vs wrote:KRATKI ODGOVOR:
ako klub prodje u vecinsko vlasnistvo jedne osobe (a da nije neka pravna osoba u rukama navijaca), mene vise niko nece vidit na stadionu...
nije meni problem nacionalne osnove, oce ga kupit ameri, arapi, židovi, srbi ili hrvati... ocu da je hajduk gradski klub ili u rukama navijaca... cim se personalizira, to vise nije moj klub..
sigurno da cu ga i dalje pratit jednim okom, ali meni to vise nece bit to... nisan clan hajduka, torcide, niti udruge nas hajduk, ali se slazen s njihovim misljenjem... nema prodaje..
Nisu li navijaci imali svoju sansu imati u rukama zanimljiv dio vlasnistva kroz kupovinu dionica?
Da je to proslo tako dobro onda, siguran sam, grad bi prodao i preostali dio navijacima. Ali navijaci su u tom dijelu zakazali i to je cinjenica.
Mozemo mi sad pricati o tome kako se nema love ali kad pogledam na sto inace nasi ljudi trose novce onda to i nije bas neko opravdanje.
Razocarano sam gledao koliko malo dionica su kupili navijaci, veci dio su kupili kojekakvi mocnici. Navijaci bi vodlili klub ali bez ulaganja a to ne ide.
A to sto je klub gradski to nas je i dovelo gdje jesmo, uvijek u necijim politickim rukama, a u politici znamo kako je, drpi dok si na vlasti.
Pa kako su se ponasali prema bilo cemu u gradu, u drzavi, tako i prema Hajduku. Iscjedili ko limun i ostavili da crkne.
No necu o politici, to je ionako zabranjena tema, ali nisam mogao ne spomenuti samo ovo jer je bitno za razgovor o Hajduku.
I sve dok ti koji su vodili klub u propast ne budu odgovarali svojim imenom i imovinom, nece biti pravde.
A poznato je kod nas kako mi jednostavno gurnemo pod tepih sve nase lose, i uvijek je netko drugi kriv.
I nedaj boze da se vracamo natrag pa nekog osudimo za razbojnistvo, kako ce kad ti ljudi znaju previse, pa mogu stogod izlanit na sudu...
vs wrote:
DUGI ODGOVOR:
svidja mi se ovaj nacin upravljanja klubom od strane navijaca i mislin da on jedini ima smisla... osobno nisan tija postat clan i birat NO jer san uvik smatra da nisan dovoljno upucen i da ce ljudi koji su uzivljeniji od mene u hajduka sigurno to bolje napravit nego ja....
mozda san ja debil, al vise mi vridi jedan vukusic ili kis (dragi su mi i ovi "skautirani") nego tri kupljena falcao-a..
i sad, kaze gradonacelnik, bit ce referendum... ma ko ima pravo glasa?.. oni pizduni sta su izabrali keruma?.. ili ovog pijuna baldasara?... oni sta ce sutra ic na thompsona koji je zakinia klub za par stotina iljada kuna u ovoj situaciji?.. ili ka moj stari, sta se siti da balun postoji kad gleda ligu prvaka?..
znas ko ima "stvarno" pravo glasa?... onih par stotina ljudi koji prate klub na svim domacim i gostujucim utakmica...
Ovo upravljanje klubom nije dugorocno. Ne moze se izaci iz krize bez ikakvog ulaganja ili barem podmirivanja aktualnih troskova,
a grad kao vecinski vlasnik ne moze se brinuti ni o osnovnim potrebama u gradu a kamoli Hajdukom...
Klubom mogu na ovakav nacin upravljati navijaci i ako postoji jedan vlasnik, ali provjeren, posten ali i ogranicen u odredjenim segmentima.
Ni ne mislim da bi kod nas bilo kupovanja nekih skupih igraca, pa sve da je vlasnik milijarder jer nemamo mi ligu ni kapacitet za takve igrace.
Mislim da bi se svejedno radilo i nastavilo raditi u ovom pravcu jer jedino odgojem igraca mi mozemo naprijed. Ali bi nam odredjen kapital dao
malo vise mogucnosti lakseg, boljeg i brzeg razvoja. Prije svega mislim na to da ne bismo vise igrace tipa Radosevic prodavali za kikiriki.
Vlasnik koji ima kapital ima i strpljenja, moze cekati pa zaraditi prave novce a zna da bez pravih rezultata nema ni dobre prodaje.
Kao drugo bili bi konkurentniji na trzistu, pa bismo mogli uloziti malo vise i malo pametnije u skautske sluzbe.
Kao trece svom kadru bismo platitli normalne plate. Nikakve sulude ugovore, nikad vise, ali ono sto potpises da mozes ispostovati.
Ma koliko god igracima stalo do Hajduka i koliko god se gladan bolje trci, ako ne pojedes nista danima jednom ces pasti...
Hajduk treba vlasnika, pravog, s kapitalom, a grad moze zadrzati kontrolni paket, plus u ugovor o prodaji moze ugraditi neke stvari...
Primjerice da se zadaju odredjeni ciljevi, pa kontrole svako 2-3 godine. Ako vlasnik ne ispunjava zadane uvjete onda se mogu pokrenuti
odredjene klauzule koje se moze ugraditi u ugovor. Tako da se vlasniku zadaju neki parametri kojih se mora drzati...
Grad kao vlasnik nije rjesenje, kao sto nisu ni navijaci rjesenje ako nemaju novac da kupe dionice i da nesto uloze. A nisu imali i nemaju.
A ne znam jesu li ovi Ameri rjesenje, cim vidim u kakvom su drustvu, zlo mi bude, ali treba sve dobro ispitati i pametno odluciti.
Ne mislim sad na referendum vec opcenito na sve o Hajduku ne slazem se da pravo glasa imaju samo oni koji prate utakmice i na gostovanjima.
To uopce nije mjerilo, zasto bi bilo, pa nemaju svi 18-25 godina, bez obiteljskih obaveza, visak slobodnog vremena i slicno...
I nemoj zaboraviti da, koliko god dobrih stvari napravili, jedan dio tih istih navijaca cini i lose stvari Hajduku.
Kupe karte, idu na gostovanja, pa naprave nered i onda Hajduk placa tisuce eura kazni, utakmice bez gledatelja i slicno...
Onaj tko se kune u ljubav prema Hajduku a radi mu stetne stvari ne zna sto je ljubav, on samo ljeci svoje komplekse.
Sto je s ljubavi navijaca koji ne idu na sve utakmice iz opravdanih razloga, koji ne idu ni na gostovanja iz opravdanih razloga?
Imaju li oni pravo glasa ili se ljubav samo mjeri po broju gostovanja i bacenih baklji i razbijenih glava?
Uzet cu sebe za primjer. Zivim daleko od Splita a i da sam u Splitu ili okolici, pitanje je bih li mogao s 35 godina, oženjen, i uz sve obaveze
stici na svaku domacu utakmicu a kamoli gostujucu? Na mnogima bih bio, to je sigurno ali na gostovanjima tesko...
I sto ja onda mogu uciniti da steknem pravo glasa ili bolje receno pravo ljubavi prema Hajduku? Pratim ja i druge lige, pa Ligu prvaka i slicno,
ali jedino sam nervozan na dan kad Hajduk igra i nikako docekati utakmicu. Kakva Liga prvaka, ja s nestrpljenjem cekam
Hajduk vs "Bilo tko". Sve ostalo je manje vazno, sve ostalo je nebitno, samo na taj dan nista me ne pitaj, nisam za velike razgovore izvan baluna...
Ne slavim svoj rodjendan, ali Hajdukov jesam. Ne pijem pivo ali sam kupio dosta paketa Hajduckog piva i dijelio okolo...
Godinama vec placam pretplatu na stadionu, i to ne jednu, vec dvije, a da pritom odgledam maksimalno 3-4 utamice iz te sezone.
I nerijetko kupim dodatno karte za te utakmice koje odgledam iako imam dvije pretplate. Cisto da imam i karte za uspomenu...
A nemam ni viska ni puno novca, naprotiv, samo imam puno ljubavi prema Hajduku i uvijek trazim nacin kako mogu pomoci.
Kupujem suvenire sto god ima, ali sluzbeno, jer one s pijace me ne zanimaju, raznorazne prepordavace ne podrzavam...
I sto jos trebam uciniti da bih imao pravo glasa za Hajduka. Razbiti nekome glavu? Baciti baklju u teren?
Nedam nikome za pravo da Hajduk voli vise od mene. Isto ili slicno, u redu, ali vise ne. Pa makar isli na svaku utakmicu gostovanja pjeske...