda čak i veće od ovog prvog. To veselje se lako može dokučiti kratkim pregledom zanimljivosti u mojim recenzijama. Ipak nisam Berardi da sada nekoga iznenadim! ;-)
Povijesna i geografska vjerodostojnost je ono što iznimno cijenim kod stripa. Dok pišem recenzije naveliko istražim sve takve podatke koje je scenarist iznio u priči, a usput nevjerojatno mnogo naučim.
Znam, freak sam, ali to me posebno veseli i praktički me tjera na pisanje recenzija.
Još kad ustanovim da su svi podaci u priči većinom točni, pogotovo kad je priča kompleksna kao ova, veselju nema kraja. S obzirom na dostupnost informacija u vrijeme kad je ovaj strip izašao, moram izraziti strahopoštovanje prema Berardijevoj preciznosti i temeljitosti. Naklon do poda na tome, majstore!



Još nisam niti spomenuo one sitne detalje i dosjetke koji izdižu njegove priče iznad mora sličnih. U ovoj mračnoj epizodi ima dosta takvih, takoreći sitnih predaha od strahota u priči.
Zgodne dosjetke kao: žensko komentiranje veličine alata neidentificiranog seoskog muškarca, varanje muža s doktorom dok ovaj čeka ispred vrata, razgovor šerifove žene s doktorom, kompletna interakcija između Kena i učiteljice s zgodnim sudjelovanjem nesretne čimpanze, pa razgovor između dva vojnika prilikom ekspedicije na Stjenjak...
Sigurno sam još nešto zaboravio, ali i ovo je zadivljujuće puno zgodnih detalja za priču od samo 96 stranica. Još se treba imati na umu da je Berardi trebao i cijelu glavnu, poprilično kompleksnu priču ispričati na tako malom broju stranica.

Po pitanju osnovne priče ove epizode, mislim da je Berardi ideju dobio iz slijedeće povijesne epizode brutalnog Divljeg zapada:
Berardi nam sam kaže da su Tazini roditelji poginuli u masakru u rudarskom mjestu Santa Rita del Cobre (Novi Meksiko), masakru koji se stvarno dogodio 1837., kada je američki trgovac John Johnson namamio Apače na okupljanje, a sve je rezultiralo masakrom i prodajom njihovih skalpova Meksikancima. Stvarna sudbina Santa Rite nakon tog događaja je možda bila taj okidač Berardiju da napiše ovu priču. Naime, osveta Apača je bila strašna. Nakon što su pobili 22 trapera i uništili opskrbu rudnika oko kojeg se razvilo to mjesto, 300 - 400 stanovnika su pokušali spasiti glavu bijegom na jug, prema 150 milja udaljenom Janosu (Meksiko), ali su ih putem Apači skoro sve poubijali. Trebam ovdje još napomenuti da je cijelo to ogromno područje (današnji Novi Meksiko, Arizona, Kalifornija, kao i dijelovi okolnih država) sve do 1848. bilo pod meksičkom kontrolom. Berardi zato i kaže da je Tezina životna misija ubijati Meksikance!



Kao i inače, Berardi dijeli pouke i lekcije, nekad uspješno, a ponekad nelogično.
Berardi dopušta Kenu da kaže:
"Žao mi je, ali svejedno nije u pravu. Indijanci su najrafiniranije okrutnosti naučili od bijelaca!".
Vrlo politički korektno, ali dvojbeno s povijesnog gledišta. Bez obzira na to što su bijelci (govoreći o Apaču, točnije Meksikanci) izvršili pokolje i to ne samo na ratnicima, moramo također priznati da su i prije bijelog čovjeka, mučenja i uništenja neprijatelja bili sastavni dio kulture indijanskih plemena.

Puno je logičnija slijedeća Kenova rečenica koja otkriva svu suštinu ove priče:
"Što biste vi učinili da nađete svoju djecu mrtvu usred indijanskog sela?"

Ili ovaj razgovor između učiteljice Hanson i Kena, odnosno Kenova lekcija učiteljici:



Mana ove epizode je crtež koji dosta umanjuje ukupan dojam. Nije da je crtež loš, ali očigledna je razlika u stilu dva crtača koja su crtali ovu epizodu. Oba su mračna i atmosferična, pa stilom odgovaraju priči i serijalu u cijelosti. Calegari mi se čini bolji, ali teško mi je to sa sigurnošću kazati nakon samo prvih dvadeset stranica. Mislim da je bio idealan za ovu priču, jer mi se čini da ima baš onu potrebnu dozu jeze za ono što je kasnije u priči uslijedilo. Nadalje, Calegari mi bolje crta facijalne ekspresije, bolji je u dinamici, ali taj mračan stil s puno crne boje je najveća prednost u odnosu na Trevisana.

Trevisan također ima atmosferičan crtež i odlično odgovara ovakvoj temi. Mana mu je neuvjerljiv prikaz lica likova, koji su ponegdje dosta ukočeni. Crtež zna biti i pomalo nerazgovjetan, ali ovdje to pogoduje povećanju atmosfere priče, odnosno povećava osjećaj konfuzije koju je Berardi scenarijem htio prikazati.
Naslovnica prikazuje dolazak Kena u mjesto usred pustopoljine, baš kao u ovoj epizodi. Mogla je biti kakva atraktivnija tema, ali većinom su sve Milazzove naslovnice bez akcije, pa ni ova nije iznimka.



Zaključak:
Kada o nekoj priči možeš pisati satima, a da imaš osjećaj da još nisi napisao sve što si trebao i mogao, onda je to primjer jedne odlične i dobro ispričane priče. Za razliku od nekih ranijih, a posebno prethodne "Nemilosrdni Butch", ovdje nema te neprimjerene upotrebe brutalnih scena. Sve je dozirano u idealnoj mjeri s okolnostima, a svi akteri su idealno okrakterizirani, bez ikakvih sumnji u realnost događaja i aktera u cjelini. Sve je lijepo zaokruženo.

Namjerno nisam išao u detaljno rasčlanjivanje, da bih i onima koji još ovu epizodu nisu pročitali sačuvao taj faktor iznenađenja koji sam i sam imao. Baš kao i Berardi na kraju, ostavio sam neke stvari otvorene, a čitatelji sami neka zamisle ili razbiju neke nedoumice uzimajući ovaj strip u ruke.

(priča: 8, scenarij: 10, crtež: 7, naslovnica: 7) - 82%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#40 Posted : 15. ožujka 2020. 11:31:45(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 411
Location: Makarska



Ken Parker SR 18: Santa Fe Express (KP SA 6c, KP LIB 18, KP LMS 806)

Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja se odvija u Novom Meksiku (Santa Fe, Los Alamos) i Coloradu (Silverton).
- Dnevnik je naknadno objavio ovu epizodu, tek 1988., a to je 6 godina kasnije nego ostale epizode iz ovog perioda. Zašto, ne znam?

Komentar:
Ova epizoda od mene dobiva desetke za scenarij i bolja je od većine nepotrebno brutalnih, a time i nerealnih epizoda u serijalu. Prvi put da Berardi pogađa pravu bit u jednoj sceni, srž onoga bitnoga u svijetu koji nije bajka.

Meksikanac Emiliano je to svijetlo, dobro u svijetu na kojem treba inzistirati. Ne izražavanje oduševljenja brutalnim i nebitnim scenama!
Taj neugledni, škrti, bogobojazni Meksikanac prolazi preobrazbu u osjećajnog, hrabrog i velikodušnog junaka ove odlične epizode. On je ta junačina ove priče, ne hladni i nedokučivi Ken!
Pogledajte koliko je emocija u toj sceni gdje Emilio grli dječaka. Cijeli svijet je tu stao! Dječak kaže za svog tatu da je najveći. Da, baš kao i svi tate svojim sinovima! To i Berardi preko Emiliana jasno ističe.



Tko je dječakov tata?
To je obični, beskurpulozni pljačkaš, sposoban pucati nevinu čovjeku u leđa. I mrtav je! Stigla ga je zaslužena kazna!
Ali dječak nije kriv!
On čeka svoga velikoga tatu koji neće doći!
Zagrljaj koji slijedi govori više od stotinu riječi...




Emiliano pita Kena vjeruje li u Boga, a ovaj ne odgovara. Emiliano svojim djelima pokazuje da vjeruje - kao nepošteni upravitelj koji je oprostio dugove dužnicima svoga gazde i tako si otvorio vrata raja. To radi i Emiliano - meksički Robin Hood. Krade od države, da bi dao onima kojima treba, iako je i njegovoj obitelji isto potreban novac. Ali njegova dvanaestočlana obitelj još ima svoga velikoga tatu - tatu koji će nagovoriti Kena da mu prepusti svoj dio nagrade.

Vratimo se sada cjelokupnoj priči. Ovdje nas Berardi ponovno iznenađuje i servira nam jedan "buddy-buddy" vestern. Daje nam uzbudljivu, detektivsku potragu, bez nelogičnih zamjerki - upravo suprotno.
Kao što nas je i navikao, pokazuje nam sve grozne ljudske osobine: pokvarenost, okrutnost, nemilosrdnost, prijevaru, laž...
Tu se ova epizoda ne razlikuje od dvije prethodne: besmislenog "Nemilosrdnog Butcha" i horor masakra u planinama Stjenjaka.
Ipak, i u tim pričama je pokazao tračak svjetla, najprije preko postupka Butcha na kraju prve i samilosti učiteljice, pa i doktora u "Dugoj, krvavoj stazi".
Ovdje bih još izdvojio scenu s nesretnom djevojkom, koja, uz pomoć naših junaka, bježi od roditelja - zlostavljača u najgorem obliku. Svejedno, unatoč Kenovom trudu, nekome je suđeno da pati u životu i ona opet nesvjesno bira očitog prevaranta - pravog kicoša bez pokrića.

Berardi, unatoč tolikoj negativnosti u svijetu, ovdje konačno pokazuje pravu stvar - ono što je bitno i što treba isticati. Vrline koje ima svaki pravi strip junak, pa i Ken, samo što on neće sam sebi da prizna te vrline, pa ispada kao da pomaže drugima preko volje ili zato što nema drugog izbora.
Zato i nije odgovorio na Emilianovo pitanje!

Alessandrini solidan, ali daleko je to od Milazza, pa čak mi je i Marraffa bolji (ne mogu vjerovati da samo ovo napisao). Teško mi je objasniti to, ali kao da mu fali emocija u crtežu - atmosfere.

(priča: 10, scenarij: 10, crtež: 7, naslovnica: 8) - 89%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Users browsing this topic
Guest (2)
3 Pages<123>
Forum Jump  
You cannot post new topics in this forum.
You cannot reply to topics in this forum.
You cannot delete your posts in this forum.
You cannot edit your posts in this forum.
You cannot create polls in this forum.
You cannot vote in polls in this forum.

Powered by YAF | YAF © 2003-2010, Yet Another Forum.NET
This page was generated in 0.339 seconds.